U porti Cetinjskog manastira večeras je upriličeno predstavljanje knjige „S kamenjem Hristovim belim“ pjesnika Selimira Radulovića.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije izgovorio je pozdravno slovo, a u večeri su učestvovali i književnici Milan Micić i Radomir Uljarević, kao i autor Selimir Radulović.
Mitropolit Joanikije je izrazio radost što je autor nastavio da piše kvalitetnu religioznu poeziju i što je u tom pjesničkom izrazu pronašao „najboljeg sebe“
„On te sadržaje koje ima u sebi, koje umnožava, s kojima se prosvećuje, nama daruje preko svoje poezije. Prečićene, sažete u sve ljepšem i ljepšem pjesničkom izrazu. I ne radi se ovdje samo o tome što Selimir prenosi religiozni doživljaj i sadržaj do koga dopire uzletima svoga duha, nego što se i njegovo osjećanje i njegova misao sve više i više prosvjećuju ovom poezijom, kroz ovo stvaranje.“
Govoreći o pjesniku Selimiru Raduloviću i njegovoj poeziji, Mitropolit Joanikije nas je podsjetio na Njegoševe stihove Svemogućstvo svetom tajnom šapti samo duši plamena poete i istakao da je poezija božanski dar i da nema ljepšeg mjesta da se govori o poeziji do porte Cetinjskog manastira, kod ćivota Svetog Petra Cetinjskog-Njegoševog učitelja koji je i sam pisao poeziju. Mitropolit je rekao da ga poezija Selimira Radulovića podsjeeća na poeziju Aleksandra Lese Ivanovića i rekao da se gospodin Radulović kroz svoje stvaranje prosvjetljuje na jedan sveobuhvatan način.
Književnik, dr Milan Micić je istakao da nam poezija Selimira Radulovića „daje nešto za razmišljanje i za povratak Bogu“ i da je to „poezija koja svijetli“.
„Kad vi čitate ovu poeziju i možete osetiti kako neprimetno i kradom naiđe radost i ta radost postoji u čoveku. Ova je poezija koja treba da otopi srca, jer savremeni čovek u ovom svetu je oskudan u srcu. On je neuk i nevičan, zbunjen i uplašen. Zato ova poezija približava čoveka Bogu, zato ova poezija otvara čoveka i zato ova poezija čini da mi sebe postavljamo brojna pitanja, gde je ogledalo u koje možemo ogledati naše lica.
Radomir Uljarević, pjesnik i izdavač o poeziji gospodina Selimira rekao je da nam se čini kao da slušamo monašku poeziju, „da čitamo ovaj molitveni bogotražiteljski pjesnički tekst, kao da slušamo tu melodiju duha, taj ritam liturgije, taj putopis Raduleućevog svetog putnika s kamenjem Hristovim belim, kako glasi naslov njegove najnovije knjige, ta belina nas zasljepljuje i otvara umni vid.
Autor, Selimir Radulović u toku večeri pročitao je nekoliko svojih pjesama, a na kraju se zahvalio Njegovom visokopreosveštenstvu Mitropolitu Joanikiju, kao i svojim kolegama koji su večeras govorili i istakao da su sve njegove pjesme posvećene onima „koji ništa nemaju, a sve poseduju“.
Lana Ostojić
