Sa blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog i egzarha sveštenog pećkog trona g. Joanikija Mićovića i Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, protojerej-stavrofor prof. Dragan Stanišić, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog i paroh podgorički učestovao je na Međunarodnoj konferenciji u Šarm el Šeiku u Egiptu u organizaciji Međunarodnog fonda duhovnog jedinstva naroda.
Ovogodišnja konferencija koju organizuje Međunarodni fonda duhovnog jedinstva naroda, je dvadeset deveta po redu i trajala je nekoliko dana, a radni dio u kojem su učesnici izlagali svoje referate održanm je od 11-13. decembra 2023. godine.
Na početku sve prisutne pozdravio je predjsdnik Međunarodnog fonda duhovnog jedinstva naroda prof. dr Valerij A. Aleksejev.
U programu ovogodišnje međunarodne konferencije pod nazivom „Ko će sjediniti razjedinjeni svijet: tradicionalne vrijednosti ili vještačka intelegencija“ učestovali su brojni učesnici iz više zemalja, poslanici, episkopi, sveštenici, teolozi, filozofi, sociolozi, politikolozi, reliogiozi, predstavnici pomjesnih crkava, zvanični predstavnici brojnih država i međunarodnih organizacija, novinari, koji su svaki na svoj način govorili o veoma važnoj i zanimljivoj temi, dajući odgovore na pitanja koja se tiču savremenih golbalnih problema. Sva izlaganja i referati biće štampani u zborniku sa ovogodišnje međunarodne konferencije.
Profesor Cetinjske bogoslovije i paroh podgorički protojerej-stavrofor Dragan Stanišić govorio je temu: „Rascjepkanost savremenog svijeta i mogućnost sinteze. Osvrt na ulogu vještačke inteligencije“.
U prilogu dajemo i referat u cjelini koji je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić govorio na konferenciji.
(Priredio: mr Aleksandar Vujović,
profesor Cetinjske bogoslovije)
Protojerej-stavrofor prof. Dragan Stanišić: „Rascjepkanost savremenog svijeta i mogućnost sinteze. Osvrt na ulogu vještačke inteligencije“
RASCJEPKANOST SAVREMENOG SVIJETA I MOGUĆNOST SINTEZE. OSVRT NA ULOGU VJEŠTAČKE INTELEGENCIJE
Uvaženi učesnici i domaćini ovog susreta, želim da vas sve pozdravim i da se zahvalim na pozivu i izuzetnoj prilici da svojim prilogom dam mali doprinos temi: Rascjepkanost savremenog svijeta i mogućnost sinteze. Osvrt na ulogu vještačke inteligencije.
Moje ime je Dragan Stanišić. Sveštenik sam Srpske pravoslavne crkve u Podgorici (Crna Gora) i profesor Pastirskog bogoslovlja u Bogosloviji na Cetinju. Prenosim vam pozdrav i blagoslov nadležnog arhijereja mitropolita Joanikija i pozdrav Njegove Svetosti patrijarha srpskog Porfirija.
Ovdje želim da pomenem i blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, koji je tokom trideset godina svog pastirskog rada u Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj dao veliki doprinos jedinstvu Pravoslavlja i uvijek naglašavao koliko je velika važnost ruskog naroda u tom smislu. On je u tome slijedio jednog ranijeg prethodnika, svetog Petra Cetinjskog, čije se cjelovite mošti nalaze u Manastiru cetinjskom, gdje je i sjedište Mitropolije. Sveti Petar je, pred smrt, svojim naslednicima rekao: Molite se Bogu i držite se Rusije! I zaista, svi episkopi koji su bili njegovi naslednici (već gotovo tri vijeka) ostali su vjerni tom zavjetu ljubavi prema Rusiji.
Savremeni izazovi povodom uloge Crkve u svijetu sve su teži. Pokušava se umanjiti značaj Rusije ne samo u svjetskim tokovima, već i u duhovnim . Ogromna duhovna riznica i svetinje ruskog naroda su na udaru. Svijet traga za nekim putevima koji zaobilaze Rusiju ili vode rascjepkavanju Ruske zemlje. Sankcije, izolacija, bojkot, čak i rat protiv Rusije – su tendencija, nažalost, velikog broja zapadnih sistema i zemalja. I ne samo njihova tendencija, već imamo strašan pritisak i ucjene na manje i siromašne zemlje da se uključe u neprijateljstvo prema Rusiji. Nadamo se da će ovaj naš skup u Šarm el Šeiku, koji organizuje Fond duhovnog jedinstva pravoslavnih naroda, dati svoj doprinos u zaštiti duhovnih i geopolitičkih vrijednosti koje baštini ruska civilizacija. Prijateljstvo sa Rusijom doprinijelo je više puta u istoriji miru u svijetu. Mnoge države mogu zahvaliti Rusiji za oslobađanje od okupatora. Drugi svjetski rat je primjer toga. Kada je tehnologija i mašinerija industrijskih revolucija 19. vijeka sasvim dobila razarajuće razmjere, koje su svoj zamajac dobile u 20-om vijeku, i nastala prijetnja propasti čovječanstva, pomogla je Rusija, i to, čak, ona Sovjetska Rusija, iako je bila bogoborna i surova prema sopstvenoj duhovnosti i hrišćanskim vrijednostima.
