U crkvi Svete Trojice u Starom gradu Budvi je u subotu 25. februara 2023. godine, služen parastos Stefanu Mitrovu Ljubiši i mali pomen na grobu ovog velikana. Nakon pomena, besjedio je starješina crkve Svete Trojice, jerej Aleksandar Lekić, čiju besjedu prenosimo u cjelosti:
Ko vjeruje u mene, ima život vječni, i ne dolazi na sud nego je prešao iz smrti u život.
Mnogi su mudraci i velikani hodili zemljom, ali niko nije mogao od njih izreći ove riječi. To je mogao kazati samo onaj vječni, koji jeste, koji je bio i koji će doći, Gospod Svedržitelj. Onaj koji je Put, Istina i Život. U ovom vremenu raspadanja i rasula, one nas tako cjelebno i utješiteljno obasjavaju i ukrjepljuju. Oni koji su prihvatili tu vjeru, i prešli iz smrti u život, predstavljaju dar svima nama. Oni su ostavili svijetli spomen. Njihovi svijetli grobovi, kako kaže pjesnik, do današnjeg dana nam zrače.
Jedan od njih je velikan našeg grada i naroda, Stefan Mitrov Ljubiša. U jednom teškom i tjeskobnom vremenu okupacije, on se borio za svoj narod i riječju i djelom, i teorijom i praksom. Pisao je lijepe pripovjetke u kojima je sabirao mnoga narodna, paštrovska predanja, i tako ih sačuvao od zaborava. To je veliki podvig borbe za pamćenje, jer je zaborav onaj koji nas čini beslovesnima, koji je naš najveći neprijatelj. S druge strane, on se borio za svoj narod konkretno, u politici velikog carstva. Radio je na tome da pomogne svom narodu, da mu olakša život, da ga učini boljim, humanijim.
Napuštajući Dalmatinski sabor, on je izrekao znamenite riječi o svojoj srpskoj narodnosti i pravoslavnoj vjeri, a završio je rečenicom: Moj se grob znade od Kosova. Tako kratka i jezgrovita, a toliko moćna riječ koja svjedoči o jednom jakom, stamenom identitetu. Ali, ne samo o tome da mi znamo ko smo u smislu narodnosti, nego kakva je vjera naša. Ta vjera je ona koja je učinila naš narod velikim u istoriji i stvorila naše velikane. To je kosovska vjera. To Kosovo, o kojem govori Ljubiša, ta kosovska grobnica nije prosto obična, smrtna, ili u svojoj tragičnosti veličanstvena, nego i svijetla i vaskrsna, jer je žrtvena i kao takva je, po riječima našeg Mitropolita Amfilohija, svjedočanstvo svijetlog Hristovog groba. Zato je ona i mogla da vjekovima bude izvor nadahnuća našem narodu da opstane u veoma teškim vremenima. Zato je i grob Stefana Mitrova Ljubiša koji je živio tom vjerom, svijetli grob koji nas grije tom svjetlošću i svjedoči o putu kojim treba da idemo. Zato on ima vječni spomen, ne u smisli našeg, ljudskog pominjanja, već onog Božijeg, u carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek, i u vijekove vijekova. Amin!
Nakon parastosa, počeo je sa radom Međunarodni naučni simpozijum „Stefan M. Ljubiša: Dva vijeka od rođenja“.
Simpozijum je počeo premijernim prikazivanjem dokumentarnog filma „Stefan Mitrov Ljubiša: Život i djelo budvanskog velikana“ (produkcija JU Muzeji i galerije Budve, 2023). Nakon toga, prisutni su imali priliku da poslušaju paštrovske pjesme u izvođenju grupe „Harmonija“. Svečanu besjedu posvećenu Stefanu Mitrovu Ljubiši, proiznio je akademik Miro Vuksanović (SANU). U prvoj sesiji Simpozijuma, kojom je predsjedavala akademik Zlata Bojović, koja je govorila na temu „Stefan Mitrov Ljubiša u svom vremenu“, a pored nje su učestvovali: prof. dr Boško Suvajdžić („Epsko i dramsko u “Kanjošu Macedonoviću” : Stefan Mitrov Ljubiša i Vida Ognjenović“), prof. dr Milijana Simonović („Boka Kotorska od romantizma do avangarde (slikana perom Ljubiše i Crnjanskog“), dr Zoran Živković („Dva lica jednog sveta – Stefan Mitrov Ljubiša i Petar II Petrović Njegoš u sazvežđu Mediterana“), doktorand Svetlana Ivanović („Mediteranski svijet Stefana Mitrova Ljubiše“) i dr Radoje Femić („ “Pričanja Vuka Dojčevića” i žanrovi srednjovjekovne književnosti: ”Bog se brine sirotama“).
