Praznik Ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – Cvijeti, u šestu nedjelju vaskršnjeg posta, 25.aprila 2021. ljeta Gospodnjeg, molitvno je proslavljen u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u crkvi Svete Trojice načalstvovao je jeromonah Kozma iz manastira Ćirilovac, a sasluživala su mu ostroška sabraća arhimandrit Miron i jerođakon Zosima, kao i protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, podgorički paroh, i jerej Božidar Ćeranić, riječki paroh.
Tokom Litrugije pročitano je Sveto Jevanđelje o ulasku Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim.
Prije pričešćivanja vjernih, sabranom monaštvu i vjernom narodu riječima praznične besjede obratio se protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, koji je podsjetio da kada je Gospod ušao u slavni grad Jerusalim na magaretu.
– Danas slaveći ovaj veliki praznik mi poznjemo kako je narod jevrejski imajući vjeru u Hrista Gospoda koji je ranije vaskrsao četvorodnevnog Lazara, što je bio događaj koji je porazio sve u ondašnjem vremenu. Sve do dana današnjeg mi vjerujemo da je Gospod Isus Hristos podigao čovjeka iz groba koji je četiri dana bio u grobu. Vjerujemo jer se to desilo i vjerujemo da Bog to može iako svi zakoni prirode, sve što gledamo i što nas okružuje, to negira da može biti. Ali Lazareva subota može biti i to Crkva ispovijeda 2000 godina, da može čovjek ustati iz groba na Riječ Božiju – kazao je o. Dragan.
Ushićenje naroda u Jerusalimu i nama danas na Cvijeti daje ushićenje i ispunjava naša srca i naše duše, rekao je o. Dragan.
– To ushićenje ispunjava pogotovo nas koji smo se sabrali na ovoj službi, u ovom hramu, svaku dušu ljudsku. To ushićenje, kako Bog može da oživi čovjeka. Sve što se desilo na Lazarevu subotu samo je sjenka onoga što će se dogoditi na Vaskrs. Vaskrsenje Hristovo je posebna radost i tu radost čuva i nastavlja i ima naša Crkva. Ona tu radost prenosi na sva pokoljenja, ta radost dolazi odozgo i rasuta je svuda. Imajući ovo današnje ushićenje na Cvijeti, imamo predukus one radosti koja će biti naglašena posle Strasne sedmice, posle ovih velikih dana Hristovog stradanja, raspeća, krsta, silaska u grob. Gospod Bog, drugo lice Svete Trojice sasvim u svemu čovjeka prati kroz cijeli život, od rođenja, kroz bolesti, nevolje, do groba, ulazeći sa njim i u grob. To je ta naša vjera, to je to naše sabranje – istakao je o. Dragan.
