Obilježavajući 24. godišnjicu NATO bombardovanja varošice Murino, kada je 30. aprila 1999. godine, poginulo šest žitelja ove varošice u Crnoj Gori, kod Spomen česme je odslužen pomen nevinim žrtvama: Miroslavu Kneževiću (rođ. 1985.), Oliveri Maksimović (rođ. 1988.), Juliji Brudar (rođ. 1989.), Vukiću Vuletiću (star 56 godina), Manojlu Komatini (star 72 godine) i Milki Kočanović (stara 69 godina).
Pomen je služio Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije sa sveštenstvom, u prisustvu porodica i srodnika nevinih žrtava NATO bombardovanja Murina, te brojnih ličnosti iz društveno-političkog života Crne Gore i šire. Skupu su, prisustvovali novoizabrani predsjednik Crne Gore gdin Jakov Milatović, ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori gdin Vladislav Maslenikov, predsjednik SO Žabljak Ivan Popović, predsjednik Opštine Mojkovac Vesko Delić, predsjednici Opštine i SO Andrijevica Željko Ćulafić i Mladen Đukić, predsjednik SO Tivat Miljan Marković, predsjednici Opštine i SO Berane Vuko Todorović i Novica Obradović, predsjednik Opštine Plav Nihad Canović, stranački prvaci: Andrija Mandić, Vladislav Dajković, Marko Milačić
Sabranima se obratio Vladika Metodije, navodeći riječi Lovćenskog Tajnovidca: Krst nosti nama je suđeno, teške borbe sa svojim i s tuđinom. Vijenac težak, ali je voće slatko, Vaskrsenja ne biva bez smrti.
„Dragi gospodine predsjedniče Crne Gore, Jakove Milatoviću, ambasadore Ruske Federacije gdine Vladislave Maslenikov, konzule Republike Srbije, narodni prvaci, porodice postradalih i nedužno pobijenih djece i ljudi, na ovom mostu, u ovom mjestu, braćo i sestre, kao što je ovo sunce ogrijalo danas nas, na ovom stradalnom mjestu, ovoj golgoti u Murinama gdje je sve ono što je časno, čestito, krhko, čedno i nevino ubijeno strašnim bombama, a još osam ljudi ranjeno, na današnji dan 1999. godine; poslije 24 godine, kao da se juče desilo, dočekasmo da poslije tolike tmine i mraka, globalnog, ali i ovog našeg lokalnog, unutrašnjeg da nas sunce ogrije i da, prvi put, dođe predsjednik ove zemlje među svoj narod sa narodnim prvacima ovdje “, rekao je Vladika Metodije, čije riječi su od prisutnih pozdravljene aplauzom.
Narodni prvaci nijesu iz iste političke grupacije, ali znaju i osjećaju, smatra Vladika, da im je mjesto među onima koji su ih iznjedrili i čijim glasovima su došli na političke položaje i pozicije.
„Mjesto im je među svojim narodom, bez obzira ovdje, danas, sjutra na nekom drugom mjestu, svih onih koji su stradali na pravdi i istini u ovoj zemlji. I kao što nas sunce sada grije da nas malo ta pravda i istina ogrije u ovoj zemlji. I ova voda, koja izvire ovdje, živa i živonosna, iz žrtve nevino pobijenih ljudi, čija imena stoje na ovoj česmi, simbol je te žive vode i blagodati Duha Svetog živonosnog Koji izvire i preliva tamo gdje je žrtva“.
„Ako se ne budemo voljeli i ne budemo slobodni nećemo imati čime utoliti našu žeđ, onu istinsku žeđ našeg bića, dubinsku a to je žeđ za istinom i pravdom, za Bogom živim. Zato su njihova imena na ovoj česmi postavljena da znamo da bez žrtve i žrtvene ljubavi nema istinske slobode, ljubavi, blagodati i napretka. Koliko god da je tužno i žalosno što smo se ovim povodom ovdje okupili, da se sjetimo i otrgnemo od zaborava imena stradalih djece i ljudi, na ovom mjestu, toliko isto provijava i neka radost vaskrsenja, jer je Bog taj Koji je konačni sudija i sve naše duše i živote drži u svojoj ruci. Sve su sile, imperije i armade prolazne i do vremena, ali je sila Božja svemoćna, svevremena, vječna i neprolazna. Oni koji za Njim hode u istini, pravdi, ljubavi, ali i slobodi, su istinski sinovi i kćeri Božji“.
