Svetom arhijerejskom Liturgijom, rezanjem slavskog kolača i trepezom ljubavi, uz molitveno učešće više hiljada vjernika, proslavljen je praznik Svetog Vasilija pod ostroškim gredama, u Tominu nedjelju, 12 maja 2024. ljeta Gospodnjeg.
Njegovo viskopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije načalstvovao je prazničnom Liturgijom, a sasluživali su mu visokopreosvećena gospoda episkopi: Grigorije, dizeldorfski i sve Njemačke; Teodosije, raško-prizrenski i kosovsko-metohijski; Irinej, istočno-američki; Maksim, zapadno-američki; Kirilo, buenosajreski i južno-centralno-američki; Metodije, budimljansko – nikšićki i Jovan, umirovljeni.
Sasluživali su arhimandriti igumani: ostroški Sergije, treskavički Varnava, orahovački Pavle, kao i brojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo, uz bogougodno pojanje bogoslova Prizrenske bogoslovije.
Tokom Liturgije u čin sveštenođakona proizveden je dosadašnji ipođakon Lazar Supić, a miropomazan je njegov sin Nikola.
Liturgiji je prisustvovao ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.
Pozdravljajući sabrane radosnim pozdravom Hristos Voskrese, poslije čitanja Jevanđelja besjedio je Vladika Grigorije.
– Draga braćo i sestre,
Nalazimo se danas pred jednom od najvećih svetinja, a za mnoge ona je i najveća pred kojom ste ikada bili. Nekada davno, kao dječak, stajao sam tu, sa vama, i divio se ovoj svetinji ne razumijevajući mnogo toga. Danas, nakon mnogo godina, stojeći ovdje, pred vama, pokušavam da razumijem zašto je ona toliko važna i zašto je tako snažno ukorijenjena među nama. Čini mi se da sada znam odgovor. Naime, ovo sveto mjesto nalikuje onim svetim mjestima iz kojih izviru sva druga. Ova pećina, draga braćo i sestre, liči na onu vitlejemsku pećinu; ovaj sveti grob, u kojem počivaju mošti Svetog Vasilija, liči na onaj grob koji je Josif Arimatejac poklonio da se u njega sahrani raspeti Gospod Isus Hristos. Ova pećina, ovo mjesto podjsećaju me na ono što najčešće zaboravljamo: podsjećaju na skromnost, na smirenje, ali i na činjenicu da je iz groba zasijala svjetlost, da je Bog smrću uništio smrt i da ćemo taj događaj slaviti da skončanja vijeka, kada će ta svjetlost zasijati i u našim srcima, koja, nažalost, prečesto bivaju kao hladna i pusta pećina.
Dragi braćo i sestre, svako od nas je, svjesno ili nesvjesno, u znanju ili u neznanju, danas ovdje došao zato što je bogotražitelj. A šta vi ovdje tražite, da li ste postavili sebi to pitanje? Šta vi želite? Želite, zapravo, život. Ovdje ste došli, dragi i pobožni narode, da to dobijete i ponesete sa sobom. I nemojte misliti da je to što treba odavde da ponesete nešto što se može zahvatiti, što se može uzeti, otrgnuti, kupiti, nešto što se može izvagati ili izmjeriti. Ovdje ste došli da primite upravo svjetlost. Svjetlost je, dakle, nešto što se ne može otrgnuti, otkinuti i ponijeti u torbi. Svjetlost se samo može primiti, a za svjetlost, da bismo je primili, moramo se pripremiti.
Zato je, braćo i sestre, naš dolazak pred svetinju uvijek napor da primimo svjetlost. Da primimo svjetlost koja je zasijala iz groba, iz groba Hristovog, jer je tu svjetlost – najprije u svoje srce, a potom i u ovu pećinu – donio Sveti Vasilije. I vi ste, iako možda toga niste svjesni, ovdje došli da primite svjetlost, da je pohranite u svoja srca koja treba da zasijaju tom svjetlošću, a zatim će od te svjetlosti zasijati vaša lica i vaše ruke, vaši koraci i vaša djela. Zato smo danas ovdje svi, braćo i sestre.
