“Danas, 17 vjekova poslije Milanskog edikta, kojim je hrišćanima dato pravo da slobodno mogu da ispovjedaju vjeru a da zato ne stradaju, i ne samo da ispovjedaju vjeru, nego da imaju prava i na svoja bogoslužbena mjesta, i na svoje hramove i imanja, i na svoju misiju, mi se u Crnoj Gori borimo za ta ista prava”, ocijenio je danas protojerej Nikola Pejović, paroh momišićki.
Poručio je da se “borimo za svoje mjesto pod suncem, borimo se da dokažemo da mjesta u kojima se slavi ime Božje pripadaju Bogu, da ne mogu pripadati nikom drugom sem onima koji su u Bogu, u Duhu i istini”.
Otac Nikola je ovo kazao na praznik Svetog ravnoapostolnog cara Konstantina i njegove blagočestive majke, carice Jelene, u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, gdje je sa bratstvom ostroške svetinje služio Svetu službu Božiju.
U liturgijskoj propovjedi prota Nikola je podsjetio da se velikom i divnom caru Konstantinu, Gospod u životnim bitkama i borbama javio te da mu je otkrio krst kao tajnu i simbol pobjede, rekavši mu: Ovim pobjeđuj.
“Nije ostao car Konstantin nijem i gluv na to Božje otkrivenje i pomoć, nego je duhovno progledao. Nije ostao duhovni slijepac i zato je 313. godine dao taj čuveni Milanski edikt”, besjedio je otac i dodao da se on brinuo i o čistoti vjere. Kao veliki njegov doprinos naveo je ono što će se, nekih 12 godina kasnije od Milanskog edikta, dogoditi na Prvom vaseljenskom saboru, ističući da su to istinska i prava djela Božija.
“Za ovaj dan i za ovaj praznik važno je da se i mi opomenemo, da ne budemo duhovni slijepci, da vidimo da je krst sila i znamenje, da vidimo da kroz Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, i kroz sve svetitelje koji su prošli tu tajnu krsta, prolazimo i kroz tajnu vaskrsenja, jer svijet će se radovati, a vi ćete biti tužni, ali nemojte da se brinete jer će Bog tu vašu tugu okrenuti na radost.”
Sve što činimo, sve što se dešava u nama i oko nas, neka uvijek bude zakvašeno tom radošću, kazao je paroh momišićki, podsjetivši da nam i Gospod i apostoli poručuju Radujte se, i opet velim: radujte se!
“Današnji praznik je prilika da se saberemo u toj radosti i da tu radost nosimo u sve dane našeg života”, naglasio je otac.
On je u pastirskoj besjedi, nakon pročitanog Jevanđelja, kazao da se nalazimo u danima između dva velika događaja jevanđelska, dva velika praznika: Vaznesenje Gospodnje i Silazak Svetog Duha na apostole. Podsjetio je da je Spasovdan, Hristos već nagovijestio svojim učenicima i ispunio to obećanje, da će se vaznijeti na nebo i da će sjesti sa desne strane Boga Oca. Pritom im davši zapovijest, da idu i propovijedaju svim narodima i da ih krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha i da drže sve što im je zapovijedio jer, kako je istakao, “On će biti sa njima, i sa svima nama, do kraja svijeta i vijeka”.
“Dao im je i tu zapovijest i obećanje da ih neće ostaviti kada se vaznese na nebesa, nego da čekaju u Jerusalimu, da će im poslati Duha Svetoga koji će ih uvesti u svaku istinu”, kazao je otac Nikola, objasnivši da je svaka Gospodnja riječ istina zato što je sam Bog istina.
Tumačeći riječi Gospodnje upućene učenicima još malo i nećete Me vidjeti, i opet malo, i ugledaćete Me… zbog čega su se učenici pitali, kao što se i mi pitamo, koliko je to malo i kakva je mjera Gospodnja, prota Nikola je naglasio da iz Svetog pisma i psalama vidimo da je mjera Božja drugačija od ljudske prolazne mjere.
“Sveto pismo nam otkriva da je 1.000 godina pred Bogom kao jedan dan, a mi bi smo rekli jedan dan je malo a 1.000 godina je ogroman period. Koliko generacija samo prođe kroz taj period od 1.000 godina pred Bogom. Tih hiljadu godina je kao jedan dan i jedan dan je kao hiljadu godina, u tome je tajna tog malo. I ovdašnji svijet živi upravo to malo.”
Po njegovim riječima živimo u tom iščekivanju i zato je jedan od najinteresantnijih perioda upravo period iščekivanja Silaska Duha Svetoga na apostole u Jerusalim, period između Vaznesenja i Duhova.
Dijeleći svoje razmišljanje o tome šta se sve u tom periodu moglo vrzmati apostolima po glavi, od toga: kuda, kako dalje, šta će se to desiti, o. Nikola je primjetio da su to pitanja koja i mi često u našim iskušenjima postavljamo. Međutim, tada je jedno potrebno, poučio je otac, slušati riječ Gospodnju i bezuslovno vjerovati.
“Nema jednoga slovca iz te riječi Gospodnje koja se neće ostvariti. Kada će to biti? Kada Bog da. I u tome se ogleda naša vjera i spremnost da sav svoj život i jedni druge i sav ovaj svijet predamo Hristu Bogu u ruke i da čekamo, a to znači da se smirimo pred voljom Božijom”, kazao je sveštenik Pejović.
Ocijenio je da su i ovi naši dani puni smutnje, zbunjivanje, možda i straha, ali da ne treba da se bojimo, podsjetivši na riječi kondaka Vaznesenja Gospodnjeg: Ja sam sa vama i niko vam ništa ne može!
“Upravo u toj ljubavi, u toj radosti, u toj vjeri iščekujemo i slavu ovoga Svetoga hrama, iščekujemo rođendan Crkve, iščekujemo Silazak Duha Svetoga na apostole, koji je uvodi u svaku istinu. Mi smo djeca Crkve Božje, što znači da smo mi djeca na koju je kroz krštenje Duh Sveti sišao”, kazao je o. Nikola.
Poručio je da mi nemamo pravo da sumnjamo, jer nijesmo duhovno slijepi, dok su apostoli sumnjali zato što oni nijesu još uvijek imali Duha Svetoga.
Poučavajući sabrane o Gospodnjim riječima da ako smo slijepi onda nemamo grijeha, ali ako nijesmo slijepi, ako smo vidjeli šta je sve radio i šta nam je sve učinio, onda je naš grijeh veliki, prota je pojasnio da je nama Gospod otvorio te duhovne oči, nama je Duhom Svetim otvorio ne samo Njega kao Presvetu Trojicu, ne samo Njegove učenike, apostole, nego i Njegove svetitelje.
“Ako igdje čovjek može da progleda duhovno i da se uvjeri da je istinita riječ Gospodnja, onda je to ovo mjesto, ovo gnijezdo Svetog Vasilija Ostroškog, slava mu i milost! Zato mi uvijek ovdje dolazimo da duhovno otvaramo oči i da se duhovno krijepimo, da se duhovno hranimo, i da duhovno jačamo za nove bitke i za nove pobjede”, kazao je u ostroškoj svetinji protojerej Nikola Pejović.
Vesna Dević
