U organizaciji kao što je Unesko osjeća se sve više otpor mnogih država da slijede diktat iz jednoga centra koje, kada mogu i gdje mogu, pružaju otpor i iskazuju neposlušnost, ocijenio je prof. dr Darko Tanasković na predavanju u organizaciji Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ Kotor (1839), održanom sinoć u Riznici Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor.
Cijenjeni gost je naznačio da su razlozi za borbu u zaštiti srpskih interesa na prostoru Kosova i Metohije itekako i dalje na stolu, kao i da se „osjeća nešto što se očituje sada u aktuelnoj velikoj svjetskoj krizi i podjeli, a to je da se klatno na međunarodnom planu pomjera iz jedne pozicije, kada su svi bili zavarani nekim međunarodnim poretkom u kome postoji samo jedan centar moći i kada su uglavnom automatski po inerciji glasali svuda u međunarodnim organizacijama za zahtjeve koji su podržavali tutori i saveznici tzv. Kosova“.
Sa prof. dr Tanskovićem aktivnostima kao ambasadora Srbije pri Unesku u teškim vremenima (posebno 2015) kada su se i na taj način branili Bogorodica Ljeviška, Gračanica, Visoki Dečani Pećka Patrijaršija i na stotine drugih naših svetinja na Kosovu i Metohiji (KiM), razgovarao je Dušan Davidović.
„Odnos prema našoj kulturnoj baštini, ne samo na KiM, ali prije svega na KiM, jer je to najneuralgičnije i najaktuelnije, jeste dio, nedovojivi dio naše borbe za očuvanje sopstvenog identiteta i samoprepoznavanja u svijetu poremećenih vrijednosti. Iz drugih razloga naravno nije nimalo slučajno što naši neprijatelji žele upravo to da nam otmu, da poljuljaju, relativizuju, ako mogu i da unište, u čemu za sada nisu uspjeli. Ja bih o toj 2015. godini, kada smo uspjeli velikim zajedničkim sabornim naporom da izvojujemo jednu veliku, ne samo diplomatsku već i kulturnu pobjedu, mogao da govorim satima, jer su to za mene bili najteži, ali nekako i najsvjetliji diplomatski trenuci borbe za interese našeg naroda i naše države”, kazao je prof. dr Tanasković.
Nastavlja da ta borba nije prestala nikada, ali da se sada vodi u donekle promjenjenim okolnostima koje treba pratiti, ne zadovoljavati se postignutim uspjesima, analizirati moguće promjene situacije i uvijek biti spreman da se na pravi način odgovori na posezanja Albanaca, odnosno Šiptara, sa KiM na naše kulturno nasljeđe.
“Jedan od njihovih strategijskih ciljeva je da kao država budu primljeni u specijalizovanu Agenciju Ujedinjenih Nacija za obrazovanje, nauku i kulturu, koja se zove Unesko, jer bi to značilo da dobijaju kontrolu nad našim svetinjama na KiM, zato što se kulturna dobra, po pravilima Uneska, administrativno vode prema teritoriji države na kojoj se nalaze, a ne vode se prema nacionalnoj ili nekoj drugoj kulturnoj ili civilizacijskoj pripadnosti. Znači, ukoliko bi Kosovo, ne daj Bože, postalo članica Uneska, kao država (jer jedino kao država to može postati, odnosno zato što su jedino države članice Uneska), onda bi se smatralo da je kulturno nasleđe na tzv. Kosovu zapravo kulturno nasleđe države u tom administrativnom smislu”, kazao je prof. dr Tanasković.
To ne znači, nastavlja dalje, da bi ono postalo albansko u kulturno-istorijskom smislu, što je njima i manje bitno, već bi oni postali adresa kojoj bi se svi u svijetu obraćali kada je riječ o našem kulturnom nasljeđu i mogli bi da organizuju njegovu “zaštitu”, rekonstrukciju, turističku prezentaciju…
“Dakle, to bi istovremeno bilo i potvrda njhove državnosti, upravo zato što jedino države mogu postati članice Uneska, pa bi onda “ipso-facto” (samim činom) ukoliko bi bili primljeni, to značilo da ih je ova velika međunarodna organizacija prihvatila kao državu. To je jedan od njihovih deklarisanih političkih i spoljno-političkih prioriteta. Međutim, od tog poraza koji su doživjeli 2015.godine prilikom glasanja na Generalnoj konferenciji Uneska, gdje smo mi pobijedili za samo dva glasa, kao ona trojka u poslednjem sekundu utakmice, od tada oni nisu nijednom ni pokušali da uđu u Unesko. Pismo generalnoj direktorki Uneska poslali su 2017.godine, ali su ga sami vratili sa pošte zbog toga što su im njihovi tutori, tada su to bili Njemci i Francuzi, rekli da povuku jer nema šanse da prođu, što su i uradili, iako su avanturistički poslali taj zahtjev zato što su prethodno izgubili mogućnost da uđu u jednu drugu organizaciju, koja je za njih ne toliko, ali gotovo isto toliko značajna, a to je Inteprol”, kazao je prof. dr Tanasković.
Podsjeća da sve do ove godine zahtjev za prijem u članstvo tzv. Kosovo nije obnovilo, iako je to moguće svake dvije godine jer po tom ritmu zasijeda Generalna konferencija.
