U osmu nedjelju po Duhovima, na praznik Uspenija Svete Ane, 7. avgusta 2022. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije, obavio je osvećenje novopodignutog hrama Svetih cara Konstantina i carice Jelene, u Bubanjama, kod Berana.
Po obavljenom osveštanju crkve, Vladika je, uz sasluženje sveštenstva i uz molitveno učešće vjernog naroda, služio Svetu Arhijerejsku Liturgiju.
Obradovan trudom i ljubavlju ljudi koji su pomogli da se ovaj hram u podigne, osvešta i preda vjernicima ovoga kraja i svih ljudi na dobrobit i blagoslov, Episkop Metodije se obratio riječju arhipastirske besjede.
„Evo divnog dana na ovoj gori, ovdje u Bubanjama, gdje osvetismo novi hram, posvećen Svetim caru Konstantinu i carici Jeleni, ravnoapostolnima da se narod odavde, iz okoline, a i iz daleka, odakle ste se vi danas sabrali, na svetoj Liturgiji i osvećenju ovog hrama, sabira i ubuduće, ako Bog da. Sabirajući se oko ove svetinje da „zakuče“, makar, nešto od one Hristove svjetlosti koja treba da se reflektuje kroz naše duše, Njegovih sljedbenika, hrišćana cijelom svijetu“, rekao je Vladika, napominjući da je Crkva u Svetom pismu, između ostalih, slika predstavljena i kao lađa spasenja.
To je, dodao je, ono mjesto, na uzburkanom moru ovog života, u kojem čovjek može da nađe sigurnost, utočište i gdje će mu biti obezbijeđeno da se prebaci do konačne luke, tihog pristaništa tj. Carstva nebeskog.
„Prava, istinska Crkva, autentična, uvijek, je sigurna lađa ne zog toga što je ona posebna sama po sebi, nego zbog toga što se u njoj nalazi Hristos Koji upravlja cjelokupnom tvorevinom. Kad se na uzburkanom moru ovog života podignu talasi, dunu vjetrovi ako smo u blizini Hristovoj bićemo sigurni kao što znamo iz svetog Jevanđelja da se to dešavalo realno kada je Hristos ulazio u lađu svojih učenika i apostola, koja se nalazila na uzburkanom moru i u kojoj su oni bez Njega bili u opasnosti“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo, poručujući:
„Ušavši u tu lađu, kao što Ga prizivamo da uđe i među nas, tako da kada slavski kolač okrećemo, govorimo: Hristos je među nama, tu, ovdje, po srijedi nas i odgovaramo: Jeste. On jeste i sada i ovdje među nama, ali i biće, ako Bog da, u vjekove vjekova, jer se u ovoj lađi nalazimo samo na putu do konačne luke i tihog pristaništa – Carstva nebeskog. Zato je i na ovoj blagoslovenoj gori, u Bubanjama, postrojen novi hram, nova lađa i sigurna barka koja treba da okuplja narod iz ovog kraja i šire kako bi „zakučili“ pomalo od te blagodati Božje i energija, prosvećujući svoju dušu, ali ne da bi postali sebični specijalisti svog ličnog spasenja, nego da bismo blagodat koju steknemo u Svetim tajnama, u svetim hramovima Božjim predavali drugim ljudima, mir, blagodat i blagoslov da se širi, da se širi božanska i Hristova svjetlost preko nas cijelom svijetu“, naveo je Preosvećeni vladika Metodije.
Ukazao je na riječi Gospodnje: Neka se svijetli svjetlost vaša pred drugim ljudima, da oni vide vaša dobra djela i da proslave Oca našeg Koji je na Nebesima.
„Zato je ovaj hram ovdje i postrojen, zbog te nebeske svjetlosti koja treba da uđe i da se na ovo mjesto, preko nas, koji se ovdje sabiramo, raširi po cijelom svijetu. Čuli smo u svetom Jevanđelju koje se čitalo, danas na Liturgiji, da je Hristos u pustom mjestu, gdje su se okupili učenici i apostoli Njegovi, i mnoštvo naroda da čuju Njegovu spasiteljnu riječ. To pokazuje da je toliki narod, kaže bilo je više od pet hiljada ljudi, osim žena i djece, imao je narod veliko povjerenje u Njega čim su otišli u pusto mjesto bez hrane i potrepština, da Ga slušaju i da se napajaju blagodatnim riječima spasenja, koje izlaze iz usta Njegovih“.
„Njegovi učenici su svom Učitelju, Isusu rekli: Već je dockan, veče pada, pusto je mjesto, otpusti narod neka odu u obližnja mjesta da mogu da nađu hrane i da se smjeste, a On kaže: Podajte im vi to malo hrane što imate, neka jedu. Oni odgovaraju: Imamo malo, samo pet hljebova, što je nedovoljno, čak, i za nekoliko učenika najbližih, koji su se okupili oko Isusa, i dvije ribe, a njih, kaže, pet hiljada ima. A On kaže: Donesite meni da im ja razdijelim. I On je, to je čudo umnoženja hljebova u pustinji, Isusovo, osim što je realno Isus umnožio tvorevinu čiji je On stvoritelj, i podijelio i nahranili su se pet hiljada sa tih hljebova i dvije ribe i prekostalo je hrane 12 kotarica. Više nego što je bilo hljebova s kojima je počeo Isus da ih hrani“, kazao je Episkop.
To je, po Vladikinim riječima, slika jedne duhovne realnosti – tih pet hljebova znači da svaki hljeb hrani svako tjelesno čulo ponaosob u svakom čovjeku.
„Pet je čula tjelesnih u čovjeku: vida, sluha, mirisa, ukusa i dodira. Svih tih pet čula, kad dođemo u crkvu, u mjesto gdje je Hristos, hrani Hristos i to su vrata kroz koja ulazi informacija spolja u dušu čovjekovu. Zato je u ovom svetom hramu postrojene u ikonostasu izobražene divne ikone, da bi ih gledali i time uspostavili vezu sa Hristom, Bogorodicom i svetiteljima i na živopisu koji će, ako Bog da, biti na zidovima ovog hrama, zatim miris tamjana kojim se kadi da uzdižemo molitve svoje kao kad pred lice Božje; slušanjem crkvenog pojanja i umilnih pjesama da kroz to uznosimo dušu svoju i molitvu ka Bogu, pa cjelivajući ikone, to je kroz dodir, i cjelivajući svete mošti, krst i druge svete predmete, time uzdižemo dušu svoju Bogu“.
„Pričešćujući se i okušajući Hrista u Svetom pričešću je punoća našeg kontakta sa Bogom. Dakle, svih pet čula svakog čovjeka se napajaju i hrane duhovnom hranom, kroz ta vrata ulazi blagodat Božja u ovakvim hramovima koji je danas na ovoj gori postrojen“.
„Mnogi su se od vas potrudili na razne načine da ovaj hram u ovakvoj formi divnoj i obliku bude završen i osvećen. Otac Siniša je njihova imena pripremio da im se, zbog njihove ljubavi naročite prema svojoj svetoj Crkvi i žrtve koju su podnijeli, na bilo koji način, ističući se malo više nego drugi koji su doprinosili da se ovaj hram podigne i danas osvešta, pripremili smo arhijerejske gramate da im uručimo“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Slavlje povodom ovog velikog događaja nastavljeno je uz trpezu ljubavi. Episkop Metodije je zahvalio najzaslužnijima koji su pomogli da se ovo bogougodno djelo privede kraju, uručivši im Episkopske gramate. Uslijedilo je svenarodno veselje uz pjesmu, igru i druženje, pored hrama Svetih Konstantina i Jelene u Bubanjama.
