U okviru programa „Veliko i slavno ime Njegoševo“, kojeg, povodom 170 godina od upokojenja Petra II Petrovića Njegoša, organizuje JU Muzeji i galerije Nikšić, u subotu 13. novembra 2021. u Gradskoj kući, održano je predavanje na temu „Petar II Petrović Njegoš naš kulturni obrazac“. Govorili su: mr Aleksandar Ćuković i protojerej-stavrofor dr Darko Đogo.
Sintagma kulturni obrazac ili kulturna paradigma je novijeg datuma, a označava simboličke sadržaje kolektivnog sjećanja zajednice, koja na tim sjećanjima kao posebnim vrijednostima gradi sopstveni kulturni identitet i stvara tradiciju kao uporište osmišljavanja, postojanja i duhovnog trajanja same zajednice, rekla je, u uvodnoj riječi, Svetlana Tomić, medijator.
Dodala je da je u crnogorskoj kulturi vijekovima vladao jasan i zaokružen kulturni model, koji je podrazumijevao hrišćanski pogled na svijet – smjernost pred Tvorcem, etičnost u postupcima prema drugima, heroiku u odbrani slobode i svojih prava. Nakon Drugog svjetskog rata, navela je Tomić, dešava se diskontinuitet, koji je, pojasnila je, doveo do razaranja starog modela kulture, nacionalnog prekrajanja, ubijanja saborne narodne naravi i karaktera, pamćenja i običaja, ukidanja živih predanja, to jeste poveo je borbu protiv pravoslavnog načina života.
Po riječima književnika i politikologa mr Aleksandra Ćukovića, ako se ima u vidu šta fenomen kulturnog obrasca podrazumijeva po svojoj suštini, onda sasvim lako, gotovo empirijski, možemo ustvrditi da Petar II Petrović Njegoš jeste kulturni obrazac zbog pečata koje uspijeva da utisne u sfere književnosti, umjetnosti, vjere, nauke, filozofije, politike, prava, običaja, svakodnevice, tradicije, ideologije, pa i popularne kulture i njoj sličnih derivata.
„Kada posmatramo kako se Njegoš kao kulturni obrazac doživljava u određenim istorijskim etapama kroz koje je prolazilo naše društvo, bez mnogo napora bi se moglo uočiti i izdvojiti tri stadijuma na osnovu kojih bi indikativno mogli zaključivati o tom fenomenu: to je period do Drugog svjetskog rata, nakon njega period socijalizma ili, naučno nepravilno, komunizma i period nakon pada socijalizma. Postavlja se pitanje kako je tretiran Njegoš u svakom od ovih perioda, ako znamo da su u svakom od njih nastajale klice za formiranje novih kulturnih obrazaca i pokušaji da se u mnogome raskine sa onim pređašnjim“, ocijenio je Ćuković.
Protojerej-stavrofor dr Darko Đogo, profesor na Bogoslovskom fakultetu u Foči, je zapitao: Kakav bi to bio njegoševski kulturni obrazac i šta znači da je jedna kultura njegoševska.
„Najprije, kulturni obrazac koji sebe naziva njegoševskim mora misliti i osjećati sasvim u tokovima koji su rodili velikog pjesnika, vladiku, vladara. Ti tokovi sežu od apostolskih vremena, preko Svetog Jovana Vladimira i Svetog Save, ulivaju se u kosovski Zavjet koji je mjerilo cjelokupne istine čovjeka i svijeta kod Njegoša i kod svih onih, koji govore da nastavljaju njegovim stopama. Njegoš je mjerilo naše, srpske kulture“.
„Zato ne postoje aspekti našeg života koji nisu njime rasvijetljenji, niti njime samjereni, niti postoji nešto u Njegoša što bi za nas bilo apstraktno, irelevantno, odveć sitno i nedostojno naše pažnje, ili, ne snilo se, dostojno našeg prezira. Njegoš je sav mjerodavan, jer je sav Hristocetričan, sav slavi svoga Spasitelja. Njegoš je okrenut svome rodu i otačastvu koje nije omeđen, čak, ni crnogorskim međama, jer on je, kako sam za sebe kaže „bez otačastva rašćerani Srbin“. Zato je Njegoš nepristupačan svakome ko je prezreo Hrista i srpski konkretum hrišćanskog življenja: uostalom, da proširimo uspješnu hiperboličnu ilustraciju Fjodora Mihajloviča, kada bi mi neko na jednu stranu stavio njegovu „istinu“, a na drugu stavio Hrista, Srpstvo i Njegoša kao najznačajnijeg njegovog apostola – izabrao bih Hrista, ohristovljeno Srpstvo i hristoljubećeg i rodoljubećeg Njegoša“, zaključio je Đogo.
Senka Čolović Šumić
