Praznik srpskih prosvetitelja, slovenske braće Kirila i Metodija, liturgijski je proslavljen u ostroškoj svetinji u subotu 24. maja 2025. ljeta Gospodnjeg.
Podgorički paroh jerej Vladimir Milunović načalstvovao je Svetom liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, a sasluživala su mu ostroška sabraća arhimandrit Miron i jeromonah Vladimir, kao i protojerej Radmilo Čizmović, pješivački paroh.
Sabrano monaštvo i vjernici koji su se pripremali, pristupili su Svetoj tajni pričešća.
Na kraju bogosluženja praznik Svetih Kirila i Metodija sabranima je čestitao načalstvujući o. Vladimir.
– Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje. Tako danas da se pozdravim, jer su blagosloveni Kirilo i Metodije ravnoapostolni u ovim krajevima slovenskim. Blagosloveni su jer nam javiše ime Gospodnje. Braća solunska poslati u ove krajeve, odnosno na poziv kneza Rastislava Moravskoga, da dođu i da propovijedaju Jevanđelje. Nekako čitav život njihov od samoga rođenja, prvo što su rođeni u jednoj uglednoj porodici, pa onda i sam njihov rast i razvoj od dječačkih i momačkih dana, pripremao ih je za ovo Božje djelo, za ovo glavno djelo koje su uradili, za ovu veliku tajnu koja se odvijala za sve vrijeme njihovoga misionarenja. Prvo što je Metodije bio vojvoda u slovenskim krajevima, pa je tamo naučio slovenski jezik, a Konstantin (Kirilo) bio školski drug sa carem Mihajlom Trećim i tako stekao najviša obrazovanja i najviše škole onoga vremena. Imaju tamo u Jevanđelju, kad se pomenu oni krajevi Zavulonovi i Neftalimovi koji sjede u sjenci smrti. Tako su i ovi krajevi, i svi slovenski krajevi tamo, moravski i panonski, sjedjeli u sjenci smrti, u strahu od svega i svačega, vođeni stihijama prirodnim u mraku neznanja. I Bog je blagoizvolio da pošalje ovu slovensku braću – besjedio je o. Vladimir.
Podsjetio je da se Konstantin (Kirilo) tada pitao kako će propovijedati slovenskim narodima ako oni nemaju svoje pismo.
– Car Mihailo mu je rekao idi ti i daće ti Bog sve što ti treba. Pa je Konstantin na sebe uzeo četrdesetodnevni post, i ubrzo mu se javilo, i ubrzo mu je Bog uslišio molitve, i prepoznao je taj trenutak, i kako se kaže, izmislio glagoljicu od 38 slova. I tako je polako počeo da prevodi knjige.Prvo što je prevedeno na tom staroslavenskom jeziku jeste Jevanđelje po Jovanu, njegov početak, ”U početku bješe Slovo i Slovo bješe u Boga, i Bog bješe Slovo”. Tako je započelo prosvetiteljstvo slovenskih naroda, tako je slovenski jezik postao treći književni jezik u Evropi. To je velika zasluga i veliki naš dug prema Svetoj braći Kirilu i Metodiju, veliki dar koji su nam oni dali, da se ubrojimo u pismene narode, u slovesne narode, sa tim smo jezikom zadobili i svu onu kulturu, i svo ono dostojanstvo koje imamo kao narod među svim ostalim narodima, a to je veliko dostojanstvo jer smo postali onaj narod sa kojim je Bog – poručio je o. Vladimir.
