U Hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Gluhom Dolu u Crmnici danas, 21. septembra 2026. godine, na Malu Gospojinu, odslužena je Sveta liturgija povodom slave ovoga hrama.
Svetom službom Božijom je načalstvovao protojerej Marjan Petkovski, paroh spičansko- mišićki, uz sasluženje jeromonaha Nikona (Kokotovića), igumana Manastira Svetog Nikole u Brčelima, i Krsta Plamenca, paroha crmničkog. Molitveno je prisustvovao jeromonah Grigorije (Milenković), iguman manastira na Starčevoj Gorici na Skadarskom jezeru. Čtecirao je monah Mardarije iz Brčelskog manastira. Za pjevnicom su pojale monahinje Lukija i Kikilija iz Manastira Svetih žena mironosica iz Dupila.
Nakon zaamvone molitve blagosiljani su slavski darovi, koje je prinijela porodica Milorada Kneževića.
Po otpustu o. Marjan je, čestitajući praznik i slavu ove svete obitelji, kazao da ne postoji na ovom svijetu ništa što nam je Bog ostavio da je tako veliko kao Sveta liturgija, jer se preko nje spasavamo kada se pričešćujemo, kada svi zajedno Bogu uznosimo molitve i priznajemo da nam bez Njega nema spasa i napretka.
Podsjetivši da danas proslavljamo praznik Rođenja Presvete Bogorodice, naglasio je da bogoslužbeni ciklus svih praznika počinje upravo sa njim, kao i što Novi zavjet počinje sa Rođenjem Presvete Bogorodice, Novi zavjet između Boga i čovjeka. Ukazao je i na to da su danas ljudi, pogotovo pravoslavni hrišćani, zaokupirani ovozemaljskim brigama, što je i normalno, brinu o poslu, porodici… Ali i brinu o onim nepotrebnim stvarima, a ne shvataju koliko su velike riječi koje danas čujemo i koliko je ovo veliki praznik. Tako se dešava da mnogo više znamo o onim nepotrebnim stvarima, nego o današnjem prazniku Rođenju Presvete Majke Božije, kako je rođena, od koga je rođena i zašto je rođena.
„Ako mi znamo da smo hrišćani i da je Hristos Bog svih ljudi i da se nama otkrio i da je nas udostojio da budemo Njegovi sledbenici, zašto se ne potrudimo da budemo sve bolji i bolji hrišćani? Zašto da stagniramo i zašto da se vraćamo unazad, zar ne bi bilo lijepo da idemo naprijed? Da znamo više o Hristu, šta je to hrišćanstvo, šta je to Hristos uradio i radi mene i radi tebe“, upitao je prota.
Upozorio je na podjele koje su prisutne na ovim našim i širim i bližim područjima, podjele na siromašne i bogate, na pripadnike ove ili one stranke, nacije. A Bog nas upravo uči da budemo jedno:
„Evo, stajali smo na Svetoj liturgiji i svi smo slušali jedne iste riječi i svi smo zajedno odgovarali Gospodi pomiluj. Svi zajedno! Svi zajedno tražimo jedan spas od Gospoda. I ima li ljepše stvari od toga? Da li ima veće časti, konkretno za vas danas ovdje sabrane? Postoji li veća čast nego da se sveta blagodarstvena Liturgija, Liturgija blagodarenja, služi na temeljima odakle je sve počelo? Da li ima ljepše i veće časti za ovo selo, nego da se molitva odsluži za sve naše kojima je ovo bio kamen temeljac za sve u životu? Pogledajte koliko upokojenih naših pravoslavnih hrišćana iza nas ima, koji su se žrtvovali da bismo mi danas ovdje stajali.“
Na kraju svoje besjede protojerej Marjan Petkovski, paroh spičansko- mišićki, kazao je da je velika čast za mještane ovog sela što ih je Gospod udostojio da slave praznik Rođenja Presvete Majke Bogorodice, preko koje nam je Spas Hristos došao, preko koje se Hristos rodio i nama pokazao put kojim da idemo. Takođe je ukazao i na potrebu da se svi problemi prevazilaze i da se zajednica širi, te da je njihova dužnost kao pravoslavnih hrišćana ovog mjesta da dovedu dogodine makar još po jednog člana:
„I onda pogledaj kakvu si misiju uradio — duplirao si broj ljudi na Liturgiji, samo time što si doveo jednog! Zamislite da se to desi!? Da učimo djecu odakle smo i kako poštujemo svetinju, da učimo djecu Bogu i da se preko te naše nauke i toga našeg truda, malo i Bog više, što bi se reklo, sjeti nas, da se saberemo, da se umnožimo u svakom pogledu, da se uzdignemo, ako Bog da, do nebeskih visina. Živi i zdravi bili, Bog vas blagoslovio i sve svako dobro dao. Pa dogodine nas više bilo, i sveštenika i naroda!“
U porti crkve je nastavljeno zajedničarenje, uz bogato posluženje koje su pripremili domaćini za sve prisutne.
o. Krsto Plamenac / Vesna Dević