„Da Gospod utješi rodbinu nevino postradalih na ovom mjestu, nas da složi sabere i ujedini, da ovo bude mjesto sabiranja, okupljanja, jedinstva, izgradnje, ljubavi žrtvene, nesebične jednih prema drugima i opomena da se uvijek istraje na putu istine i pravde. Sila se Božja u nemoći projavljuje, a ne u sili, konjici i oružju, kako kaže psalmopojac David. Gospod da utješi porodice, nas da sabere i složi, a pokoj dušama neka da nevino postradalima“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Obratio se, potom, novoizabrani predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović pozdravivši s pijeteteom porodice nevinih žrtava ovog kraja i uputivši izvinjenje u ime države Crne Gore zbog, kako je kazao, prethodnog maćehinskog odnosa prema današnjem danu i velikoj žrtvi.
„Ja sam danas ovdje došao, prvo, kao čovjek, a onda i kao novoizabrani predsjednik Crne Gore da odam počast nevino stradalim žrtvama i da se, na neki način, izvinim u ime države Crne Gore na prethodnom maćehinskom odnosu prema današnjem danu i prema ovoj velikoj žrtvi. 30. april 1999. godine je bio tužan dan ne samo za ovaj murinski kraj, nego za cijelu Crnu Goru, možda i najtužniji u našoj skorijoj istoriji. Šest nevinih ljudi je stradalo: Olivera, Miroslav, Julija, Manojlo, Vukić i Milka. To stradanje obavezuje na sjećanje, ako se ne sjećamo naših žrtava i ako ih ne poštujemo onda nas ni kao naroda neće biti. Ali danas, želim odavde da pošaljem poruku mira, poruku bolje, ljepše, složnije i zajedničke budućnosti u Crnoj Gori, u kojoj se nikada više ovako nešto ne smije i neće dogoditi. Pokoj im duši“, kazao je Milatović.
Bojan Komatina, unuk stradalog Manojla, je zahvalio prisutnima što na ovakav način čuvaju uspomenu na nevino stradale i što im daju snagu da ih čuvaju od zaborava, njihovo stradanje i muke.
„Posebnu zahvalnost želim da uputim našem Vladici Metodiju, sveštenstvu Eparhije i Mitropolije što su i ove godine, kao i prethodnih 24, zajedno sa nama i što nam daju snagu i krepost da otrgnemo od zaborava naše: Oliveru, Juliju, Miroslava, Vukića, Milku i mog đeda Mana. Nalazimo se kod spomen-obilježja koje je sagrađeno na inicijativu i sredstvima Vlade SRJ, a da je do države Crne Gore mi danas ne bi imali gdje da se okupimo. Takav je odnos bio naše države prema ovim žrtvama i ovom zločinu. Svi mi smo se i navikli na takav odnos bivšeg režima i vlasti, znali smo kako da se odnosimo prema tome i da se borimo sa tim. Očekivali smo istinsku i suštinsku promjenu odnosa prema ovom zločinu i prema žrtvama nakon promjene vlasti 30. avgusta 2020. godine. Nažalost, mogu do danas da konstatujem da suštinski i istinski nismo imali nikakvu promjenu odnosa prema žrtvama i ovom zločinu. Današnji dan budu nadu da taj odnos može biti drugačiji. Po prvi put, nakon 24 godine, imamo predsjednika Crne Gore kao najvišu instancu, prisutnog ovdje i to nam daje nadu da će od sad taj odnos biti drugačiji. Nadamo se tome, vjerujemo i pozivamo najviše državne vlasti da to i bude tako“, naveo je Komatina, ocjenjujući da je za proteklih 24 godine nedostajalo lične i političke volje da odnos prema murinskim žrtvama bude dostojanstven, onakav kakav treba da bude i kako jedna država treba da se ophodi prema svojim građanima, prema žrtvama jedne bezumne i zločinačke akcije NATO pakta.
