Druga je godina kako djeca pobjednici raznih disciplina na Dječijem saboru na Cetinju odlaze na nagradno putovanje – hodočašće, zahvaljujući Pokloničkoj agenciji Mitropolije crnogorsko-primorske ”Odigitrija”. U ovoj godini, kada Crkva proslavlja 850 godina od rođenja Svetog Save, krenuli smo u obilazak nekih od velikih Nemanjićkih zadužbina. Na put je krenulo četrdeset petoro djece iz više škola vjeronauka iz naše Mitropolije i Eparhije budimljansko-nikšićke. U pratnji djece bili su jerej Pavle Božović, koordinator Katihetskog odbora, vjeroučitelji Jovica Vukasović, Tijana Lekić, Ana Nenadić, Branka Đurković i Slavica Orlandić.
U ranim jutarnjim časovima, u subotu 31. maja, krenuli smo autobusom sa platoa Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici ka manastiru Đurđevi Stupovi kod Berana, zadužbini Stefana Prvoslava Nemanjića, gdje nas je srdačno dočekao iguman ove obitelji, arhimandrit Danilo. Pošto smo se poklonili ovoj drevnoj svetinji i osvježili, nastavili smo put prema manastiru Sopoćani, zadužbini Svetog cara Stefana Uroša I Nemanjića, koji je nadaleko poznat po svojim izuzetnim i jedinstvenim freskama, od kojih se ljepotom izdvaja kompozicija Uspenja Presvete Bogorodice. Put nas je dalje vodio dolinom rijeke Ibra do crkve posvećene Svetom apostolu Petru, otud nazvane Petrova crkva, u kojoj su Stefan Nemanja i njegova djeca primili krštenje. Odatle smo se uputili ka velikoj Nemanjinoj zadužbini, majci svih srpskih crkava, manastiru Studenici. Bio je to susret vjekova, malih hrišćana svetosavaca sa svetinjom koja je porodila sve naše kasnije svete manastire, a koju je podigla tvrda Simeonova vjera i silna vladarska ruka, dok je iz nje kao stduenički iguman Sveti Sava širio svoju apostolsku misiju.
Pošto smo se poklonili moštima roditelja Svetog Save, Svetog Simeona Mirotočivog i Svete Anastasije, kao i njegovog brata, Svetog Stefana Prvovjenčanog, domaćini su nas upoznali sa istorijatom manastira. Nakon toga smjestili smo se u obližnji konak. Poslije večere, neumorni i uvjek željni igre, uz pomoć vještog organizatora i animatora, o. Pavla, djeca su napravila mini košarkaški turnir, dok je dio njih uživao u badmintonu i razgledanju okoline.
Poslije lijepo provedene večeri, za djecu sigurno i najzabavnijeg dijela putovanja, te okrepljujućeg sna, u nedelju ujutro spremili smo se i pošli na liturgiju. Studeničku crkvu su ispunili mali hodočasnici, dok je bogosluženjem načalstvovao naš o. Pavle Božović. Put nas je dalje odveo prema zadužbini Svetog Stefana Prvovjenčanog, manastiru Žiči, izgrađenom uz pomoć i po savjetima Svetog Save, tadašnjeg Studeničkog arhimandrita. Manastir Žiča je mjesto u kome su se odigrali veliki događaji za naš narod. U njoj je rukom prvog Arhiepiskopa srpskog, Svetog Save, krunisan njegov brat Stefan, a potom i narednih šest srpskih kraljeva. Tu su hirotonisani mnogi srpski episkopi i igumani. Djeca su imala mogućnost da u priprati žičke crkve pogledaju kratak film o istorijatu manastira, a svaki slobodan trenutak iskoristili su za druženje i igru.
Na putu prema Crnoj Gori posjetili smo manastir Gradac, zadužbinu Svete kraljice Jelene Anžujske, u monaštvu Jelisavete, supruge Svetog cara Uroša i majke svetih kraljeva Dragutina i Milutina. Poklonivši se i naučivši ponešto o ovoj svetinji, našli smo mjesto u hladovini manastirske lipe, a dio đaka se ispeo do crkve Svetog Nikole, lične kapele Svete Jelene, odakle se čulo njihovo pojanje molitava i duhovnih pjesama. Odatle smo nastavilia put prema našem odredištu, podgoričkom Sabornom hramu, puni najljepših utisaka.
Sve ove svetinje, uprkos brojnim razaranjima i paljenjima od raznih zavojevača, uprkos urušavanju od zuba vremena, i danas zrače i nose slavu svetih Nemanjića, čiji sveti likovi sa zidova ovih manastira, makar ponegdje bili i u fragmentima, i danas blagosiljaju sve poklonike.
Kao plod ovog puta, osim blagodati i stečenog znanja, posebno ostaje radost zbog druženja, novih poznanstava i prijateljstava, pa i simpatija koje su se na ovom putu rodile.
vjeroučiteljica Slavica Orlandić
