U ostroškom skitu Jovan Do juče, na praznik Svetog Amfilohija Ikonijskog i Svetog Aleksandra Nevskog, nakon Svete liturgije služen je pomen arhimandritu Lazaru (Adžiću), igumanu ostroškom, koji se upokojio u Gospodu na ovaj dan 2000. ljeta Gospodnjeg.
Otac Miodrag Todorović, paroh nikšićki, kazao je da su u ovoj Svetoj službi i zajedničarenju pored onih koji su vidljivi našem oku, učestvovali i oni koji su preselili i sada su u Nebeskoj crkvi. On je naglasio da je vidno i primjetno prisusutvo duha oca Lazara, prijatelja i brata, koji je nosio u sebi lik našeg najmilijega strica, najmilijega ujaka…
“On je bio tako jednostavan, bio nam je tako blizak i bio je svima ono što je najbliže, po Jevanđelju da budete svima sve. Odavao je duh jednoga našega domaćina koji se brine za svoju kuću, koji se brine za svoju porodicu, a njegova porodica je bio svaki čovjek sa kojim je dolazio u kontakt, a molitveno mu je bila kuća čitava vaseljena, kao i ona koliba negdje u Zelengori gdje je nekada čuvao ovce i gdje je sve genetske, duhovne i duševne osobine i blago svojih predaka sabrao u srcu i duši. I time je nama svjedočio da čovjek ne pada s Marsa, da nam je ono što imamo i što nosimo, sve darovano i predato, i da nemamo čime da se zorimo i uzdižemo. Zato je on bio tako veliki, a tako jednostavan! Jer kad je čovjek jednostavan onda je on sve primio, sve razumio, svima oprostio i zato on može uvijek da kaže da oprašta dužnicima svojim i da njemu Gospod tako oprosti”, besjedio je otac Miodrag.
Otac Lazar nije mnogo pričao, ali svaki njegov pokret, svaki njegova stisak ruku, svaki njegov osmijeh, kako je kazao protojerej Miodrag Todorović, bio je životan i blagosloven za sve:
“Zato si mi danas njega tako toplo i jednostavno sjećamo i nema ništa zamršeno. I ništa nema da njegov lik skriva od pogleda naših, jer se on nikada nije sakrivao i uvijek je bio svima sve i svja, i zato je negdje tako relativno mlad i otišao Nebesku crkvu da nas odozgo hrabri i bodri. Neka je vječna slava i hvala, blagodat i Carstvo nebesko i o. Lazaru i Mitropolitu Amfilohiju i svim našim učiteljima i dobrotvorima, i sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin!”
Vječanaja pamjat ocu našem Lazaru!
Vesna Dević