“Oni sada sistemski ponovo pripremaju zahtjev za prijem u Unesko, iako mislim, sem ukoliko sadašnje zaoštrene prilike u svijetu to ne promijene, ne bi imali nikakvih šansi, odnosno mislim da bi imali i manje nego što su imali 2015. godine”, kazao je prof. dr Tanasković.
Govoreći o učešću u delegaciji Srpske pravoslavne crkve (SPC) tokom pregovora sa Hrvatskom biskupskom konferencijom pod patronatom rimskom pape oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, kazao je da je to za njega bilo jedno nesvakidašnje životno i intelektualno iksustvo i velika čast i odgovornost, da kao jedini laik bude od strane našeg Patrijarha određen za člana delegacije bez presedana, zato što se nikada nije moglo zamisliti da jedna delegacija SPC razgovara o kanonizaciji nekog rimokatoličkog prelata sa predstavnicima Katoličke crkve, konkretno Biskupske konferencije u Hrvatskoj, a pod pokroviteljstvom Vatikana.
Istakao je da je jednogodišnji rad komisije bio jako koristan.
“Prije svega, kao što vidite, Stepinac još uvijek nije kanonizovan i sva je prilika da još uvijek neće biti. Sigurno za pontifikata ovoga pape, neće. Privučena je pažnja, šira medijska kod nas, a i u svijetu, pa su se počele pojavljivati knjige o kardinalu Stepincu. Znači, bilo bi ga mnogo teže kanonizovati kada se već u svjetskoj javnosti toliko o tome govori, a posebno u svijetlu zaustavljanja procesa beatifikacije pape Pija XII, čiji je on bio veoma prilježan i usrdan sledbenik”, kazao je prof. dr Tanasković.
Prof. dr Tanasković je istakao izuzetan uopšte, ali i doprinos na diplomatskom polju blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, člana delegacije SPC, kao i da je prilikom rada komisije otvoren tajni arhiv Vatikana za period pontifikata pape Pija od 1939. do 1958. godine, u kojim su pronađeni “neki zanimljivi dokumenti”, koji idu u prilog naše pozicije, a o čemu je nešto javno rekao i Patrijarh Porfirije.
Govoreći uopšte o turskoj diplomatiji i njenim potezima, a posebno onim na Balkanu, ističe da je Turska izuzetno ozbiljna država sa izvanrednom spoljnom politikom.
“Predsjednik Turske Erdogan je, kao što se može zapaziti u ovim smutnim vremenima, možda jedan od rijetkih državnika na međunarodnoj sceni. On u svakom trenutku zna što hoće i ostvari ono što hoće i ima nekakvu viziju koja ide dalje od onoga čemu svjedočimo u savremenoj politici. On je veoma sposoban lider i Balkan je svakako u sklopu strategije i doktrine “neo-osmanizma”, jedan od prioriteta Turske”, kazao je prof. dr Tanasković.
Naznačio je i da su u priči o BiH simpatije Turske i dalje na strani Bošnjaka, da je ova zemlja priznala Kosovo, da Srbija u aktuelnim okolnostima taktizira u mjeri u kojoj je to moguće, kao i da o Turcima ništa više nije naučio tokom svog životnog puta od onoga što stoji u Gorskom vijencu.
Rekao je i da Turska uspješno igra i sa Istokom i sa Zapadom, kao i na Erdoganovu misao da “demokratija nije cilj društvenih procesa, već sredstvo u društvenim procesima”.
Govoreći o obnovi kapele Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu, a u svijetlu obilježavanja jubileja – 50 godina od izgradnje njene replike na Prčanju (prve od ukupno dvadesetak), kazao je da je to “korak ka Lovćenu”.
“To će biti prvi materijalizovani korak. Sada se naravno istorijski gledano mogu praviti razne spekulacije unazad, može se tome pridavati neki ideološki smisao kako bi se nekako snizio duhovni značaj svega toga i to je naravnio dio naše stvarnosti. Međutim, ja smatram da ta kapela ima takav simbolički i duhovni značaj da neće nikada biti kasno da se ona vrati na Lovćen, a ovaj prvi korak smatram da je u svakom pogledu veoma pozitivan, jer će odatle, ta kapela gledati Lovćen, a Lovćen kapelu. Ona će se svakako popeti na Lovćen jednoga dana, bez rušenja bilo čega. Ja sam inače protivnik rušenja spomenika prošlosti, sem ukoliko nije riječ o nečemu što je u toj mjeri skandalozno da ne može da izdrži provjeru vremena”, kazao je prof. dr Tanasković.
Kamen temeljac za prčanjsku crkvu 1972. godine blagoslovio je blaženopočivši Mitropolit Danilo, a blaženopočivši paroh kotorski Momčilo Krivokapić prethodno i pokrenuo priču i realizaciju izgradnje replike koja “gleda” na Lovćen.
Interesantan detalj o dugogodišnjem poznanstvu sa prof. dr Tanaskovićem iznio je voditelj večeri Dušan Davidović, podsjetivši se njihovog prvog susreta još 1965. na bazenu u Kotoru u finalu Omladinskog prvenstva Jugoslavije na utakmici Primorac-Partizan (2:3).
Izvor: SPCO Kotor
Foto: Radio Kotor
