Zapisati ono što je dostojno sjećanja, ono čega moramo da se sjećamo i prenosimo dolazećim pokoljenjima – dio je kulture pamćenja. Bogat duhom naš narod je oduvijek imao pamtiše, naratore, kazivače, majstore usmenog pripovijedanja, pjesnike, guslare, zlatouste, koji su svojim sjećanjem čuvali tradiciju, pamtili razum svetog krštenja i umjećem pričanja prenosili riznicu narodnog predanja budućim naraštajima. Tako se, pored ostalog, čuvao kulturni identitet srpskog naroda.
Da zaborav ne bi raspleo pređu i izbrisao priče iz davnine i da bismo imali šta da pamtimo, zapisali smo album uspomena pamtiša koji su se već ugradili u budućnost čuvajući prošlost. Bilježenje prošlosti je sagledavanje budućnosti.
Narator je Radomir Živković, koji je svoje gostovanje u Pričama iz davnine pod nazivom „Ko se spasavao, taj se spasio “ posvetio blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju.