Mi smo se danas sabrali u pokajanju i u radosti slave Vaskrsenja Hristovog. Došli smo noseći svoja tijela, svoje unutrašnje muke, svoje bolesti i bolove, svoje patnje i brige. Došli smo da tražimo iscjeljenje, došli smo da tražimo ozdravljenje. I kao što kaže pjesma prilikom Preobraženja Gospodnjeg: učenici su primili one netvarne svjetlosti koliko su mogli. Zato i vi danas otvorite svoja srca, svoju dušu, svoje umove, svoje biće kako biste primili svjetlost. I ponesite pregršt te svjetlosti u svijet, jer je svjetlost tu ne da bi se stavlja pod sud, nego da bi se stavila u svijećnjak da svijetli svima koji su u tami, jer Svjetlost zasvijetli u tami i tama je ne obuze.
I zato, draga braćo i sestre, ako se dogodi, milošću Božijom, da nas danas posjeti svjetlost koja u tami ove pećine svijetli, koja svijetli u tami ove gore, koja svijetli u tami cijeloga svijeta, onda će naše bolesti, sve naše nemoći i naše slabosti biće iscijeljene. Zato sa strahom Božijim, vjerom i ljubavlju pristupajte i otvorite srca svoja za svjetlost Hristovu, za svjetlost Hristovog učenika, sljedbenika, za hristonosnog, bogonosnog oca našeg Svetog Vasilija, i useliće se u vaša srca svjetlost, a sa njome će doći i radost života, radost iscjeljenja i radost spasenja.
Neka nam svima današnji praznik bude na radost, okrepljenje i iscjeljenje! Amin!
Sabrani vjernici su se pričestili Svetim Hristovim Tajnama, a saslužitelji su potom blagosiljali i prerezali slavski kolač koji je pripremila ostroška bratija na čelu sa igumanom Sergijem.
Blagosiljani su i prerezani slavski kolači brojnih svečara koji Svetog Vasilija proslavljaju kao krsnu slavu.
Mitropolit Joanikije je zahvalio braći arhijerejima i vjernom narodu što je došao u ostrošku svetinju.
– U svjetlosti praznika Jevanđelja Hristovoga proslavljamo i današnji praznik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca i svjećamo se riječi Svetog Apostola Pavla, da oni koji idu putem Hristovim i koji su spremni da sa NJim uziđu na Golgotu i da se sarazapnu sa Hristom, da oni će učestvovati i u slavi i u pobjedi nad smrću, u slavi i voskrsenja Hristovoga i u NJegovoj pobjedi nad smrću. Sveti Vasilije Ostroški išao je tim uskim i tijesnim putem za Hristom cio svoj zemaljski život, noseći krst Gospodnji, ali noseći istovremeno i breme svoga naroda. Ali mu je zato Bog dao zbog njegove ljubavi prema Bogu i prema Crkvi i prema svome narodu takvu blagodat da je bogat ne samo da propovijeda Jevanđelje i da bude svjedok NJegovog Jevanđelja i svjedok Hristov ovdje na zemlji, nego mu je dao blagodat i da čini čudesa, da tužne tješi, bolesne leči i da pokazuje silu svete pravoslavne vjere – besjedio je Mitropolit Joanikije.
Istrakao je da se danas vjerni narod okuplja oko Svetog Vasilija, kao što je to nekad bilo u Mileševi oko kivota Svetog Save.
– Kao što se naš srpski rod okupljao oko Svetoga Save u manastiri Mileševu da tu dobije utjehu i blagodat i milost Božiju i silu da nosi svoj krst i da ide putem Božjim, kao što se tada naš narod sabirao da dobije iscjeljenje svojih duševnih i tjelesnih nemoći kod Svetoga Save, tako se u naše vrijeme, ali i još odavno sabira naš narod, ali i mnogi drugi narodi pristupaju u ćivotu Svetoga Vasilija Ostroškoga i dobijaju od Boga molitvama Svetoga Vasilija iscjeljenje i liječenje, i krepost i silu, kao što je nekada Sveti Sava pomagao svima i blagosiljao sve koji pristupaju njegovome svetome ćivotu sa vjerom, bez obzira ko je ko, iz kog je naroda. Tako se sabiramo i ovdje u Manastiru Ostrogu kod njegovoga naslednika Svetoga Vasilija Ostroškoga – rekao je Mitropolit Joanikije.
Proslava praznika nastavljena je u Donjem ostrogu uz trpezu ljubavi koju su pripremila ostroška bratija.
