Na Cetinju je danas,12. jula, održan tradicionalni Petrovdanski sabor, koji je počeo Svetom arhijerejskom liturgijom u Cetinjskom manastiru, kojom je načalstvovao Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, uz sasluženje Preosvećenog Episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog g. Kirila, sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, kao i uz molitveno učešće vjernog naroda i pojanje hora Svete mati Angeline iz Nikšića, pod vođstvom Ane Bojić.
Prije Svete liturgije, Mitropolit je u čin ipođakona proizveo Vedrana Grmušu.
Nakon čitanja Jevanđelja, čestitajući jednu od slava Cetinjskog manastira Mitropolitu Joanikiju, igumanu i bratstvu ove svete obitelji i svima koji se poklanjaju i vole ovu svetinju, Vladika Kirilo je kazao da su prvovrhovni apostoli Petar i Pavle prije svega veliki podvižnici pokajanja, preumljenja u Bogu.
Podsjetivši da je Sveti apostol Petar bio prosti ribar, utemeljen u tradicionalnoj religioznosti svoga jevrejskog izabranog naroda, častan čovjek koga je Gospod pri prvom susretu nazvao Petrom i osjetio da će on biti zaista stijena vjere, Vladika je naglasio da je od tog stanja ribara do zaista stijene vjere Petar prošao daleki put sa mnogim lomovima, iz kojih ga je uvijek iscjeljivalo i izvodilo njegovo pokajanje, krotost i mogućnost preobražaja. Taj preobražaj tvori Gospod, ali od nas se traži otvorenost srca i spremnost na preumljenje i pokajanje.
“Zaista je to Petar pokazao u mnogim slučajevima, kako to opisuje Sveto jevanđelje. Gledajući lice Božije, on je uzrastao, preobražavao se vjerom i dostigao do toga da prvi od apostola ispovijedi Gospoda kao Isusa Hrista, kao Sina Božijeg i Boga. Gospod je pohvalio tu njegovu vjeru i rekao da je to ta vjera koja sazidava Crkvu, koja je jača od najvećeg neprijatelja našeg spasenja – đavola”, besjedio je Vladika i pojasnio da se isti taj Petar kasnije odrekao tri puta Hrista, ali da se pokajnim vapajem, molitvom Gospodu, vratio u svoje apostolsko dostojanstvo i tek silaskom Duha Svetoga na apostole, na dan Pedesetnice, on postaje neustrašivi ispovijednik vjere Hristove, kojega ništa nije moglo odvojiti od Hrista i od propovijedi jedinoga Spasitelja svijeta, čijom moći je tvorio takva čudesa zbog kojih su se ljudi pitali da li je on čovjek ili bog.
Govoreći o žitiju Svetoga Pavla, Vladika Kirilo je naglasio da je on bio vrlo dobar znalac i revnitelj jevrejskog zakona i da nije imao priliku da gleda Gospoda, da bude uz Njega u toku Njegovog zemnoga života te da zato nije bio dovoljno pripremljen za susret sa Gospodom. Revnujući za svoja stara otačka predanja, on je bio i veliki gonitelj hrišćana, a čudesno je obraćen u vjeru hrišćansku samim Gospodom, koji mu se u sili, slavi i svjetlosti javio na putu za Damask. I Pavle je obnevidio, budući da nije bio pripremljen kao Petar, Jakov i Jovan, koji su u istoj slavi vidjeli Gospoda na Gori preobraženja, ali su bili pripremljeni naukom Njegovom i prebivanjem uz Njega.
“Apostol Pavle je obnevidio. Dakle, možemo reći, za razliku od Petra koji je viđenjem, gledanjem, došao do vjere, Pavle je došao do vjere negledanjem, nemogućnosti pogleda. On će to kasnije i da nalazi kao svoju vrlinu, jer je govorio: Meni je lično Hristos otkrio nauku, niko mi nije tu nauku kazao nego lično Hristos javljanjem”, besjedio je Episkop, dodavši da se taj gonitelj Crkve Hristove pokajao, preumio i pretvorio u najvećeg propovjednika vaskrsloga Hrista, postavši sasud izabrani da bi iznio vjeru pred neznabožce.
