Praznik Svetih apostola Petra i Pavla – Petrovdan danas, 12. jula 2024. ljeta Gospodnjeg, proslavljen je na Cetinju tradicionalnim Petrovdanskim saborom, koji je počeo Svetom arhijerejskom liturgijom u Cetinjskom manastiru.
Svetu službu Božiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita kemerovskog i prokopijevskog g. Aristarha iz Ruske pravoslavne crkve i Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita tetovsko-gostivarskog g. Josifa iz Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije, kao i arhimandrita Pajsija, izabranog episkopa dioklijskog, sveštenoslužitelja iz više eparhija Srpske, Ruske i Makedonske pravoslavne crkve, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
U toku Svete liturgije Mitropolit Joanikije je miropomazao novokrštenog slugu Božijeg Petra, a na malom hodu u čin protosinđela rukoproizveo jeromonaha Gavrila (Raičevića) sabrata Cetinjskog manastira.
„Dragi oče Gavrilo za vašu ljubav prema Crkvi Božijoj, službi Božijoj, za ljubav prema narodu Božijem, mi smo riješili da vas na ovaj dan unaprijedimo u čin protosinđela. Vi ste do sada sva odgovorna poslušanja obavljali revnosno i predano i neka Bog izlije svoju milost i ukrijepi vas kako bi nastavili još revnosnije da vršite službu koja vam je povjerena“, kazao je Vladika Joanikije.
Nakon Jevanđelja, prazničnu propovjed proiznio je jeromonah Rafailo (Boljević), iguman manastira Podmaine, koji je naglasio da se svakog dana svima nama postavlja isto pitanje koje je sam Gospod postavio svojim apostolima: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovečiji?
„Od odgovora na ovo pitanje zavisi na čemu temeljimo naš život. To jest naš um, našu volju, naše srce, konačno i naše tijelo. I od toga zavisi hoćemo li odoljeti adovim nasrtajima, hoće li nas progutati adove žvale ili ćemo ipak silom istine, silom Božijom odoljeti. To pitanje je vrlo kratko i odgovor ne treba da bude dug, niti drugačiji od onoga koji dade apostol Duhom Svetim i koji Crkva Hristova, Crkva pravoslavna daje kroz sve vjekove i davaće do kraja svijeta i vijeka. Dakle, pitanje glasi, a postavlja ga sami Gospod, ne neko drugi, postavlja ga svojim apostolima, a preko njih, braćo i sestre, i nama posebno u ovaj današnji apostolski dan: Šta govore ljudi za mene, ko sam ja? Ko je Sin Čovečiji?“
Prenoseći ondašnje mnjenje, učenici kažu: „Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka.” Isus ih onda pita: „A vi šta velite, ko sam ja?”
„Simon Petar odgovori nadahnut Duhom Svetim i ispovjedi vjeru koja je vjera Crkve i njen nepokolebljivi temelj: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. Ispovjedi, braćo i sestre, vjerom da iako pred sobom vidi Sina Čovječijega, vidi čovjeka, ali ga ispovjedi i prepozna kao jedinorodnog Sina Božijeg i Boga ravnog Ocu i po časti i po prirodi i po sili i po volji i po vlasti. A Gospod zadovoljan, pečati to ispovjedanje riječima: Na tom kamenu, na toj vjeri zapravo, sazidaću Crkvu svoju i vrata adova neće je nadvladati. I mi, braćo i sestre, ne smijemo drugačije no onako kako su apostoli, ne samo Petar Petar, on je ispovjedio u ime Sabora apostolskog, i ne samo apostoli, tu vjeru drži Crkva apostolska“, besjedio je o. Rafailo.
Dalje je kazao da mi pored toga što vjerujemo, pripadamo i jesmo jedna sveta saborna, ali isto tako jesmo i apostolska Crkva.
