Sveštenstvo Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici sinoć je odslužilo pomen nevino postradalima u NATO agresiji na Saveznu Republiku Jugoslaviju, prije 27 godina.
Starješina hrama- protojerej Nikola Pejović nakon pomena se obratio besjedom.
Istakao je važnost sjećanja na, do tada neviđenu agresiju moćnih zemalja na jednu, malu, ali nezavisnu i međunarodno priznatu državu.
„Od te večeri, pa narednih 78 dana, uzdignuta čela i ponosa i prkosa gledali smo u nebo. Gledali smo, očekujući smrt, ali smo isto tako gledali kako se polako urušava i jedan svjetski poredak, kako se međunarodno pravo, međunarodne konvencije, zakoni i sve ono što je u funkciji da drži red i poredak u svijetu, u jednom trenutku urušavaju i to od onih koji su ta prava i donijeli i koji su dužni da ta prava kao i svi drugi poštuju.“
Otac Nikola je zatim podsjetio i na riječi Petra Drugog Petrovića Njegoša- Lovćenskog Tajnovica koji je rekao da je Kosovo „grdno sudilište.“
„Sudi se na Kosovu i Metohiji, evo i poslije 27 godina mi kušamo plodove tog urušavanja jednog sistema u kome iz godine u godinu, vidimo da na scenu dolazi bezvlašće i da dolazi tiranija. Nijesmo mi jedini narod koji strada. Stradaju i drugi narodi od te tiranije i nažalost, stradaće još dugo i dugo.
Ali, mi kada tugujemo i kada se podsjećamo na sve te događaje, mi to ne činimo kao oni koji nemaju nade. Otkada je Hristos nevino postradao na krstu, radi nas i radi našega spasenja, to sjećanje i ta naša nada i tuga vezana je za Njegovo stradanje i Njegovo raspeće. Svi oni koji nevino postradaše, koji svoj život, ne svojom krivicom, nego tuđom zlobom i pakošću i željom za moći, izgubiše svoje živote, duboko vjerujemo da će ti i takvi ljudi naći, ne samo mira i pokoja nego i život vječni i beskonačni.
Zato je sjećanje naša sveta dužnost od koje nikad ne smijemo da odstupimo. Ne zato da podstičemo mržnju ni prema onima koji su nas ubijali, jer smo dužni po riječima Hristovim da volimo i neprijatelje svoje, nego da, sjećajući se nevino postradlih mi se u isto vrijeme i sjećamo svega što se radi nas i radi našega spasenja i dogodilo.“
Neka bi Gospod, ne samo one koji su stradali u NATO agesiji nego i sve one koji su preminuli od osiromašenog uranijuma i drugih ko zna kakvih toksičnih gasova i materija koji su izlili na ovu svetu zemlju, koji su i na bilo koji način stradali, neka Gospod njihove duše pribroji pravednicima, neka moćnicima ovoga svijeta vrati razum i da ih nauči da je sve u ovome svijetu smrtno i prolazno, da je njihova moć prolazna, da je jedino vječan Bog i da će On, koji je početak svega stvorenog, biti i kraj i da je zadnja riječ, ne moćnika ovoga svijeta, nego Boga koji nam daruje život vječni i koji nas krijepi u sve dane našega života“- naveo je na kraju besjede protojerej Nikola Pejović.
Lana Ostojić
Fotografije Boris Musić
