U Crkvi Svetog Nikole u kotorskom Starom gradu sinoć je održana tradicionalna Svetosavska akademija, kojom su počele svečanosti u čast prvog srpskog arhiepiskopa i prosvetitelja, a u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine kotorske i Srpskog pjevačkog društva (SPD) „Jedinstvo“ (1839) Kotor.
Član uprave Društva g. Dragan Đurčić pozdravio je brojnu publiku na Svetosavskoj akademiji: ,,Kada kažemo tradicionalnoj akademiji, pozivamo se na naše hroničare koji su napisali u prvom redu da smo od početka našeg opstojanja, „o Savindanu činjeli akademične zabave“. Znači, preko 18 decenija, preko 184 godine, mi organizujemo akademiju u čast prvog arhiepiskopa srpskog Svetog Save. Zahvalni smo mu što je ispoštovao ovaj stoni i prestololjubivi grad Kotor, pa je 1220. godine, na tada kotorskoj Prevlaci, osnovao Zetsku eparhiju, dajući našim precima zadatak života Istoka na Zapadu i Zapada na Istoku. Međutim, hronike pišu još puno stvari, a jedna od njih je bitna za današnji dan. Prije tačno 160 godina, 1863. godine, za vrijeme krize koja je prijetila da uništi ovo Društvo u začetku, mudri proto je donio Jevanđelje i ikonu Svetog Save. Zakleo je sve, dirigenta i horiste, da se zakunu na Jevanđelje, cjelivaju ikonu Svetog Save i oni su tada našem Društvu, koje se do tada formalno zvalo „Soćieta Kantorum“, jer je bilo registrovano na italijanskom jeziku, zbog austrijskih vlasti, proglasili za zaštitnika Svetog Savu. Znači, 160 godina krsna slava ovog hora je Sv. Sava”, kazao je Đurčić.
Omladinski hor „Jedinstva“ je na početku akademije počastvovao goste prvom Svetosavskom himnom u Srpstvu (Kotorskom himnom Sv. Savi), koju je napisao proto Jovo Sundačić, a komponovao Đovani Salgeti, tada dirigent.
Profesor Pravnog fakultetu Univerziteta u Kragujevcu prof. dr Zoran Čvorović je kazao da se nakon više od 20 godina univerzitetskog rada na različitim mjestima, različitim fakultetima u zemlji i inostranstvu, na medijima, različitim prilikama, nikada nije osjećao odgovornije nego sinoć, jer kao mirjanin, kao laik, po prvi put govori u hramu Srpske pravoslavne crkve. Zahvalio se SPD Jedinstvo i Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini Kotor na učinjenoj mu časti da govori u Crkvi Sv. Nikole.
,,Drugi razlog posebne odgovornosti je jer govorim ovdje na ovoj našoj našoj nacionalnoj i crkvenoj međi na kojoj je 1220. godine Sveti Sava osnovao Mitropoliju sa zadatkom da bude ništa drugo nego karaula na ovoj našoj svetoj i nacionalnoj međi. Odgovornost je posebna kada se govori pred ljudima koji su čitavim nizom pokoljenja ostali na međi da svjedoče i potvrde životvornost i snagu svetosavskog zavjeta i nasljeđa. Dakle, večeras, ne samo da govorim u hramu nego govorim na međi prepunoj karaula, koje između ostalog nose i ime Svetog Save. Mislim da se nigdje značaj osnivača naše Svete pomjesne autokefalne crkve Svetog Save, ne vidi bolje nego odavde sa ove međe. On je iz ovoga iskustva, a vi to možete da posvjedočite, i naš čuvar i naša lična karta i neko ko nas predstavlja pred svijetom i u višnjem svijetu u nebeskoj Srbiji, sa najsnažnijom tapijom našeg naroda, a to je Svetosavlje ili pravoslavlje srpskog stila i iskustva, kako je to govorio Sveti Justin Ćelijski”, rekao je Čvorović.
Govorio je zatim o značaju Svetog Save kao ravnoapostolnog svetitelja među Srbima.
,,Pored svih drugih velikih dijela koje je Sveti Sava učinio i zbog kojih ga je Gospod proslavio, on je i ravnoapostol. Zašto je Sv. Sava ravnoapostol? Ravnoapostoli su bili i jesu Sveti knez Vladimir – krstitelj ruskih zemalja, Sveta Nina Gruzijska, Sveti knez Boris – krstitelj Bugarske. Ravnoapostoli su oni koji su jednaki, ravni, učenicima Hristovim, njih dvanestorici i sedamdesetorici, jer su dali nemjerljiv doprinos ili zbog toga što su neznabožce priveli vjeri ili što su poput cara Konstantina, postali prvi braniči vjere“, kazao je Čvorović.
Takav ravnoapostolni, istakao je, kako mu i pojemo i u akatistu i u troparu je i Sveti Sava.
„U troparu kaže se „zato te poštujemo kao ravna apostolima i svetima“, a u akatistu mu se obraćamo kao prvom pastiru i učitelju srpskom i nazivamo ga ravnoapostolnim. Postavlja se pitanje zašto. Da li samo zbog onoga što je učinio na dobrobit svoga otačestva i svoga roda? Da li zato što je srpskom rodu ostavio u nasljeđe autokefalnu crkvu, zato što je tvorac Zakonopravila, nomokanona srpske redakcije, što je jedan od redaktora srpsko-slovenskog jezika? Da li je samo zato ravnoapostolni ili je ravnoapostolni zbog značaja koji ima u pravoslavnom slovenskom svijetu, naročito kod pravoslavnih Bugara i pravoslavnih Rusa? Ravnoapostolni je i zbog ovog drugog. I otuda nije čudo što se bugarski vladar toliko protivio da kralju Vladislavu preda svete mošti iz Trnova, Srbima. I nije čudo što se kult Svetoga Save razvija kod Rusa već od kraja 14. vijeka o čemu svjedoči Jevanđelje Kirila Belojezerskog. Nije čudo što je Sveti Sava kod Rusa pribrojan u Diptih svetih Ruske crkve samo dvije godine poslije krunisanja prvog ruskog cara, čijim venama je tekla i srpska krv Ivana IV Vasiljeviča silnog, pogrešno prozvanog kod nas Groznog”, rekao je prof. dr Čvorović.
