“Crkva poziva sve ljude da se saberu oko Boga, oko svetinje, i nikakva zemaljska podjela ne bi smjela da se ispriječi na putu tog poziva. Crkvi nije mjesto u političkom i međustranačkom životu, više puta ćemo to ponoviti ako treba, jer možda svima nama treba još vremena da shvatimo da je neumjesno i neukusno Crkvu pozivati u prostor gdje njoj nije mjesto”, kazao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Gostujući u emisiji „U žiži“ na TV A1, o. Gojko je naglasio da su izbori 30. avgusta 2020. godine bili svojevrsni referendum građana Crne Gore o ondašnjem anticrkvenom i antiustavnom zakonu o slobodi vjeroispovjesti i da su litije bile suštinski civilizacijski poriv da se razdvoji država i Crkva, što tadašnji zakon nije imao namjeru da uradi: “Sve partije koje čine sadašnju parlamentarnu većinu na ovaj ili onaj način su podržale litije. Na jedan način su to radili ljudi iz Demokratskog fronta, na drugi način ljudi iz Demokrata, na treći način ljudi iz URE, ali svi su oni našli neki ugao kako bi rekli da oni razumeju i podržavaju težnju Crkve da se onaj loš zakon promjeni. I to se desilo”.
Objašnjavajući da više ne postoji razlog da Crkva na bilo koji način utiče na politička zbivanja, kao što je to imala kada je bio u pitanju taj antiustavni zakon i namjera prošle vlasti da stavi Crkvu pod svoju državnu upravu, prota je naglasio da “živimo u građanskom, sekularnom, demokratskom društvu i moramo da se navikavamo, i mi kao Crkva a i političari, da svak svoj posao radi”.
Dalje je, odgovarajući na pitanja o aktuelnim dnevno-političkim dešavanjima u Crnoj Gori, rekao da politika ima svoje tokove i da rad Vlade i Skupštine treba prepustiti zakonitostima koje uređuju taj dio društvenog života te da on kao sveštenik samo može da se moli Bogu da ljudi budu razumni i da se ne ljute i olako ne svađaju.
“Nek svak radi kako misli da je najpametnije. Pošto se principijelno zalažem za sekularno društvo i vjerujem da je ono moguće, i znam da ono postoji u drugim zemljama koje imaju dugotrajno iskustvo demokratije, mislim da Crkvi nije prosto mjesto u tim temama.”
Iako živimo jedan trenutak u Crnoj Gori kada nad nama lebde neki aveti podjela, naša je dužnost, kako je kazao, da tražimo one tačke koje su tačke dodira a ne tačke razdvajanja. Kao svijetli primjer naveo je Svjatješeg Patrijarha naše pomjesne Srpske pravoslavne crkve g. Porfirija koji je našao način, smogao snage, imao umjeća da kaže da je Hrvatska njegova druga otadžbina upravo zbog toga što je on mitropolit zagrebačko-ljubljanski, da čestita gradonačelniku Zagreba, a znamo ako postoji paradigma za sukob to su Srbi i Hrvati na Balkanu.
“Ali Patrijarh budući da je episkop Hristove crkve u Zagrebu, on dobro zna šta znači biti Hristov sveštenik i Hristov mitropolit. I ako je to tako sa Srbima i Hrvatima, i ako naš Patrijarh šalje takvu poruku, i treba da je šalje, kakvu mi poruku treba da šaljemo sveštenici u Crnoj Gori nego upravo takvu: da nema tih razlika.”
Pozivajući narod na slogu i bratsku ljubav prepoznatljivim sloganom “sloga biće poraz vragu” i podsjećajući da đavo hoće da posvađa brata sa bratom kako bi ljudi jedni na druge gledali sa nepodnošljivošću, zavišću, ljubomorom, protojerej-stavrofor Gojko Perović, rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, na kraju je poručio da svakog dana treba raditi na slozi i moliti se Bogu za nju i vjerovati da je sloga moguća – sloga u Bogu: “Dobri Bog koji nas je stvorio i koji nas drži, daće snage i naći će načina da nas okupi oko svoje Trpeze u svom domu, da budemo u srcima jedni drugima braća kao što smo uvijek bili”.
Vesna Dević
