Danas, 5. novembra, na dan kada naša Sveta crkva proslavlja Svetog apostola Jakova – brata Gospodnjeg i prvog Episkopa jerusalimskog, u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici služena je Jakovljevu liturgiju koju je napisao Sveti apostol Jakov i pomen na grobu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
Svetom službom Božijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković a sasluživali su protojereji: Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, Miladin Knežević, kao i đakon Pavle Božović.
U litrugijskoj besjedi otac Predrag je je kazao da se služeći Liturgiju Svetog apostola Jakova sjećamo onih prvih hrišćana koji su u kriptama i skrivnicama služili Svete liturgije, a danas se sjećamo i Svetog našeg Mitropolita Amfilohija koji je ovu Svetu liturgiju donio u Crnu Goru, i koji je uvijek služio na današnji dan.
“Reče naš brat Rajko Radusinović, predsjednik Crkvene opštine Cetinjske, da je Mitropolit u Crnoj Gori za ovih skoro 30 godina odslužio 10.000 liturgija.Pogledajte kolika je to blagodat i sila, i koliko je to sjeme palo na onu zemlju koja bijaše zaparložena. Ona zemlja koja ne primaše nikakvog sjemena, primi sjeme riječi Božje prinesene kroz ruku, kroz srce, plemenito srce našeg Svetog Mitropolita. Bog da pomene našeg Svetog Mitropolita Amfilohija”, kazao je protojerej Predrag Šćepanović.
Na kraju Svete liturgije Visokopreosvećenom blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, kao i prethodnih dana, služen je pomen na njegovom grobu u kripti Sabornoga hrama Hristovog vaskrsenja.
****
Besjeda o. Predraga:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Časni oci, sestre monahinje, draga braćo i sestre,
Evo nas u hramu Hrista Spasitelja, evo nas u domu Božijih svetitelja gdje kandila gore, gdje se pjesma poje, gdje besmrtni ljudi s besmrtnima zbore. Sveta liturgija, kao lijek besmrtnosti, zaista je po riječima kako rekosmo u Jakovljevoj liturgiji, a to imamo i Vasilijevoj liturgiji: Kad god jedete ovo moje Tijelo i pijete ovu moju Krv, smrt moju objavljujete i vaskrsenje moje ispovijedate.
Dao je Gospod nama grešim ljudima da kroz duge vjekove, a korijeni ove Svete liturgije apostola Jakova, brata Gospodnjeg, sežu u daleku prošlost, u prvom vijeku, i pripisuju se Svetom apostolu Jakovu, zato i kažemo da Jakovljeva liturgija ili Jerusalimska liturgija. A svaka je Liturgija je Liturgija Hristova pa se ona po onome koji je sastavio njen bogomdani i od Duha Svetog nadahnuti poredak naziva ili Jakovljeva, ili Markova, ili Svetog Jovana Zlatoustog, ili Svetog Vasilija Velikog, a ima još drevnih liturgija. Zato na dan Svetog apostola Jakova, prvog Episkopa jerusalimskog, a Jerusalim je Majka svih crkava jer su po Svetoj Palestini, po Galilejskom jezeru, po Vitlejemu, hodile najsvetije noge Hristove i ispunile tu svetu zemlju najtajanstveniji molitvama čiji eho milenijumskog plača raspeća, ali i vaskrsenja, odjekuje u duši našoj i kad služimo Svetu liturgiju.
Ova liturgija se pominje u petoj katihezi Svetog Kirila Jerusalimskog, pominje je i blaženi Jeronim, ona je napisana na grčkom jeziku, a od 451. godine od Halkidonskog sabora i monofiziti su je preveli na sirijski jezik. Njen jezik je arhaičan, njen jezik je jako star, nema velikih epiteta i kitnjavog jezika, ali ima ono što u centar stavlja grešnog čovjeka. I na jednom mjestu se i kaže: Gospode daj nam da podnesemo kaznu onoliko koliko to naše slabe ljudske moći mogu podnijeti.
Zato služeći Liturgiju Svetog apostola Jakova, sjećamo se onih prvih hrišćana koji su u kriptama i skrivnicama služili Svete liturgije. A kako da se danas ne sjetimo i Svetog pokojnika koji leži u kripti Svetog našeg Mitropolita Amfilohija koji je ovu Svetu liturgiju, mogu slobodno reći mirne duše, donio kod nas u Crnu Goru, i koji je uvijek služio na današnji dan. Reče naš brat Rajko Radusinović, predsjednik Crkvene opštine Cetinjske, da je Mitropolit u Crnoj Gori za ovih skoro 30 godina odslužio 10.000 liturgija.
Pogledajte kolika je to blagodat i sila, i koliko je to sjeme palo na onu zemlju koja bijaše zaparložena. Ona zemlja koja ne primaše nikakvog sjemena, primi sjeme riječi Božje prinesene kroz ruku, kroz srce, plemenito srce našeg Svetog Mitropolita. Pa da se i njega danas sjetimo.
Mi ćemo na kraju ove službe sići svi u kriptu ovoga hrama i izvršiti jedan pomen, jer pogotovo ovih 40 dana po učenju Pravoslavne crkve su potrebne naše molitve, i kao onaj koji je 10.000 puta služio Svetu liturgiju, a milionima puta pomenuo ovaj naš narod i bogoznaveni svijet širom istoka i zapada, i sjevera i juga, da si i njega sjetimo i da ga Sveti apostol Jakov prepoznao u Carstvu nebeskom kao dostojnog sluge i naslednika Svetih apostola.
Bog da pomene našeg Svetog Mitropolita Amfilohija, a neka svima vama bude na zdravlje i spasenje Sveto pričešće, jer iako je Sveta liturgija Svetog apostola Jakova različita ona ima jedan cilj, jedan put kojim hode naša srca, jer kako je rekao Fojerbah čovjek je ono što jede. Ako jedemo zemaljsku smrtnu hranu mi ćemo umrijeti, ako jedemo hleb koji silazi sa Neba, osvećen blagodaću Duha Svetoga, i ako se pričešćujemo Njime i Gospod će nas prepoznati u vječnom i nezalaznom osmom danu Carstva nebeskog kome stremimo i sa kim čezne duša naša. Amin, Bože daj!
Vesna Dević