U cilju pravilne procijene značaja djela Sv. Save govorio je zatim o 9. vijeku i vremenu velikog carigradskog patrijarha Fotija i slovenskih svetitelja i prosvetitelja Kirila i Metodija, naznačivši da Sveti Sava „nije ništa drugo nego nastavljač njihovog djela“.
Sveti Sava od 1206. do 1217. godine, kazao je prof. dr Čvorović, sprema kadrovske, organizacione, crkveno-pravne, građevinske osnove (podiže čitav niz hramova) za formiranje nezavisne Srpske crkve, po ugledu na Bugare u 9. vijeku, koja je trebala da zaštiti Srbe od dvije imperije „papske“ i „jelinske“.
„Sveti Sava dobija autokefalnost, dobija pravo da srpski arhiepiskop bude izabran od srpskih episkopa i da Srpska crkva sama sebi daje miro, kao dva osnovna elementa autokefalnosti. Na to djelo Sv. Save ugledaće se potom i Bugari i Rusi. Sv. Sava će uspjeti da raskine uniju između Bugarske crkve i Rima“, kazao je prof. dr Čvorović, istakavši i da je Savino Zakonopravilo „unijelo svjetlost, kada je u pitanju pravo, u slovenske zemlje“, dok u borbi protiv „grcizacije“ Balkana, Sava unosi u svjetlost slovenskog jezika u crkvenu prosvjetu.
„Ruska jerarhija, u još uvijek ne autokefalnoj crkvi, formira se po obrascu koji je primijenjen u Srbiji. Oko 50 episkopa u Kijevskoj mitropoliji, još uvijek formalno potčinjenoj Carigradu, biće monasi Kijevsko-pečerske lavre isto onako kao što će budući srpski episkopi biti monasi podignuti brigom i staranjem Sv. Save, kao igumana studeničkog“, kazao je prof. dr Čvorović.
On je naznačio da su temelj Savinog djela, autokefalna crkva i sveukupni crkveno-nacionalni rad, bili zasnovani na njegovom velikom odricanju od ovoga svijeta.
„Pravi patriota u liku Sv. Save je samo onaj čije je rodoljublje ka Bogu usmjereno i koje ima tu spasensku dimenziju. Dakle, on je volio svoj rod ne bi li ga priveo Gospodu kao novi Izrailj i zato je Savino djelo ostalo veliko i zato je naša Sveta autokefalna crkva neupitna. Zato što je imala mističku legitimaciju“, kazao je prof. dr Čvorović.
Nije, zaključio je, srpska autokefalnost, kako to savremeni čovjek sekularnih vremena misli, stvar političke odluke i vještine Sv. Save.
„Ona je imala mističku legitimaciju. Srbi su najprije projavili svoje svetitelje Sv. Jovana Vladimira, a prije svega oca Sv. Save , Svetog Simeona, Svetog Stefana Nemanju i dobili potvrdu njegove bogoizabranosti sa mirotočenjem njegovih svetih moštiju februara 1206. godine“, kazao je prof. dr Čvorović, dodavši da smo pravo na autokefalnost dobili tek kada smo pribrojali svoje svete i kada se osnivač (Sv. Sava nesporni otšelnik i nesporni Bogotražitelj) potvrdio i kod svojih protivnika.
Svetoga Savu treba da vidimo, kazao je, kao najsavršenijeg Srbina, kao najsavršenije srpsko dijete i da slijedimo onome što je on nama ostavio, a ostavio nam je nezavisnu Crkvu, srpsko-slovenski jezik, srpsko pravo, a prije svega svoju deontologiju, svoju svetosavsku nauku obaveznosti.
Na Svetosavskoj akademiji, pod dirigentskom palicom Ivane Krivokapić nastupili su dječiji i omladinski hor, dok je mješovitim horom dirigovao prof. Mihajlo Lazarević.
Izvedene su numere: O srpska mlada nevina čeda, Ko udara tako pozno, Hriste Spase, Djelo Svetog Save, Na Svetog Savu, Hava nagila, O svevišnji Tvorče nepostižni, Veličit duša moja Gospoda, Dostojno jest, Koljada koljadka, Polijelej, uz pratnju Ane Mihaljević (klavir), Petra Bukilice (gitara), Jovane Šujice (flauta), Dušice Kordić (violina), Marije Galić (klavir). Program je završen Himnom Svetom Savi.
Arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić, pozvao je prisutne da sutra (petak 27. januara) u 10 časova prisustvuju liturgijskoj proslavi Savindana i rezanju slavskog kolača.
,,U 11 i 30 je doček Gradske muzike po starom kotorskom običaju. Dječja akademija polaznika vjeronauke će biti istog dana u 16 sati u Crkvi Svetog Petra Cetinjskog na Prčanju, a u 18 sati u Crkvi Svetog Nikole u Kotoru. U 20 sati proslavićemo slavu SPD Jedinstvo“, kazao je o. Nemanja.
Svetosavskoj akademiji su prisustvovali i predsjednica Skupštine opštine Kotor Maja Mršulja, potpredsjednik Opštine Kotor Siniša Kovačević i direktorica Gimnazije Kotor Slavica Stupić.
Foto: Andrea Ševaljević
Izvor: SPCO Kotor