Objašnjavajući zašto je Gospod izabrao baš njega, fariseja, da bude sasud izabrani, Vladika je istakao da je on prekinuvši to revnovanje za otačka predanja, potpuno raskrstio sa Starim zavjetom i njegove poslanice su pune dokaza da Zakon ne spasava nego spasava blagodat Božija i spasava vjera u Spasitelja svijeta.
“Apostol Pavle objašnjava da je zakon starozavjetni bio čuvar do Hrista i on nije imao silu spasenja, dok je Hristos kao arhijerej Crkve Božje ušao u samo nebo i time otvorio i nama put do toga neba i svojom žrtvom pobijedio naše najveće neprijatelje – đavola i smrt”, kazao je Preosvećeni Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
U svojoj potpunoj odriješenosti od starozavjetnih pravila, Pavle na jednom mjestu kritikuje i Petra, koji nije htio da jede sa hrišćanima iz neznaboštva, praveći na taj način kompromis sa hrišćanima iz judejstva. Vladika je objasnio da nam ovaj sukob pokazuje da su se crkvene stvari uvijek saborno rješavale. Apostoli su se sabrali na saboru 50. ili 51. godine i, pod predsjedavanjem apostola Jakova, odlučili da se ne nameću novim hrišćanima pravila jevrejskog zakona.
Kazao je da je upravo pokušaj da se samo na ličnosti Petra atomizira Crkva, da se na njemu osnuje sva teologija, naravno pogrešnim tumačenjem njegove ličnosti i učenja, doveo do toga da su se nažalost neki inoslavni hrišćani odvojili od punoće Crkve. Takođe, zbog pogrešnog tumačenja Pavlovih riječi da spasava vjera, a ne djela, neki inoslavni potpuno negiraju djela, zaboravljajući druge riječi apostola Pavla da naša vjera djela kroz ljubav, kao i učenje apostola Jakova da je vjera bez djela mrtva.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo je zaključio svoju besjedu riječima da pored toga što je naša vjera lična i što svako ima različite darove, ona je saborna vjera, vjera Crkve, što znači da sva crkvena pitanja treba rješavati saborno, kako nas uče Sveti apostoli.
“Neka nas molitvama Svetih apostola Petra i Pavla, Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca, Gospod privede pokajanju, obnovi, i sabere,složi i umnoži. Amin, Bože daj. Živjeli, srećan praznik!”
Po zaamvonoj molitvi iz Cetinjskog manastira je krenula praznična litija do temelja starog Cetinjskog manastira i obnovljenog hrama Rođenja Presvete Bogorodice, a na temeljima hrama Svetih apostola Petra i Pavla na Ćipuru blagosiljan je slavski kolač i koljivo.
