Otac Gojko Kotor

Otac Gojko Perović: Sveti Nikola nas podsjeća da smo putnici kroz život

Ime: 22.05.2021 Otac Gojko Kotor; Opis: Sveti Nikola nas podsjeća da smo putnici kroz život Tip: audio/mpeg

Današnji praznik nas podsjeća da smo putnici kroz život, poručio je protojerej–stavrofor Gojko Perović, obraćajući se vjernom narodu u kotorskoj crkvi Svetog Nikole.

 

Prenos moštiju Svetog Nikolaja, hramovska je slava crkve Svetog Nikole.

„Draga braćo i sestre, gospodo hrišćanska. Danas slavimo dan Svetoga Nikole, u narodu poznat i imenovan kao „Proljećni Nikoljdan“. A ustvari dan kada su mošti Svetoga Nikole iz Male Azije prenesene u grad Bari i od tada, a to je bilo skoro prije hiljadu godina, one se nalaze u gradu Bariju. Mnoge crkve, baš ovdje u Crnoj Gori, u našoj Mitropoliji, posvećene su Svetom Nikoli. Veliki broj njih baš je posvećen ovome danu.

Obično proslavljamo svetitelje u onaj dan kad su se upokojili, jer je njihovo upokojenje i njihova smrt pokazala da ustvari smrti i nema. Najbolje se vidi ima li je ili nema, kada do nje dođe. Pa kad dođe, pa kad vidiš da taj koji se upokojio i dalje nastavlja da živi svojim djelom, svojim utiskom na one koji su bili sa njim, pa oni prenose to dalje, pa još Bog kad doda svete mošti, kao što su mošti Svetoga Nikole, da fizički, opipljivo potvrde da smrti ustvari i nema, nego da je smrt kao jedan san i kao što Gospod kaže u Jevanđelju na nekoliko mjesta za mrtve ljude da su „tek samo zaspali“, e onda to zaista jeste pravi praznik Hristovog Vaskrsenja.

I svaki takav događaj, kad nas napusti neko nama drag, neko ko je upečatljiv, neko za koga smo se vezali , kao oni ekseri za magnet što se vežu, i gledajući u njega onda i mi smjelije hodimo, pa kad vidimo da on ustvari i nije umro, a to vidimo po mnogo čemu, onda je to praznik Hristovog Vaskrsenja, jer se Hristos i ovaplotio i bio među nama na zemlji i činio ona čuda i postradao na krstu, pustio da ga razapnu, da ga lažno optuže, da ga hapse, ponižavaju i na kraju da ga razapnu. Sve je to dopustio da bi se pokazala sila vječnoga života što je prva osnovna istina naše vjere, kojoj je uvijek dobro da se vratimo. Kao što je dobro da ti jutros kažem dobar dana, iako sam ti to kazao i juče“, kazao je o. Gojko.

Nastavlja i kako svako dobar dan, svako pomaže Bog, svako kako si, podsjećaju nas na ono ko smo i šta smo jedni drugima.

„Iako često biva onako kao što je rekao jedan književnik: „Ja volim ljude, volim čovječanstvo, ali me strašno nervira onaj prodavac na kasi, onaj taksista, ovaj, onaj…“. Znači, ne volim ustvari nikoga pojedinačno. Ali, ako me pitaš, volim ljude. E pa to, da se srećemo, da jedni druge pozdravljamo, da jedni drugima Boga nazivamo, da dolazimo u crkvu i danas i sjutra, to nas regeneriše, obnavlja i podsjeća ko smo i šta smo.

Ovaj praznik braćo i sestre nas podsjeća da smo putnici kroz ovaj život. Teologija Pravoslavne crkve kaže da je prvi čovjek, Adam, stvoren da bi rastao i da bi bio još bolji. Kad posadiš nešto tek će da poraste, da miriše, cvjeta i možda ćemo tek od njega da jedemo. Kad ga posadiš ne vidi se ništa. Tako je stvoren i prvi čovjek. Da bi rastao, da bi bio još bolji.

Posebno što je taj prvi čovjek svojim grijehom sebe izbacio iz one najbolje bašte, iz onoga rajskoga vrta, pa se cijela sudbina čovječanstva pretvorila u jedno, em izrastanje po Božijoj namjeri, em naš povratak u Božiju blizinu, koja je izgubljena. Ali ne povratak nazad, jer što je bilo bilo je. Nego, čudno zvuči možda gramatički, jezički, povratak naprijed. Sjećanje na budućnost, kaže se u našim teološkim, pravoslavnim spisima. Sjećam se onoga što će tek da dođe“, kaže o. Gojko.

