U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Bijelom Polju Svetom arhijerjeskom Liturgijom kojom je načalstvovao Njegovo Visokopreosveštvo Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije proslavljena hramovna slava ove svetinje i grada na Limu.
Mitropolitu Metodiju na svetom bogosluženju su sasluživali protojerej stavrofor Darko Pejić, jereji Milosav Jovanovića i Aleksandar Raković, jeromonasi Damaskin Dragović, Vladimir Cvetković Nikolaj Bosnić.
Obraćajući se sabranima besjedom u drevnoj Nemanjičkoj i prednemanjićkoj svetinji Mitropolit G. Metodije je podsjetio na današnji veliki praznik.
Tumačeći jevanđelsko začalo Mitropolit Metodije je kazao da nas ova, kao i svaka priča iz Svetog Jenanđelja uči da ne treba da se bojimo.
,,Hristos je svoje sljedbenike i učenike koji su ga pratili poveo daleko, na današnji dan u Kesariju Filipovu, koja je bila krajnja granica gdje je živio judejski narod. Tu, daleko od gradova i Jerusalima, da ih pita onako slobodne i bez pritiska judejskog i prvosveštenika jer su ih oni protjerivali, gonili i zabranjivali Hristu da propovijeda, provjeravali Ga i kontrolisali, tražili najmanju sitnicu preko koje će Ga osuditi, i kao što se na kraju i desilo i osudili su ga i pogubili. Dakle, poveo ih je daleko od tog judejskog straha da se osjete slobodno, i onda ih pita: „Šta kažu za Mene, Koji propovijedam i činim čudesa, oktrivam im Nebo, svodim na zemlju, sva ona ograničenja ljudske prirode nadizlazim, isjeljujem bolesne, vaskrsavam mrtve“. A oni Mu kažu: „Jedni kažu za Tebe da Si Jovan Krstitelj“, dakle, ustao iz mrtvih i čini čudesa. „Drugi kažu da Si Ilija“ – dolaziš da najaviš Mesiju. Naime, Ilija i Enoh su otišli na Nebo ne okusivši smrti, i po predanju doći se pred Drugi dolazak Hristov. I kažu dalje: „Drugi kažu da Si Jeremija, ili neko drugi od Proroka“. A Jeremija je važio za Proroka posljednjih vremena i sudnjeg dana. A On kaže, pošto mu nije bilo toliko stalo šta drugi kažu za Njega ko je On, koliko Mu je stalo šta kažu oni za Njega ( apostoli) šta su vidjeli i osjetili pa kaže: “Šta vi mislite, ko sam Ja“? A prvi, kao i uvijek ispred svih istrči apostol Petar i kaže: „ Ti si Hristos, Sin Boga Živoga“. Gledajući ga Hristos kaže: “Simone Jonin, blažen si i blago tebi, jer to što si sada rekao, time učestvuješ u Tajni otkrivanja Božjega ljudskom roku, preko tebe i kroz te ne progovorio Otac Moj Nebeski, i to što si ti sada rekao to ti nije kazala ni krv ni tijelo ljudsko, dakle priroda ljudska, niti si mogao to čuti od ljudi, pa ni ti sam nisi mogao doći do tog zaključka sam od sebe, nego ti je rekao Otac Moj nebeski, i zbog toga si blažen“. I kroz njega i po toj riječi Hristovoj blaženi su svi oni od tada pa do današnjeg dana i do kraja svijeta i vijeka, kroz koje se makar i malim dijelom otkriva istina Božanska i Jevanđelje, i svjetlost i Nebo silazi u ovu dolinu plača, kroz manifestaciju nebeskoga ljudi koji grede i hode Hristom. Dakle, blažen je Petar, koji je dobio do tada nikad čuveno ime, prvi put to ime izgovara Hristos, pa mu kaže: „ Simone, ti ćeš se od sada zvati Kifa“, to na aramejskom a na grčkom znači -Petros, što znači kamen ili stijena.
„I to što si ti ispovijedio na tome ću sazidati Crkvu svoju“. Ovdje Hristos najavljuje, ne više onaj Stari zavjet, koji traje, nego jednu novu realnost i stvarnost, Novi zavjet, novi savez naš sa Bogom. I govori : “Osnivam i gradim Crkvu čiji će temelj biti tvoje ispovijedanje i ispovijedanje svih onih koji budu Mene ispovijedali kao Hristosa, Pomazanika i Sina Božijega, Jedinogrodnog Ocu kroz Koga je sve postalo”.
Pa mu još kaže: Daću ti ključeve Carstva nebeskoga, sve što ovdje svežete na zemlji biće svezano na Nebu, a što odriješite na zemlji biće odriješeno i na Nebu”. I kaže Hristos još, ne samo Petar i drugi Apostoli oko njega, nego svi oni prejemnici njihovi, nasljednici do današnjega dana, i do kraja svijteta i vijeka“, besjedio je Mitropolit G. Metodije.
Objašnjavajući šta znače riječi „svezati nešto ovdje na zemlji ili odriješiti“ Mitropolit G. Metodije je kazao da je to propovijed Jevanđelja.
„ Nebo je već otključano, a oni koji tu propovijed prime u svoje srce istinski i otvoreno, čista srca, bez rezerve i do kraja, za njih je otvoreno Carstvo nebesko. I to Carstvo nebesko, to dobro zapamtite, ako ga ne bude ovdje na zemlji, u ovom našem privremenom životu, ako se na neki način ne bude manifestovalo, ili ga ne budemo na neki način okusili i osjetili, ne možemo ga osjetiti ni poslije smrti.
