Svetu Liturgiju služio je arhimandrit Nektarije, glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda Srpske Pravoslavne Crkve, uz sasluženje igumana Pajsija iz manastira Krupe, igumana Danila iz manastira Žitomislić, monaha iz manastira Krke i sveštenstva Eparhije zahumsko-hercegovačke.
Arhimandrit Nektarije je istakao da su Sveti mučenici žitomislićki svima primer i podstrek:
– Oni koji slede Hrista često su izloženi i porugama i stradanjima najgore vrste kao što su i Mučenici žitomislićki, ali postoji put i putokaz kako da sledujući njihov primer i mimo mučeništa i mi dostignemo blagoslov Gospodnji. Treba se uzdati u milost Božju, u ljubav Njegovu, i da tu nađemo milost i utehu. Ove zapovesti o ljubavi su ono što nam daje snagu da poslužimo koliko možemo svojim skromnim trudovima Bogu u ovome svetu i da postanemo i mi kao i ovi mučenici, svedoci Božje spasonosne ljubavi i pobede.
Arhimandrt Nektarije je preneo pozdrave Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija i pročitao gramatu o proglašenju Svetih mučenika žitomislićkih.
Iguman manastira Žitomislića arhimandrit Danilo naglasio je da se ove godine drugi put slavi dan Svetih mučenika žitomislićkih koji su kanonizovani 2005. godine kada je osvećen manastir Žitomislić: – Tada su svečano uneseni u spisak svetih ali nije određen datum njihovog praznovanja.
Prošle godine na Svetom Arhijerejskom Saboru donesena je odluka da se 26. jun praznuje kao njihov datum. Ove godine je stigla i gramata o proglašenju mučenika sa potpisom patrijarha Porfirija. Praznik Svetih mučenika žitomislićkih je veoma značajan jer su to naši nebeski zaštitnici monasi koji su u Drugom svetskom ratu pobijeni i bačeni u Vidonju jamu.
Nakon službe u Muzeju Žitomislić je održan prigodan program. U umetničkom delu je nastupio Miloš Kovačić, dok je besedu održao prof. dr Vladislav Topalović, dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Foče. Liturgiji su, pored velikog broja vernika, prisustvovali generalni konzul Republike Srbije u Mostaru Vaso Gujić, zamenik predsednika Gradskog veća Mostara Velibor Milivojević, načelnici Istočnog Mostara i Bileće Božo Sjeran i Veselin Vujović, predstavnici Oružanih snaga BiH i mnogi drugi.
Žitomislićki mučenici su bratstvo manastira Žitomislić koji su postradali u Drugog svetskom ratu. Sa uspostavom Nezavisne Države Hrvatske NDH bratstvo manastira Žitomislića i svi ostali bili su pozvani da se jave u mesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović kome je kada je stradao bilo tek 26 godina. Pored njega stradali su jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović koji je došao iz Crne Gore bežeći od tamošnjih ratnih dešavanja. Toga dana kada su ih pozvali da se jave na popis oni su to učinili.
Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mesni ured međutim tamo su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja, gde su ih bacili u jamu, zatrpali kamenjem i svi su skončali u toj jami. Vladimiru Čejoviću je tada ponuđeno da ode odatle jer nije deo bratstva, ali on nije želio da ih napusti rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom manastira Žitomislića, te je i on sa njima postradao. Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opređeljenju, prijetnja NDH. Konstantin je imao samo 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao svega 18 godina. Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941. godine, a mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, Međutim komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile.
Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomisliću, no ni tada nisu imali mira. Ratne 1992. godine manastir je razoren i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Danas se u manastiru Žitomisliću ispred oltara čuva samo deo njihovih moštiju.Godine 2005. proglašeni su za mučenike i od tada do danas Hercegovci ih poštuju, pevaju i slave na svakoj Liturgiji moleći im se kao svojim nebeskim zaštitnicima.
U prilog ovom izvještaju i tonskim zapisima besjeda na kojima blagodarimo fejsbuk stranici manastira Žitomislić iz arhive našeg Radija donosio dio razgovora koji smo pred prvo liturgijsko proslavljanje Živomislićkih mučenika snimili 24. juna 2022. godine sa Arhimandritom Danilom Igumanom manastira Žitomislić.
