Otac Slobodan Zeković načalstvovao je Svetom Liturgijom koja je, u nedelju 11. po Duhovima, služena u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Sasluživali su mu otac Ljubomir Jovanović i otac Mladen Tomović. Na liturgijske vozglase odgovarao je hor „Sveti Jovan Vladimir“.
Današnje začalo iz Svetog Jevanđelja govori o caru koji htjede da se proračuna sa slugama svojim i sažalivši se na slugu svoga oprosti mu dug, a ovaj to ne učinje bratu svome koji mu bijaše dužan već ga baci u tamnicu dok mu dug ne vrati. Vidjevši postupak sluge svoga prema bratu svome, gospodar njegov se razgnjevi i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao.
Čitajući sveto Jevanđelje, kaže prota Slobodan na početku svoje besjede, vidjećemo da Gospod više puta, govoreći o tajnama Carstva Nebeskoga, govori svojim apostolima i ostalima koji su ga slušali u pričama. Tako nam i današnje Jevanđelje donosi jednu takvu poučnu priču o tome kakva je pravda, kakva je sila Carstva Nebeskoga.
„Otkriva nam Gospod kroz ovu priču, šta je uslov da Gospod svakome od nas oprosti naša sagriješenja. Taj uslov jeste da i mi jedni drugima oprostimo sve. Ljubav Božija prema čovjeku je beskrajna, neizreciva, i nema toga ljudskoga grijeha, ma koliko on bio težak, koji može biti jači od ljubavi Božije. Ono što Gospod od nas traži jeste naše srce. Traži da ga predamo Njemu i da se iskreno pokajemo za svoje učinjene grijehove, i da od Njega, kao Oca svoga Nebeskoga, zatražimo oproštaj. I tolika je ljubav Božija da nam oprašta sve. A mi u svemu treba da se ugledamo na Gospoda, jer čovjek jeste ikona Božija. Lik Božiji nam je svima dat, a isto tako kažemo da je čovek i podobije Božije, dakle da treba da se Njemu upodobljavamo u svemu. I trudeći da sebe izgradimo u Jevanđeleskim vrlinama, mi se upodobljavamo Gospodu i Tvorcu svome i idemo za Njim sigurnim putem spasenja. Dakle, ugledajući se na Gospoda u svemu, treba da se ugledamo i u toj predivnoj i spasonosnoj vrlini, vrlini praštanja, kojoj nas Gospod uči i kroz današnje Sveto Jvanđelje.“
Iako nam se čini na prvi mah, nastavlja otac Slobodan, da je lako i jednostavno da oprostimo svima, jer će onda i Gospod oprostiti nama, na djelu kada to treba da primjenimo, vidimo da nije baš tako.
„Onda nam se suprostavlja naše samoljublje, naša sujeta, kojoj svi u većoj ili manjoj mjeri robujemo. I onda vidimo kako ovaj na izgled jednostavan zadatak pred nas postavljen biva izuzetno težak. Pa čak i ako mi jezikom svojim, da bi se pokazali pred ljudima da smo hrišćani, i kažemo da opraštamo, srce naše nas ne da prevariti. Srce naše koje i dalje plamti jarošću i gnjevom prema našem bližnjemu koji nas je zbog nečega ožalostio i uvrijedio. I zato da bi stekli ovu vrlinu, potreban je, kao i za sve druge vrline, veliki trud, veliko usrđe, istrajna molitva, iznad svega čvrsta vjera i duboko smirenje da bismo uspjeli da ispunimo zakon Gospodnji.“
I nije lako, kaže prota Slobodan, ali mi treba da se trudimo da damo sve od sebe, a ako smo mi iskreni i ako se budemo trudili, onamo gdje se projavi naša nemoć tu će djelovati blagodat Božija i ljubav Božija.
„Neka bi nam Gospod dao da u svemu budemo Njegove vjerne sluge, da se trudimo da po Njegovim zapovijestima i Njegovim poukama živimo i tako čineći da naslijedimo neprolaznu radost Carstva Nebeskog.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
