Liturgiju u nedjelju u crkvi Svetog Nikolaja u Nikoljcu, u Bijelom Polju služio je protojerej Mirčeta Šljivančanin. Poslije Svete liturgije, kojoj su sasluživali jereji Aleksandar Raković i Milosav Jovanović, o. Mirčeta je u porti crkve održao predavanje na temu “Uloga vjernog naroda u djelu Svete liturgije”.
Predavanje je organizovalo Bratstvo pravoslavne omladine “Sveti Kralj Milutin”.
Pozdravljajući vjernike i oca Mirčetu, o. Aleksandar je istakao da danas imamo posebnu blagodat što smo se zajedno okupili na dobrom Božjem djelu.
“Iako nismo posebno planirali, srećni smo što se ovo važno predavanje dešava u nedelju kada Crkva praznuje Svete i Bogonosne Oce Prvog Vaseljenskog sabora. Oci Prvog Vaseljenskog sabora nas uče nauci koju mi nastavljamo, propovijedamo i ispovijedamo. Ova nauka nije ništa novo, nego je to nauka Jevanđelja, Svetih apostola i Svetih otaca, koji su tu jevanđeljsku i Gospodnju nauku utvrdili, potvdili, zapečatili i ogradili je. Kada su pisali odluku Sabora nazvali su je Oros, a to znači – međa, granica preko koje se ne ide. Međe su nam ostavili da se držimo ispovijedanja koje su nam oni predali. I hvala Bogu da je i u našem vremenu ima otaca koji će nas učiti i podsjećati na tu otačku i apostolsku propovijed i pouku.
Ako se vratimo na jednog od najranijih otaca, Ignjatija Bogonosca, smijemo slobodno reći da iz usta sveštenikovih više govori sam Hristos, i zato treba da se trudimo i sabiramo, pogotovo kada imamo ovakve prilike, koje ne treba propuštati. Ovo su Božje prilike i davanja da se poučimo, ali i da se duhovno osvijetlimo i prosvetimo. Slušanjem ovih riječi, naprije jevanđeljskih i apostolskih, a onda i tumačenjem tih riječi, mi ne samo da se učimo i da mozak prima nove informacije, nego se čitava duša i tijelo prosvećuju i osvećuju“, besjedio je o. Aleksandar.
O. Mirčeta je kazao da najvažniji susret, koji je susret za vječnost, jeste sabiranje oko Svete liturgije.
„Ovo je životna tema koju svaki hrišćanin živi. Pošto smo čitali Sveto Jevanđelje, čuli smo prvosveštenu molitvu Hristovu. Od svih četvorice jevanđelista jedino Svetog Jovana zovemo Bogoslovom, zato što je njegovo Jevanđelje puno istina koje su rečene na jedan uzvišeni, mogli bismo reći filozofski način. I zbog toga njegovo Jevanđelje donosi posebnu radost, ima taj eshatološki, liturgijski prizvuk. Danas smo čitali Prvosvešteničku molitvu koja nam otkriva više stvari. Prije svega otkriva nam odnose unutar Svete Trojice, da je Isus Hristos jedno sa Ocem. A zašto to baš danas čitamo, kada pominjemo oce Prvog Vaseljenskog sabora? Upravo zato što su oci sa Prvog Vaseljenskog sabora, ali i svi oci svih Vaseljenskih sabora trudili se svim svojim bićem da očuvaju cjelovitu istinu vjere i da je predaju onim koji su dolazili poslije njih. I oci Prvog Vaseljenskog sabora su se sabrali jer je bila ugrožena upravo istina vjere, i to onaj dio koji se upravo tiče odnosa između tri ličnosti Svete Trojice, jer mi hrišćani vjerujemo u Boga koji je Sveta Trojica, vječna zajednica vječne ljubavi, tri lica – Oca, Sina i Duha Svetoga. Time sve u Crkvi počinjemo, naš život, Krštenje, Svetu liturgiju. Sve što činimo kao ljudi Crkve činimo u ime Svete Trojice, i zato su oni koji su bili protiv učenja Crkve najčešće udarali na tu istinu“, besjedio je o. Mirčeta.
