U danu kada pravoslavna Crkva proslavlja uvođenje Presvete Bogorodice u Jerusalimski hram, u hramu Svetog Jovana Vladimira odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao protojerej Ljubomir Jovanović. Sasluživao mu je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković. Za pjevnicom su odgovarali Vasilije Uskoković i profesorica Maja Basarab, praćeni od nekoliko članova hora „Sveti Jovan Vladimir“.
Otac Slobodan se nakon što je otac Ljubomir pročitao začalo iz Svetog Jevanđelja obratio vjernom narodu, rekavši da nema mnogo zapisanih podataka o životu Presvete Bogorodice u Svetom Jevanđelju, ali da je zato ostalo upamćeno u svetom predanju, koje je za naše spasenje jednako važno kao i zapisana riječ Božija.
„I to crkveno predanje koje se kroz generacije i vijekove prenosi, govori nam i o današnjem prazniku o uvođenju trogodišnje djevojičice Marije u Jerusalimski hram. Njeni bezdjetni roditelji, nastavlja otac Slobodan, već ostarijali, doživjeli su veliki blagoslov i dar Božiji da u poznim godinama svojim (sveti i pravedni Joakim i Ana), u godinama kada po zakonima prirodnim nisu mogli više da se ostvare kao roditelji, da im Gospod da taj uzvišeni blagoslov da (i to ne bilo kakav), ne samo da dobiju dijete, nego da dobiju onu koja će u svojoj utrobi ponijeti ovaploćenog spasitelja svijeta Gospoda i spasa našega Isusa Hrista.
Oni, budući čitavoga života duboko pobožni i vjerujući ljudi, shvatili su da se desilo čudo nadprirodno i to ne po prvi put. Jer na mnogo mjestamima zapisano u Svetom Pismu da kada je to bila volja Božija, promisao Božiji, da su zakoni prirode bili pobijeđeni. Tako se desilo i na njima. I oni, duboko svjesni toga dara i velikoga blagoslova Božijega, dali su zavjet da će to svoje čedo, kojim ih je Gospod obradovao, posvetiti Bogu. I oni su taj svoj zavjet i ispunili. Kada je Marija navršila tri godine života, oni su iz Nazareta krenuli, praćeni svojom rodbinom i prijateljima u Jerusalim da predaju svoje čedo na dalje vaspitavanje i podizanje prvosveštenicima Jerusalimskog hrama.
I u tome događaju nije učestvovalo mnogo ljudi. Njihovi bliži prijatelji, rođaci, ali mi pjevamo u himnama ovoga praznika da su sa njima bili i anđeli Božiji u toj svečanoj povorci. Malo je ljudi i znalo za sve to što se dogodilo, kao što je mali broj ljudi bio i svjestan onoga što se dešavalo u samome hramu Jerusalimskom prilikom njenoga ulaska. Na ulazu u hram Jerusalimski njih je dočekao prvosveštenik Zaharija, otac svetoga Jovana, proroka, preteče i krsitelja Gospodnjeg, koji je nadahnut Duhom Svetim, primivši od roditelja malu Mariju, nju ne samo uveo u onaj dio hrama gde je inače narod ulazio u to predvorje hrama gde se nalazio i žrtvenik i gde su ljudi prinosili svoje žrtve i svoje molitve, nego je uveo i dalje u hram. Najprije u svetinju gde je bio kadioni žrtvenik, gdje su sveštenici, ali samo oni, svakoga dana ulazili da prinose miomirisni kad Gospodu i gdje su bili hlebovi predloženja. A onda je na zaprepaštenje, kako pjevamo: „I ljudi i anđela“, Zaharija nju uveo i u najsvetiji dio hrama, svetinju nad svetinjama. Tamo gde se čuvao kovčeg zavjeta u kome su bile tablice zakona koje je Mojsije primio od Boga na Sinaju. I u taj najsvetiji dio hrama samo je ulazio prvosveštenik, a i on samo jednom u godini. I to je bilo opšte zaprepaštenje, ali svi su mislili da je Zaharija bio, kao što i jeste bio, u nekom nadahnuću i da ni sam nije bio svjestan šta radi. I nekako se vremenom na to zaboravilo. Ali kasnije kada se desilo sve što se desilo, kada se izlila sila i blagodat Božija preko Presvete Djeve Bogorodice koja je postala širom od nebesa i u svoju utrobu smjestila nesmjestivoga Boga koji se od nje ovaplotio na spasenje sviju nas, onda kako su se događaji nizali jedan za drugim, onda su se i oni koji su bili očevici toga čudesnoga događaja u Hramu Jerusalimskom prisjećali svega što se zbilo i shvatili da je to bilo predukazanje Božije, kakvu će ulogu u Božijem domostroju spasenja imati presveta djeva Bogorodica.
I onda je od najranijih vremena hrišćanske crkve ustanovljen i ovaj praznik uvođnja presvete Djeve Bogorodica u Hram. I ovaj praznik, kao i svi drugi praznici u godini posvećeni Majci Božijoj, nama zaista donose i veliku radost i utjehu, jer nemamo brže pomoćnice i molitvenice naše pred prestolom Boga Živoga nego što je Presveta Djeva Bogorodica. Ona, neka bi nas uvije krila svojim molitvama, mi da uvije ka njoj pribjegavamo u svakoj tuzi i nevolji. I ko se god od srca pomolio Majci Božijoj, ta njegova molitva nije ostala neuslišena, a njegovo srce neutješeno.“
Iako radni dan, barski hram su ispunili vjernici. Veliki broj njih pričestio se Svetim Tajnama Gospodnjim.
Dejan Vukić
