PRED ČUDOTVORNOM IKONOM PRESVETE BOGORODICE U ČAJNIČU
Gledao sam jednom starca,
Iznurena i blijeda,
Kako skromno na ikonu
Ove naše crkve gleda.
Dig’o glavu, upr’o oči
U ikonu — tu presvetu,
I on Božju mater gleda
Na ovome grješnom’ sv’jetu . . .
Božje majke i bila je
Ta ikona stara, krasna;
Tu utjeha svakom leži,
Još najveća srpska hasna.
„Bogomati! Pomozi mi!
Ja se u te tvrdo nadam;
Propao sam, ah, sa svijem,
I već evo grozno stradam“ ! . .
To izreče starac s’jedi,
Glavu opet dole spusti,
A suze mu iz očiju,
Polećeše u brk gusti.
Mirov’o je, stajao je . .
Pred ikonom Spasiteljke,
E, mislio i razmišlj’o
O danima borbe teške . . .
Još jedanput glednu starac
Na ikonu Djeve svete,
I njegove misli opet
Tom’ izvoru blaga lete.
„Sveta Djevo, izbavi me
Od bolesti teške ove,
Oprosti mi grjehe mnoge
I rajske mi daj dvorove“.
I to reče, pa umuknu;
A ikona k’o da sama
Milostivo odgovori
Iznemoglom u bjedama:
„Tebe skromna i pobožna
Od bolesti izbaviću;
Ovaj savjet najkrasniji
S zdravljem, srećom tebi daću:
Tvrdo, pravo vjeruj Boga,
Njega ljubi i počituj;
Što j’ čovjeku on obeć’o
S uvjerenjem ti očekuj.
Bližnje ljubi u svom srcu,
K’o što ljubiš samog’ sebe;
A i oni iz zahvale,
Ne će manje ljubit’ tebe.
Dobro tvori — bićeš srećan
I u duši zadovoljan,
No najvećma kad otspavaš
Ovog’ žića — varaljivi san.
Ta utjeha nek te snaži
Kroz čemerne sve ti dane.
Samo gledaj, da ti duša
Zbog gr’ješenja ne propane.“
Čuvši savjet, pokloni se
Pred ikonom čudotvornom,
I kući se vrati starac
Sa radošću neizmjernom.
S’ ushićenjem i čarobno,
Pričao je svima ovo;
Jer mu j’ zdravlje svaku sreću
Onog časa Bog darov’o.
* * *
I ja čovjek — pa neznatan,
Priđoh slavnom tvome tronu;
S’ tvrdom vjerom padam evo
Na koljena pred ikonu.
Kratku molbu ja ti šaljem
Iz dubine srca svoga,
Ozari me i osnaži
Sa ljubavlju Sina tvoga:
O, usreći srpski narod,
Jer je dosta on patio,
Ta, na svake muke metan
Zbog nesloge klete, bio! . .
Daruj dičnom srpskom rodu
Ljubav, sreću, slavu, slogu;
Uzvisi ga Bogomajko,
Drugo ništa želit’ ne mogu. —
1891.
Josif L. Kočović,
bogoslovac i srpski učitelj
(Izvor: „Bosansko-Hercegovački Istočnik“, Mjesečni duhovni časopis za crkvenoprosvjetne notrebe srpsko-pravoslavnog sveštenstva, Sveska IV i V; Sarajevo, april, maj 1891; godina V; str. 171.)
Priredio: mr Aleksandar M. Vujović,
profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog
i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore
