Danas je na groblju Manastira Ostrog služen pomen profesoru Predragu Vukiću.
Pomen je služio protojerej Predrag Šćepanović, povodom profesorovog 55- og rođendana.
Na starom ostroškom groblju služen je
Parastos prof. Predragu Vukiću, potonjem cetinjskom Mohikancu, nosiocu ordena svetog Save
Na dan rođenja potonjeg cetinjskog Mohikanca 9. juna 2021. godine, a daće Bog crnorisca Davida u nekom Nebeskom manastiru, okupila se grupa prijatelja profesora Vukića, da mu opoje grob, prisjete se ovog Svetosavca, stradalnika i ratnika za voljeno Srpstvo, koji je plakao kao nekad David Štrbac, za milionima namučenih Srba kroz sve stradalne vjekove, a posebno u ovom novom, perfidnom i dehumanizovanom.
Na monaškom groblju manastira Ostroga, parastos svom prijatelju i bratu je služio protojerej Predrag Šćepanović, a odgovarali su prof. Cetnjske bogoslovije Aleksandar Vujović, Rajo Vojinović, Dragan Bracanović, Smilja Vlaović i svi ostali Peđini prijatelji i saborci koji ovog dana nijesu mogli fizički da budu prisutni. Na ovom svetom mjestu gdje je naš profa nalazio počivalo od teške tugomore koja ga je lomila i sputavala da iza sebe ostavi više i bolje, po Božjem promislu je i skončao svoj zemni život.
U hladovini neopisive divote ostroške svetinje, podno nekadašnje crkvice Sv. Georgija za koju se Peđa molio da se vrati i obnovi, oživljavale su se uspomene na profesora Vukića, na njegove vizije i mnoga predviđanja, koja su nama poluvidećima, izgledala kao profini strahovi, a u stvari su bile istine koje se sad dešavaju, jer je on znao istoriju koju mi nijesmo znali i znao je da se ona ponavlja, da nju treba primijeniti, a ne samo istorizirati.
Žal za nekadašnjim Cetinjem „srpskim počivalom“ koje je on u sebi nosio kao ranu jer ga najviše boljelo ono što je najviše i volio. Od rodnog Zagreba, noseći ličke gene i gene dobrske župe, lirski stihovi i djetinja duša, istorijske istine i Nebeska pravda, su neki slojevi časne Peđine duše kojih se sjetio otac Predrag u svojoj besjedi, u domu svetog oca Vasilija gdje će profa čekati Vaskrsenje mrtvih i život budućeg vijeka.
Kao nekad za zemnoga života što si provodio noći u tumačenju i čitanju Davidovih psalama i zbog čega si i poželio da kao cnorizac nosiš ime ovog psalmopojca, nadamo se, dobri naš profo, da i sad poješ psalme kao Hristov vojnik David i moliš se za stradalno srpstvo namučeno i stradalno Cetinje nad kojim se „duh svjetla s duhom tame bori“, kao što si pisao u svojoj čuvenoj koračnici i da će se obistiniti tvoji stihovi:
„Razvićemo barjak časti,
dušmani će zemlji pasti,
sa nama će Gospod biti,
k pobjedi nas predvoditi“
( P. Vukić- Sa Ostroga oraj klikće)