Dakle, sabiranje ovdje oko Hristosa, Jedinoga Spasitelja, Koji je stvorio ovaj svijet, pa je onda kroz Adamov pad, grijeh i odricanje ovaj svijet pao i ležu zlu, a onda dolaskom Hristovim i Njegovim Ovaploćenjem je Postao jedan od nas, novi Adam, koji je spasio taj svijet. Dakle stvoren, pao spasen svijet“, besjedio je Mitropolit G. Metodije.
Ukazujući na iskušenje koje nam se može desiti da stvaramo neku utopiju, iluziju lažnog Carstva nebeskog ovdje na zemlji, u Crkvi koja je vjerujuća, da izađemo izvan realnosti gdje živimo i da smo u neprestanoj borbi.
„A onda, ima i drugo iskušenje i druga krajnost, to je bježanje od ovoga svijeta, njegovo neprihvatanje, odricanje, gledanje da se od spoljašnjih okolnosti i iskušenja pokušamo da se izbavimo od svih nedaća koje nam nadolaze i nadilaze i nas i naše snage i prirodu. A Hristos nas poziva, ne na jedno ni na drugo, nego da realno u ovom svijetu kakav god da je, a koga je Bog Gospod toliko zavolio da je i Sina Jedinogorodnog Kojeg je Stvorio, da Ga je Dao, zbog spasenja ovoga svijeta. Dakle, našim učesetvovanjem u svakodnevnom životu, u svim društvenim procesima, imamo tu ulogu da unosimo svjetlost nebesku u sakodnevni život, da budemo provodnici i prozori kroz koje će blagodat Božja da uđe i da se manifestuje Carstvo nebesko u ovom svijetu, kao što se sada i ovdje manifestuje u ovom liturgisjkom evharistijskom sabranju, gdje smo se okupili oko Tijela i Krvi Hristove“, besjedio je on.
Osvćući se na današnji praznik, Mitropolit G. Metodije je kazao da možda ne postoje dva različitija čovjeka nego što su apostoli Petar i Pavle ali da je ih Crkva slavi zajedno sa velikim razlogom.
„Petar koji je bio neobrazovan, o ženjen, ribar, koji je živio težačkim životom, naporno u fizičkom radu hranio sebe i svoju porodicu, a sa druge strane Pavle koji je bio učen, tada kod najučenijih ljudi toga vremena, kako on sam kaže „učio se kraj nogu Gamailovih, jednog od najvećih učitelja Tore i Starog zavjeta i zakona Mojsijevog i Proroka“, i koji nije bio ni oženjen. Bili su toliko različiti da su se dešavale nesuglasice i rasprave među njima, što vidimo iz Djela apostolskiih, gdje apostol Pavle ne samo da prigovora nego i kritikuje apostola Petra za neke stvari- da se bio usredsredio samo na izabrani narod jevrejski i obrezane, da njima propovijeda Carstvo nebesko, dok je Pavle je otišao neznabošcima. Znači po svom karakteru, prirodi, okolnostima u kojima su odrastali, po obrazovanju, stilu života nisu imali ništa zajedničko“, besjedio je G. Mitropolit, dodajući da je Hristos taj koji ih je spojio zagrljene na jednoj ikoni, koju cjelivamo i ovdje svakog dana a posebno danas.
On je istakao da su Hristosu apostoli Petar i Pavle služili do posljednje kapi znoja, energije, snage i na kraju i svoje krvi i da su na kraju i mučenički stradali za Njega.
„ Dakle, Bog ne poziva da svi budemo isto, da isto mislimo, govorimo, da se ponašamo- „una faca una raca“, da bude sve uniformisano, bez lika, bez originalne manifestacije. To hoće ovi koji žele da zavladaju svijetom, pa da naprave jednu bezobličnu i amorfnu masu, koja nema svog lika ni originala, nego primoravaju da svi u tom poretku budu jedno, da svi jedno govore, misle da se isto ponašaju. A Hristos hoće originale, hoće sve nas onakve kakvi jesmo, kakve nas je stvorio, jer smo neponovljivi. On hoće nas upravo takve, ali nas takve koji ćemo Mu dati i otvoriti svoje srce, da postane Njegov presto i da blagodat Božja siđe i na nas i na ovaj svijet koji se se spasava. Neka nam je ovaj veliki praznik nauk i pouka da prihvatimo i da se obogaćujemo svim različitostima u kojima i ovaj grad obiluje, da prihvatamo svakog čovjeka, ali da ne ispravljamo druge po nekim njihovim osobinama nego da gledamo da propovijedamo Hrista i Jevanđelje Njegovo, i da te ključeve koji je dobio Petar a ima ih i svaki Hrišćanin, koji propovijeda Jevanđelje Hristovo, otključavamo za ovaj svijet Carstvo nebesko i slavu Njegovu“, kazao je Mitropolit G. Metodije. On je kazao da nije slučajno da je baš ovdje u ovom hramu pisano djelo koje je u svijetu po svojoj ljepoti i savršenstvu prepoznato kao bescen blago- Miroslavljevo jevanđelje, podsjećajući da ovdje treba da svi zajedno podignemo duhovni centar- Dom Miroslavljevog jevanđelja.
Poslije rezanja slavskog kolača i osvećenja žita dio ovogodišnja kuma slave Stojanka Vojinović predala je dio kolača Dušici Kljajević, koja je javila da bude domaćin naredne slave.
Mitropolit G. Metodije čestitao je protojereju stavroforu Darku Pejiću 30 godina svešteničke službe. Predsjednik Crkvene opštine Bijelo Polje Miodrag Pajović u ime svih parohijana uručio je Mitropolitu G. Metodiju i protojereju stavroforu Darku Pejiću prigodne poklone.