„I naš odnos prema Hristu treba da je nabijen apostolskom vjerom i ispovjedanjem vrlo sažetim, jer u njemu je punoća istine i mogućnost da nam se nebesa ne samo jednom godišnje otvaraju, nego da su nad nama vazda otvorena, kao što jesu i u ovaj dan i u ovaj čas. Tom vjerom, tom vlašću, tim ključevima kojima Gospod dariva Crkvu svoju, mi otključavamo svetotajinski nebesa i evo nas ovdje u ovom liturgijskom trenutku nebozemne realnosti. Takvu vjeru treba da držimo i vrata adova neće nas nadvladati, to jest vjetrovi grijeha i sile tame i laži, jer vjera u ovaploćenje Hristovo je centralni dogmat i nepokolebljivi kamen Hristove Crkve“, poučio je sabrane jeromonah Rafailo (Boljević).
Po zamoovnoj molitvi, izvršen je krsni hod do crkve na Ćipuru, gdje su blagosiljeni slavski darovi.
Po povratku u manastir i otpustu, besjedom se sabranima obratio Mitropolit Joanikije koji podsjetio da su Sveti prvovrhovni apostoli Petar i Pavla, koje danas proslavljamo, bili iz jednoga naroda, ali iz različitih slojeva tadašnjega jevrejskoga društva. Petar je bio prost čovjek, po svoj prilici u početku i nepismen, prije nego što je sreo Gospoda Hrista, ali čvrstog karaktera i zanimao se lovom ribe, od toga je i živio, mukotrpno je zarađivao svoj hljeb. Bio je ženjen i ni po čemu naročito poznat. A Pavle, ranije se zvao Savle, bio je od najučenijih ljudi svoga doba, izuzetno dobro upućen i obrazovan znalac Svetoga pisma do tančina. Pripadao je najstrožijoj jevrejskoj struji pobožnosti, bio farisej, revnitelj za zakon Mojsijev, što ga je odvelo u jednu zabludu od koje ga je oslobodio Gospod Isus Hristos.
„Međutim, kako su i jedan i drugi u različitim okolnostima sreli Gospoda Isusa Hrista, oni su se izmijenili do te mjere da je Sveti apostol Pavle, a tako je isto razmišljao i Sveti apostol Petar, govorio da ne živi više on, nego živi Hristos u njemu. Božja istina, pravda i ljubav se uselila u obojicu apostola i od do tada prostoga čovjeka Petra načinila sasud Duha Svetoga. A apostol Pavle govorio je da sve ono što je do tada znao, čime se naročito isticao i bio poznat, da su to sve trice i kučine, da to on sve odbacuje samo da bi Hrista zadobio“, naglasio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.
Podsjetivši da je Savle (Pavle) gonio Crkvu, gonio Hrista i po tome postao poznat kao neprijatelj Hristov, sve dok ga svjetlost Božija, sami Gospod Isus Hristos nije obasjao i preporodio, Arhiepiskop cetinjski Joanikije je naglasio da su apostoli Petar i Pavle svoju apostolsku propovjed zapečatili svojom krvlju, žrtvujući svoju glavu za Jevanđelje Hristovo i za Carstvo nebesko.
Čestitajući praznik, Mitropolit je pozdravio Njegovu ekselenciju ambasadora Ruske Federacije u Crnoj Gori g. Vladislava Maslenikova, ističući posebnu radost što su danas ovdje i braća arhijereji Mitropolit Aristarh iz Ruske pravoslavne crkve i Mitropolit Josif iz Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije.
Potom se sabranima obratio i praznik čestitao Mitropolit Aristarh, prenoseći blagoslove Svjatješeg Patrijarha moskovskog i sve Rusije g. Kirila. U znak sjećanja na današnje sabranje vladika je Mitropolitu Joanikiju uručio arhijerejsku mandiju.
Zablagodarivši na ljubavi i daru, Mitropolit Joanikije je Visokopreosvećenom vladici Aristarhu uručio krst i panagiju:
„Posebno nam je drago što nam je preko vas stigao i blagoslov Svjetiješega Patrijarha moskovskog i sve Rusije gospodina Kirila. Doneli ste nam velike blagoslove nama tako bliske i drage zemlje sa kojom smo dijelili uvijek i radosti, a ponekad i neke teške trenutke, kao što je to danas. Hvala vam puno na vašoj ljubavi i darovima. Svima srećan praznik, svima zdravlje, radost i spasenje, Amin, Bože daj!“
Petrovdansko sabranje u Cetinjskom manastiru nastavljeno je za trpezom ljubavi.
Vesna Dević
