Svetom liturgijom, uz tradicionalnu litiju oko crkava Sv. Nikole i Sv. Luke, danas je u Kotoru proslavljena Nedjelja pravoslavlja.
Liturgijom je načalstvovao starješina Hrama Sv. Nikole, arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, protojerej Nemanja Krivokapić uz sasluživanje braće ovog svetog hrama, protojereja Nenada Kalema, jereja Milivoja Bakića i đakona Mihajla Lazarevića.
Službu Božiju svojim glasovima su uveličali pjevači Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo” (1839) iz Kotora, kojima je rukovodila, dirigent omladinskog i dječijeg ansambla, Ivana Krivokapić.
Po završenoj Liturgiji vjernima se obratio otac Nemanja Krivokapić podsjećajući na istorijske i teološke razloge koji su doveli do ovako toržestvene proslave Nedjelje Pravoslavlja.
“Na današnji dan proslavljamo veliku pobjedu Crkve nad ikonoboračkom jeresi. Naime, u 8. i u 9. vijeku Crkva se susrela sa velikom opasnošću i problemom, a to je pojava ikonoborstva, tj. onih ljudi koji su smatrali da je poštovanje ikona idolopoklonstvo i da ne treba poštovati ikone, jer se time, kako oni kažu, protivimo drugoj Božijoj zapovjesti (Ne pravi sebi idola, niti kakva lika; nemoj mu se klanjati, niti mu služiti).”
Otac Nemanja je rekao da dogod je to bilo samo mišljenje tih ljudi nije bilo problema, jer je uvijek bilo dobrih teologa koji su pobijali takva učenja. Međutim, problem je nastao onda kada su takvo učenje preuzeli carevi počevši od cara Lava Isavrijanca, koji je naredio da se ikone ne smiju poštovati i da se moraju skloniti iz crkava. Čak ih je i uništavao. Pravoslavni su se tome usprotivili, ali i naslednici ovoga cara su nastavili gonjenje ikona.
“Car Konstantin Kopronim je takođe nastavio da goni ikone i čak je izdao ukaz o uništavanju ikona. Tada su stradale mnoge ikone svetitelja, čak, na žalost, i mošti. A mnogi koji su branili ikone su i stradali”, istakao je o. Nemanja i dodao:
“Sve ovo je završeno u 9. vijeku iako je još u 8. vijeku carica Irina organizovala 7. Vaseljenski sabor na kome su Sveti oci donijeli pravoslavno pravilno učenje o poštovanju ikona. Problem tada nije bio riješen jer su naslijednici carice Irine takođe gonili ikone. Dakle, tek je carica Teodora 843. godine stavila tačku na tu priču i definitivno ponovila ono pravoslavno učenje i odredila da se mogu poštovati ikone i od tada je prekinut progon ikona. S obzirom da je ukaz o poštovanju ikona carica Teodora dinijela u prvu nedjelju Časnog posta, sjećanje na taj događaj uvijek proslavljamo prve nedjelje posta i ta se nedjelja zove Nedjelja pravoslavlja.”
Pojašnjavajući zašto se pobjeda baš nad ovom jeresi zove Nedjelja pravoslavlja, otac je kazao da se Crkva u svojoj istoriji susretala sa raznim jeresima i sve te jeresi je naravno pobjeđivala i sve su to bile pobjede pravoslavlja, ali ova ikonoboračka jeres je sublimat svih onih jeresi koje su se ranije pojavljivale: triadološke, hristološke i sve druge.
“A pravoslavno učenje o poštovanju ikona proizilazi iz sveg učenja Crkve i ima duboku vezu sa našim učenjem o Svetoj Trojici i o samom Gospodu Isusu Hristu i o spasenju nas ljudi. Dakle u učenje o poštovanju ikona je sakupljeno svo bogoslovlje svih vijekova prije toga. Zato je pobjedom nad ovom jeresi u stvari zadat udarac svim jeresima koje su se sadržavale u ovoj jeresi.”
Govoreći o pravoslavnom učenju o poštovanju ikona i osnovnim istinama naše vjere, protojerej Nemanja je na sledeći način objasnio:
“Kada slikamo ikonu Gospoda Isusa Hrista i poštujemo tu ikonu, mi time odražavamo našu vjeru u ovaploćenje Gospoda Isusa Hrista, dakle to je čista hristologija. Mi vjerujemo da je onaj Bog, koji je stvorio svijet i sve nas, postao čovjek, jedan od nas. Poštujući ikonu na kojoj je izobražen Isus Hristos, mi upravo svjedočimo tu istinu ovaploćenja Gospoda Isusa Hrista. Kada slikamo ikonu Svete Trojice, mi ispovijedamo ono učenje Crkve koje je proizvod borbe Svetih otaca protiv jeresi triadoloških, a to je da mi vjerujemo u jednoga Boga koji je u tri lica: Otac, Sin i Sveti Duh. Kada poštujemo ikonu Presvete Bogorodice, mi ispovjedamo vjeru da se Spasitelj ovaplotio upravo preko Presvete Bogorodice, da Ga je Ona rodila. Kada poštujemo ikone svetitelja, mi ispovjedamo našu vjeru da se kroz te ljude proslavio Bog, da je njih ovjenčao vijencem slave zbog onoga života koji je svima nama preporučen i oni su nam svijedoci da je takav život moguć i zato ih je Bog proslavio. “
I kao što su hrišćani svečano išli ulicama Carigrada sa ikonama u rukama u svečanoj litiji kroz cijeli grad pjavajući crkvene pjesme tada kada je carica Teodora proglasila pobjedu pravoslavlja, a i u svim vekovima do sad, tako su i Kotorani danas sa ikonama u rukama napravili litiju oko kotorskih hramova i time se upodobili svim onim ocima i precima koji su na taj način svjedočili svoju pravoslavnu vjeru.
“Kao što su onda klicali oci: Ovo je vjera apostola, ovo je vjera Otaca, ovo je vjera pravoslavna, ova vjera Crkvu utvrdi”, tako i mi kličući danas ove radosne pjesme i ispovjedajući vjeru i noseći ikone, učestvujemo u onome u čemu su učestvovali naši oci od 9. vijeka pa do danas. Neka bi Gospod Bog dao da se ovakvim proslavljanjem i mi utvrdimo na toj pravoj vjeri koja vodi u spasenje. Amin”, poručio je otac Nemanja.
Osim u Crkvi Sv. Nikole danas je služena i Liturgija u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca u Dobroti, koju je služio protojerej-stavrofor Milenko Jekić uz učešće brojnog vjernog naroda.
Andrea Ševaljević
SPCO Kotor