Otac Danilo: ,,Od prvog dolaska u ovu Svetinju ranjen sam svetošću i ljepotom Žitomislića koji svjedoči da je Vaskrsenje jače od svakog stradanja“
Oatc Danilo podjeća, da se ne zaboravi, da su Žitomislićki mučenici bratstvo manastira Žitomislić koji su postradali u Drugog svjetskom ratu.
“Sa uspostavom NDH bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović, kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović, koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.
„Toga dana kada su ih pozvali da se jave na popis oni su to učinili. Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured. Međutim, tamo su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja gdje su ih bacili u jamu i zatrpali kamenjem i svi su skončali u toj jami“, priča iguman Danilo.
Vladimir Čejović tada je ponuđen da ode odatle jer nije dio bratstva, ali on nije želio da ih napusti, rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom manastira Žitomislić, te je i on sa njima postradao.
Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opređeljenju, prijetnja NDH. Konstantin je imao samo 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao svega 18 godina.
„Oni tako mladi nisu bili nikakva prijetnja, a ni po svom stavu nisu se nikome zamjerili nego su živjeli u miru sa svojim komšijama. Međutim, završili su tako kako je završila većina našeg naroda iz doline Neretve i svugdje gdje su Srbi živjeli na teritoriji NDH“, rekao je iguman Danilo.
Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941, a Mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani. Međutim, komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile. Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira.
„1992. godine je razoren manastir i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Mi danas imamo samo dio sačuvanih njihovih kostiju koje čuvamo u crkvi ispred oltara. 2005. godine proglašeni su za mučenike jer su dva puta stradali i od tada do danas ih poštujemo, pjevamo ih na svakoj liturgiji i molimo im se kao svojim nebeskim zaštitnicima“, rekao je iguman Danilo.
Iguman Danilo je podsjetio na to da su manastir Žitomislić i njegovo bratstvo uvijek dijelili sudbinu svog naroda.
“Još od turskog vremena postoje zapisi koji kažu da monaško bratstvo jako teško izdržava turski zulum, ali su uvijek putopisci bili iznenađeni time kako manastir izgleda u svim tim teškim vremenima jer su se kaluđeri koji su tu živjeli uvijek trudili da čuvaju njegovo dostojanstvo. Manastir je bio i škola za opismenjavanje srpske djece. Žitomislić je uvijek bio svetionik našeg naroda i preživljavao sudbinu naroda. Ni ovo njihovo mučeničko stradanje nije bilo kraj iako je tada izgledalo veoma strašno jer je manastir potpuno zapustio i bio opljačkan u toku Drugog svjetskog rata i ovoga rata. Ipak on se uvijek nekako obnavlja i uvijek je svetionik svome narodu i dobar svjedok narodima koji žive u našem susjedstvu da svjedočimo istinsku pravoslavnu vjeru, vjeru povjerenja, vjeru hrišćansku i jevanđeljsku“, kazao je žitomislićki iguman Danilo (Pavlović).
U vjeri Pravoslavnoj postradaste,
U jamu tamnu bezblagodatni Vas baciše,
Silom Božje blagodati Svjetlonosci se projaviste.
I opet mošti vaše prelamaše kad belu crkvu nad Neretvom rušiše.
Iz nebeske slave Carstva Žitni manastir obnoviste:
Da živeći kod svetinje Žitomislića
O Hljebu Života Vječnoga mislimo,
I Novom Carstvu Hristove Ljubavi sa Vama pjevamo,
Konstantine, Makarije i Dositeje,
Vladimire, Mladene, Branko, Marko i Obrene,
Prepodobni Mučenici Žitomislićki,
Molite Hrista Spasa: da spase rod naš Pravoslavni!
Tropar Svetim mučenicima žitomislićkim koji se, u slavu Svetih sveštenomučenika žitomislićkih, godinama pjeva u Hercegovini, a uskoro će i u cijelom srpskom pravoslavnom svijetu.