Ova naša današnja tema podsjeća na značaj provjerenih i dragocjenih vrijednosti, koje često nazivamo konzervativnim. Zaista je inspirativno i, sa druge strane, pitanje vještačke inteligencije, kao jedne nove zakonitosti saznanja i vrednovanja. To nas, takođe, uvodi u jednu novu realnost, koja može značajno uticati na raspodjelu moći u svijetu, a samim tim i na formiranje odnosa snaga i novog svjetskog poretka. Istorijske paralele možemo naći u naučnim otkrićima koje su utabale put evropskom kolonijalizmu ili hladnoratovskoj raspodjeli snaga u svijetu. Razvoj vještačke inteligencije može imati daleko veći uticaj na geopolitiku nego što su to imali prethodni krupni naučni iskoraci.
Može se reći da je ova tema aktuelna upravo u ovom vremenu, kada je svijet sasvim ustalasan i podivljao od udara mnogih oluja – pomama za vlašću i bogatstvom ovoga svijeta. Posledice su dezintegracija i suparništvo, pa i ratovi među državama, narodima, religijama i samim ljudima svakodnevno. Osjećanje pravednosti, koje imamo naglašeno već kod antičkih filosofa, Platona i Aristotela, čini se da u savremenim burnim događanjima sve više blijedi. Pravednost kao pravo jačeg pominje jedan bijesni govornik u Platonovoj Državi zvani Trasimah. Sokrat ulaže ogromne napore dokazivanja da ga od takvog shvatanja odvrati. Braneći istinski pojam pravednosti, Sokrat dolazi do toga – kako treba ostati pravedan i u slučaju kad caruje nepravda. Šta to znači – kristalno pokazuje i prikazuje samo Hrišćanstvo. Apostol Pavle u poslanici Korinćanima kaže: Svačije će djelo izaći na vidjelo (1. Kor.3,13). On kaže: Kad hule na nas, molimo (1.Kor.4,13). Još kaže: Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? (1. Kor. 6,9) Dalje, navodi da to neće ni lakomci ni idolopoklonici. U prvim vjekovima rane Crkve imali smo mučenike koji su pobijedili idolopoklonike, nepravedne sudije, tako što su uprkos udarima i gonjenjima ostajali vjerni , pravedni, pobožni, i u svemu bili slični Hristu na Krstu Raspetom i iz groba Vaskrslom.
U vrijeme Konstantina i Jelene, ravnoapostolnih careva, hrišćanska vjera se slobodno izražava i Crkva vrši značajan doprinos samoj državi. Postoji uzajamna požrtvovanost povodom opstanka i duhovnog i svetovnog uređenja. Značaj države za odbranu crkvenih ustanova i poretka na Prvom Vaseljenskom saboru je blagotvoran. Kasnije, tokom Vizantijskog carstva, to se nastavlja ali biva i nevolja od carskih vlasti, naročito u vrijeme ikonoborstva. Ikonoborački carevi tokom sedmog vijeka progonili su i ubijali hrišćane, ljubitelje ikona, čak gore od neznabožnih careva koji su vladali u prva dva vijeka. Ipak je pobijedilo Pravoslavlje, ikone su odbranjene sasvim kada je sveti Jovan Damaskin i teoretski istakao argument da je poštovanje ikona ustvari potvrda ovaploćenja, očovečenja Sina – drugog lica Svete Trojice. Ikonomrzitelji su prosto bili uplašeni od mogućnosti jedinstva Boga i čovjeka; poimali su Boga kao udaljeno biće i čovjeka kao nedostojna da ostvari bliskost sa Njim – kako su željeli i vjerovali ikonopisci. Ikonopis u kasnijoj istoriji Crkve, naročito u Pravoslavlju, sve do danas postao je osnovna istina crkvenosti i molitvenosti. Ikona, kao istina o vezi i jedinstvu nebeskog i zemaljskog svijeta, uvrštena je u riznicu lijepog i uzvišenog sveukupne kulture čovječanstva. Sveta Trojica Andreja Rubljova već je postala opšte prihvatljivo dobro ljudske civilizacije. To je umjetnost koja odslikava božansku istinu i otvara prozor u gornji svijet (Pavle Florenski). Rascjepkani i rasijani duh modernog svijeta uveliko potiče od ikonoborstva, zabrane izobraženja božanskog i ljudskog lika.