Na kraju sabranja sabranima se riječima pouke obratio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije. Podsjetio je da je Gospod poslije svoga Vaskrsenja sabrao svoje apostole koji su se bili razbiježali na Veliki petak, među kojima je bio i Petar, koji ga se odrekao po ljudskoj slabosti, i ne gledajući na njihove slabosti ukrijepio ih i ispunio vjerom, ljubavlju i dobrotom, davši im snagu. Kasnije, prije svoga Vaznesenja, Gospod je rekao apostolima da se ne razilaze nikud iz Jerusalima dokle se ne obuku u silu sa visine, što se dogodilo kada je Sveti Duh sišao na apostole u nedeljni dan u vidu ognjenih jezika:
“To je značilo da će oganj riječi Božije iz usta Svetih apostola, i preko njihovoga jezika, da se rasprostre po cijelome svijetu i to na raznim jezicima. Tu je bio i Sveti apostol Petar, ali tada nije bio tu apostol Pavle. On je još bio Savle i on će uskoro postati gonitelj hrišćana. Međutim, javio mu se Vaskrsli Gospod i preko Svetog krštenja obukao ga je u silu sa visine, darovao mu darove Božije mudrosti, istine, ljubavi, pravde, dobrote i hrabrosti isto kao i ostalim Svetim apostolima”, besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Govoreći o dvojici prvovrhovnih apostola, kazao je da su Sv. Petar i Pavle zaslužili da ih tako nazovemo jer su kao orlovi na krilima Duha Svetoga obišli svu vaseljenu, cijelu tadašnju rimsku imperiju i posvjedočili svoju vjeru i ljubav prema Gospodu, stradanjem za Hrista u prestonici svijeta – tadašnjem Rimu. To je i bio cilj, kako je kazao, da se propovijeda Jevanđelje od Jerusalima pa do kraja svijeta. Ali prvo je riječ Božija išla preko grčkih zemalja do velikoga grada Rima.
“Nekadašnje grešnike, Petar se odrekao Hrista u jednom momentu, Pavle je bio gonitelj Crkve, Gospod je kroz obraćenje i kroz njihovo pokajanje učinio sasudima Duha Svetoga te su, obučeni u silu Božije istine, imali tu hrabrost i odlučnost da život svoj polože za Gospoda. I jedan i drugi ne žaleći svoga života nego želeći da svojom smrću i žrtvom posvjedoče ljubav prema Hristu koji je na Golgoti izlio svoju krv za spasenje svijeta. I vidite čudo Božije na obojici apostola, posebno na Pavlu koji nije bio učenik Hristov dokle je On bio na zemlji, čak je bio gonitelj hrišćana, ali se obratio”, kazao je Vladika Joanikije.
Ističući da je apostol Pavle postao apostol naroda i da je bio na čelu onih koji su se obraćali iz drugih naroda, kazao je da su se oni koji su bili otuđeni od Jevanđelja, od Crkve Božije, obratili preko propovijedi Svetih apostola koji su imali tu silu riječi i silu da posvjedoče svoju vjeru svojim životom i primjerom, svojom krvlju. Posebno je istakao da i danas imamo bezbroj novih apostola kroz cijelu istoriju Crkve koji su podobno Svetim Petru i Pavlu posvjedočiili svoju vjeru u Hrista iz mnogih zemaljskih naroda, ali i iz našeg srpskoga naroda.
“I ovdje u Crnoj Gori imamo takve svjedoke vjere: Sv. Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog, Prepodobnog Stefana Piperskog, Prepodobnog Simeona Dajbabskog Podgoričkog, koji je rođeni Cetinjanin, pun blagodati Svetoga Duha, jer se ispunio Božjom milošću, istinom i ljubavlju zato što je svoj život posvetio službi Gospodu i bio veliki podvižnik i asketa. On je ponos grada Cetinja”, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Podsjetivši i na mnoge drugi svjedoke vjere poslije Prepodobnog Simeona, na Svetoga Mardarija Uskokovića, prosvetitelja američkog kontinenta, kao i našega primorca Sv. Sevastijana (Dabovića), koji se pokazao kao apostol Amerike, jer je mnoge utvrdio, ali i obratio u pravoslavnu vjeru, Mitropolit je istakao da smo mi preko svetitelja Božijih zasolili američki kontinent te da se u tome vidi koliki je naš doprinos širenju blage vijesti Hristove, Božije istine, ljubavi i pravde na tom kontinentu.
“Neka bude srećan ovaj divni i veliki praznik! Da svi idemo putem Gospodnjim, putem Svetih apostola, da svoju vjeru svjedočima i riječju, a još više svojim životom i svojim primjerom u sve dane svoga života”, poručio je na kraju svog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Sabranje je nastavljeno uz prazničnu trpezu ljubavi.
Vesna Dević/ Lazar Šćekić
Foto: Nikola Joksimović