Nakon diskusije, uslijedila je druga sesija, kojom je predsjedavala akademik Vida Ognjenović. U okviru druge sesije govorili su: akademik Nenad Vuković („Onostrano biće u djelu Stefana Mitrova Ljubiše“), akademik Siniša Jelušić („Skočiđevojka: Arhetip, transformacija, značenje“), prof. dr Vladan Bartula („Dramski elementi i teološki sadržaj u pripovjesti “Prokleti kam” “), dr Milena Davidović („Umnožavanje grehova – briga za spas duše u pripovetci “Krađa i prekađa zvona” Stjepana Mitrova Ljubiše“), Katina Jovanović Đoković („Pripovijest “Kanjoš Macedonović” u svijetlu teorije o semiosferi“) i dr Ana M. Zečević („Sudska drama kao žanr narativnoj prozi Stefana Mitrova Ljubiše (“Pričanja Vuka Dojčevića”)“). Poslije diskusije i koktela, otvorena je izložba „Spomen obilježja posvećena Stefanu Mitrovu Ljubiši u Budvi i okolini„ u Spomen-domu koji nosi Ljubišino ime, u Starom gradu.
Program manifestacije „Ljubišini dani“ i Međunarodnog naučnog simpozijuma nastavljen je u nedelju, 26. februara u Spomen-domu „Crvena komuna“ u Petrovcu. Trećom sesijom je predsjedavao Bojan Munjin, a učestvovali: akademik Vida Ognjenović („Lik pastorke u djelu Stefana Mitrova Ljubiše“), akademik Ilija Vujačić („Političke ideje i ideali Stefana Mitrova Ljubiše“), Bojan Munjin („Stefan Mitrov Ljubiša – čovjek koji je pružio ruku da ne bi zaboravio sebe“), Stanka Janković – Pivljanin („Trijumf fiktivnog: Između istine i priče – Ljubišin i Zanovićev Šćepan Mali“), dr Mirjana Blagojević („Običaj i običajno pravo kroz položaj žene u pripovestima “Skočiđevojka” i “Gorde, ili kako Crnogorka ljubi” “) i mr Ksenija Rakočević („Ginokritičko čitanje Ljubiše“).
Nakon diskusije i koktela, uslijedila je finalna sesija Simpozijuma kojom je predsjedavaoakademik Ilija Vujačić, a učestvovali: prof. dr Radmilo Marojević („Frazeološki žanrovi i njihova lingvistička interpretacija (u Ljubišinoj pripovjednoj prozi i komentaru Gorskog vijenca))“, prof. dr Miodrag Jovanović („Fonetske crte govora Paštrovića u Ljubišinim “Pričanjima Vuka Dojčevića” “), doc. dr Jelena Bašanović – Čečović („Repertoar jezičko-stilskih postupaka i ekspresivnost jezika u “Pričanjima Vuka Dojčevića” “), mr Perivoje Popović („Keopsova piramida za Stefana Mitrova Ljubišu“) i prof. dr Valentina Pitulić („Stefan Mitrov Ljubiša i Grigorije Božović – pisci i tradicija“).
Po završetku diskusije i završne riječi, kao i koktela, upriličen je omaž akademiku Radomiru Ivanoviću (1936 – 2022), a govorili su: akademik Nenad Vuković, akademik Siniša Jelušić i doktorand Dušan Medin. Nakon toga je upriličena svečana večera za sve učesnike Simpozijuma.