Vizantijske ikone, čuvene po svojoj ljepoti i svjetlosti, živopisane su i po svim hramovima slovenskih zemalja . Kod nas, u hramovima Srpske pravoslavne crkve, imamo motive koji su bescen blago crkvene umjetnosti: Studeničko Raspeće, Mileševski Bijeli anđeo , Prorok Ilija u manastiru Morači, živopisi u manastirima na Kosovu i Metohiji: Dečanima, Pećkoj patrijaršiji, Gračanici i dr. Rusija je prebogata čudotvornim ikonama koje su spasonosno propratile niz dramatičnih događaja ruskog naroda kroz istoriju. Što je u Rusiji bilo više čudotvornih i mirotočivih ikona, to su ikonomrzitelji više uvodili sankcije i nametali neprijateljstva. Tako i danas, vidimo unezverene pohode na crkve i manastire i crkveni poredak u čuvenoj Kijevopečerskoj lavri.
U samom Jevanđelju se kaže povodom ljudske nepravde da je knez ovoga svijeta Satana. Misli se na pali svijet koji potiče od Adamovog prestupa, od Kainovog bratoubistva, od Sodoma i Gomora, od Jude izdajnika. Takav svijet ne voli poklonike i ljubitelje božanskog i ljudskog lika. Kaže Gospod svojim učenicima: Ako vas mrzi svijet, znajte da je mene omrznuo prije vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio, a kako niste od svijeta nego vas ja izabrah od svijeta, zato vas mrzi svijet (Jev. Jn, 15, 18-19). A apostol Jakov poručuje: koji hoće svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božiji postaje (Jak, 4,4). Nesumnjivo postoji zlo u svijetu ali još jače djeluje i dobro, koje je od Boga. Svaki dar dobri i svaki poklon savršeni odozgo je, silazi od Oca svjetlosti (Jak, 1,17). Ove riječi ponavljaju se i na Svetoj liturgiji, službi na kojoj blagodarimo Bogu za sva dobra kojih nas je udostojio. Najprije blagodarimo za svoje postojanje, življenje, vjerovanje i pokajanje, za krštenje, za pričešće – koje je jedinstvo sa Bogom, prisno i istinsko , koje je hrana besmrtnosti. Na bogosluženjima u Crkvi ponavljamo i vozglas Mir svima; to su riječi samoga Isusa Hrista.
Blagodarenje i ikonopoštovanje su pretpostavke mira po Bogu. Što je manje blagodarenja i ljubavi, to je više nemira u svijetu. Suprotnost vrlinama su poroci. Nijesu isto pobožnost i bezbožnost, mudrost i glupost, nevinost i razvrat, ljubav i mržnja, Hristos i Antihrist. Rascjepkanost svijeta je pokazatelj borbe ovih suprotnosti koje nijesu prestale ni samim dolaskom Hristovim u svijet. Iako je On Spasitelj svijeta i Onaj Koji je pobijedio svijet, rascjepkanost i suparništva su i dalje evidentni u svijetu. Jevreji su očekivali i dalje očekuju nekog Mesiju koji bi bio gospodar ovog rascjepkanog svijeta. Ali, Hristos kaže da Njegovo Carstvo nije od ovog svijeta i blaženstvo pravednih opisuje kroz priče o Carstvu nebeskom. Priča o bogatašu i Lazaru najstrašnije govori o razlici mjerila na nebu i na zemlji. Priča o pet mudrih i pet ludih djevojaka govori o razlici između Crkve i svijeta. Mudre djevojke su duše i narodi koji su se unevjestili Hristu, a lude djevojke su ludi narodi i duše koji nijesu blagodarili za dobra i za vrline, koji su samim tim nekulturni i nevjerni. Jevanđelsko shvatanje ili vjerovanje istine i pravde , ljubavi i savršenstva ima misionarsku dimenziju, u smislu propovijedi dobra, a ne izjednačavanja dobra i zla ili pomirenja sa zlom.