Podsjeća kako smo svi smo mi putnici, te da je najpoznatiji među svetima Sveti Nikola.

„Dok je bio živ, jedan od ljudi ovdje na zemlji, dok je bio episkop, vladika u Maloj Aziji (tada hrišćanskom carstrvu), bio je poput Svetog Vasilija Ostroškog, slava mu i milost, poput Svetog Petra Cetinjskog u bici na Krusima… Kažu Crnogorci da su ga viđali istovremeno i na nekoliko mjesta, kako na bijelom konju drži sablju. To su ta Božja čuda sa Božjim ljudima. Sveti Nikola se javljao i stizao do svih, a i po svome upokojenju stizao je na razna mjesta. Danas na sve četiri strane svijeta stoje hramovi Svetom Nikoli. Dakle, Sveti Nikola stiže svuda. Njegove su mošti 700 godina po upokojenju stigle sa jedne strane Sredozemlja na drugu“, rekao je o. Gojko.

Poručuje i kako nije na nama da „podvlačimo crtu“, koju često podvlačimo gubitnički i kažemo „nema sreće“.

„Eno juče dvije zastave. „A nema nama sreće, a ovo je ludi narod, nikad neće bit bolje“, je ono što sam juče čuo bar na sto mjesta. Da nikad neće biti bolje i da smo svi ludi. I to je jednim dijelom baš tačno, ali onim dijelom – što će biti, i nije, jer smo putnici, jer rastemo“, rekao je o. Gojko.

Sva je sreća, nastavio je, da se pamet dodaje vremenom, „pa čovjek koji ima 30, 50 ili 70 godina, zna nešto bolje o tome da je ovaj život putovanje i da Bog sve daje u svoje vrijeme.

„Ne žuri nigdje, ne lomi se bez veze i ne lomi druge bez veze. Dakle, to su sve pouke i nauke naše pravoslavne vjere. Putnici smo, putujemo s’najboljima, bolji od nas su prokrčili put. I Sveti Nikola, i Sveti Vasilije Ostroški slava mu i milost, i Sveti Petar Cetinjski, Sveti Kirilo i Metodije, koje ćemo slaviti za koji dan, mitropolit naš, otac Momo, popadija Smiljka, išli su ispred nas“, rekao je o. Gojko.

Podsjećajući na život i djelo oca Moma, o kojem će kroz riječi onih koji su imali čast da ga poznaju, uskoro biti riječi na promociji istoimene knjige, kaže: „Ono što je nekada izledalo kao pretjerano junačenje, nekakvo zelijetanje bezvezno, to je kod popa Moma stojala taman fino. I njegova hrabrost i njegova vjera, pojava… Dakle, tako Bog „kane“ ponegdje nekoga da bi onda svi drugi mogli po tom metru da se mjere“, kazao je o. Gojko.

Hvala Bogu, nastavlja, da ima svetih i da je među njima jedan od najvećih Sveti Nikola.

„Danas se u cijelom Pravoslavlju pjeva tropar. I Rusi i Grci i pravoslavni Arapi i svi pjevaju Svetom Nikoli i da se raduje grad Bari, a mi smo danas pjevali i da se raduje grad Kotor, jer kad prilaziš ovome gradu, najljepše što se vidi je ova kupola ove crkve i ovo sabranje danas sa kojeg, kada pođete vašim domovima, Bog da da svima da se vidi, kako kažu kod nas u Cuce, da ste vi Nikoljštaci, oni koji slave Sv. Nikolu“, kazao je o. Gojko.

Podsjetio je da je u Cucama, odakle su Krivokapići, Perovići i dosta Kotorana porijeklom, danas prislužba u nekoliko hramova posvećenih  današnjem danu, „tako da je ovo opšti i jedan regionalni praznik, praznik cijelog Sredozemlja i cijelog Pravoslavlja“.

„Bog vas blagosolovio ovim praznikom i Sveti Nikola da vas čuva, amin“, poručio je o. Gojko.

Na liturgiji je pjevao mješoviti hor Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo” (Kotor1839)

SPCO Kotor