Postojanje zla u svijetu samo je prividno poraz čovjeka i samoga Boga. Smrt je pobijeđena tek kada je sami Bog dobrovoljno okušao smrt, ustao iz groba i javio se kao Vaskrsli . Javljao se svojim učenicima 40 dana, do svog Vaznesenja, upravo u tom palom svijetu.
Mir u svijetu , božanski mir je prisutan ali nije nametljiv i agresivan. Imaju ga oni koji više vjeruju u život nego li u smrt, koji su ljubitelji vrline , koji tvore zapovijesti o ljubavi prema Bogu i svojim bližnjima. Pitamo se: ko su naši bližnji u ovom svijetu? Znamo da nam je najbliži i svoj, najprije, Vaskrsli Hristos. Tako je i onda kada to nećemo da znamo. Imajući ljubav Hristovu, mi imamo i sposobnost da volimo bližnje. Ljubav je blagotvorna, ne misli o zlu i raduje se istini, kaže apostol Pavle u poslanici Korinćanima. To znači, Istina je spasonosna i zna uzrok svake rascjepkanosti i suparništva.
Vlastoljublje i srebroljublje često bivaju uzrok nemira i ratova u svijetu. Problem savremenog svijeta je isti kao i u svim ranijim vjekovima: raskorak između riječi i djela. Nije dovoljno samo govoriti o ljubavi već je valja i imati, projaviti. Danas imamo sisteme, države, organizacije čiji su narativi ukrašeni lijepim riječima o pravdi i pravima, slobodi i demokratiji, a onda kada im povjerujete, zapljusnu vas bombama i to združeno, odjednom, desetine moćnih imperija. Dolazim upravo iz zemlje Srbije i Crne Gore, gdje su ne tako davno bila bombardovanja i razaranja. Kasnije, imamo slično i u drugim zemljama , čega smo svi svjedoci već treću deceniju. Srbiji je poslije tih strašnih udara otet dio teritorije, Kosovo i Metohija. I nepravda ide dotle, da imamo pritisak na vlasti naše zemlje da se odrekne svoje svete zemlje i svečano potpišu priznanje lažne države Kosovo. Na svjetskom nivou i u Ujedinjenim nacijama Rusija je iskazala protivljenje priznanju Kosova i srpski narod joj je beskrajno zahvalan.
U svetom Jevanđelju čitamo da mi ovdje nemamo postojana grada, već je naše življenje na nebu. Tu istinu o nebeskim stremljenjima pravoslavnih hrišćana u Srbiji opjevao je narodni pjesnik povodom boja na Kosovu 1371. godine. Pjesma kaže da je zemaljsko za malena carstvo, a nebesko do vijeka i u vjekove vjekova. Iz tog opredjeljenja za nebesko i vječno nastao je Kosovski zavjet. Srpski knez Lazar u toj pjesmi radije bira Božije carstvo nego li svjetsko, privremeno. Oni koji su ostajali vjerni tom zavjetu slavili su Vidovdan svake godine kao spomen Kosovskog zavjeta. Vidovdan je kod Srba drugo ime za Pedesetnicu, koja je događaj Silaska Svetog Duha na apostole ili Otkrivenja Svete Trojice. Ikona Svete Trojice Andreja Rubljova, koga smo već pomenuli, nastala je u Rusiji koja je blagoslovena i slavna zemlja. Sve ono što potiče od Vidovdana, od Oca Sina i Svetog Duha – Rusija čuva i brani, jer sve to i ima. Ima Aleksandra Nevskog, Sergija Radonješkog, svete vojnike, careve, pisce , vitezove , ikonopisce, pjevače, muzičare. Rusija ima svetog Serafima Sarovskog i svetu carsku porodicu Romanov. Rusija ima i Darju Dugin, i sve joj je to na nebu, u božanskoj i vječnoj slavi. Nažalost, u rascjepkanom savremenom utilitarnom svijetu sve je manje ideala i svijetlih vizija o budućnosti čovjeka, porodice, naroda i spasonosnog zajedništva.
Smisao ljudskog života je u nadi besmrtnosti i radosti spasenja, govore nam asketski pisci koje nam je podarila upravo ova Sinajska zemlja, gdje smo došli. Sveti Grigorije Sinait je naglašavao uzvišenost čovjeka, povodom njegove slovesnosti i obdarenosti umom. Dakle, jedan monah sa Sinaja u 13. vijeku baveći se Božanskim energijama govori o važnosti inteligencije kod čovjeka. Grijeh može da pomuti slovesnost. Inteligencija bez dobre volje, plemenitog duha i čiste duše izokreće se u svoju suprotnost, kaže ovaj pisac.
Zahvaljujem se na pažnji i želim vam dobro raspoloženje i vedrinu duha.
