U Nedjelju četrnaestu po Pedesetnici, u Nedjelju kada proslavljamo Sabor Svetih srpskih prosvetitelja i učitelja, 10. septembra 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Proti Daliboru sasluživali su protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović, kao i đakon Ilija Arzejkin.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima obratio se protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji se u uvodnom dijelu pastirskog slova osvrnuo podrobnije na jevanđelsko začalo koje govori o Gospodu koji kazuje svojim učenicima parabolu / priču o Svadbi carevog sina, koja u suštini alegorijski predstavlja Gospoda kao ženika, dok Crkvu i duše ljudi predstaavlja kao Njegove nevjeste:
,,Gospod Bog nas poziva svoju na svadbu, jer On je ženik, a Crkva je Njegova nevjesta kao i naše duše što jesu Njegove nevjeste. On nas svakog dana neprestano poziva, da dođemo u Hram Božiji, na Svetu Evharistiju – Litirgiju, poziva i priziva one koji nisu kršteni da se krste u ime Njegovo”.
On je podvukao da je važno da nakon spoznaje Boga i ulaska u vjeru, vrlo važno da tu vjeru sačuvamo i ne izgubimo dušu svoju:
,,Važno je da kada spoznamo Boga i kada uđemo u vjeru, da tu vjeru sačuvamo, da ne izgubimo dušu svoju. Jer na kraju ove jevanđelske priče čujemo da su na svadbu Gospodnju odnosno u Carstvo Nebesko pozvani svi, međutim jedan nije bio obučen u svadbeno ruho, odnosno nije njegova duša bila ukrašena vrlinama”.
Prota Dalibor se potom vratio na začalo iz Svetog Jevanđelja po Mateju, akcentujući da svadbeno ruho, blagodat koju dobijamo Svetim Krštenjem možemo izgubiti ako ne živimo životom dostojnim hrišćanina:
,,Kada primamo Svetu Tajnu Krštenja mi se oblačimo u Hrista, u svadbeno ruho, ali, možemo to i da izgubimo ukoliko ne živimo životom dostojnim hrišćana. Ukoliko živimo život zlih dijela, bez smirenja, uprljaćemo i pocijepati darovano svadbeno ruho i Gospod će nas kao i ovoga čovjeka pitati: ,,Zašto si došao ovamo, zašto tvoja duša nije spremna za Carstvo Nebesko?”
,,Imajte uvijek na umu, ako lažete, lažete sami sebe, jer Gospod Bog zna ne samo naša djela, nego i svaku našu pomisao. Zato današnja jevanđelska priča veoma duboka, jer ona pokazuje da samo ako čovjek hoće čistim srcem i istinskom dobrom voljom, Gospod će darivati i pomoći kako da čovjek zadobije Carstvo Nebesko”. – poručio je on.
U drugom dijelog pastirskog slova, prota Dalibor se osvrnuo i na proslavu Sabora Svetih srpskih prosvetitelja i učitelja:
,,Danas proslavljamo Sabor srpskih svetitelja, jeraraha, njih osamnaest arhiepiskopa i patrijaraha. Na prvom mjestu slavimo Svetog ravnoapostolnog Svetog Savu, prvog arhiepiskopa srpskoga koji je osnovao našu crkvu. Samo zamislite koliko smo bogat narod, takve pretke da imamo, toliko njih svetih, da ih praktično ne možemo ni pobrojati!”
On je podsjetio da nas je Gospod Bog preizobilno darovao, budući da imamo toliko svetitelja među našim precima, ali je podvukao da zbog tog preizobilnog dara velika je i odgovornost našeg naroda:
,,Bog nas je mnogo i preizobilno darovao, ali, za nas Srbe i srpski narod je važno da sledujemo njihovim putem jer upravo oni svetitelji Božiji iz našeg naroda su utkali put kojim treba da hodimo. Zbog ovoliko preizobilnog dara, bićemo pred Bogom mnogo pitani, jer oni su opravdali i sačuvali svoje svadbeno ruho, vjeru sačuvali, zato ih je Gospod tako i proslavio”.
,,Kada neko od nas kaže da ga je uhvatila depresija, čamotinja, da nema svog cilja u životu, neka uzme da čita žitija svojih predaka, da vidi u kakvim mukama i nevoljama su se oni dovijali i snalazili i sačuvali svoju vjeru čistu i neokrnjenu, sačuvavši vjeru u Hrista Boga kao Spaisitelja i Sina Božijeg do kraja života”. – zaključio je naposlijetku protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Podsjećamo da na ovaj dan Srpska pravoslavna crkva vrši spomen Sabora Svetih srpskih prosvetitelja i učitelja, koji podrazumijeva nekoliko arhiepiskopa i patrijaraha: Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop nazvan ravnoapostolnim ; Arsenije I Sremac, nasljednik Sv. Save, veliki jerarh i čudotvorac; Sava II, sin prvovjenčanog kralja Stefana, živio u Jerusalimu poduže vrijeme, naziva se „sličan Mojseju u krotosti”; Nikodim I Pećki, podvizavao se u Svetoj gori i bio iguman Hilendarski, potom arhiepiskop „sve srpske i pomorske zemlje” ; Sveti Joanikije II, najprije arhiepiskop, a od 1346. patrijarh, preminuo 1349; Jefrem, podvižnik, izabran preko svoje volje za patrijarha u vrijeme kneza Lazara 1376, i krunisao Lazara, zatim se otkazao prestola patrijaršeskog i povukao se u samoću; Spiridon, nasljednik Jefremov, skončao 1388; Makarije, obnovio mnoge stare zadužbine, štampao crkvene knjige u Skadru, Veneciji, Beogradu i na drugim mjestima, podigao čuvenu trpezariju pri Pećkom manastiru, i mnogo uradio na unaprijeđenju crkve uz pripomoć svoga brata, velikog vezira Mehmeda Sokolovića, umro je 1574; Gavrilo, po rodu plemić od Rajića, učestvovao u Moskovskom saboru pri patrijarhu Nikonu, zbog čega bude od Turaka istjazavan za veleizdaju i obješen 1656. godine. Uz ove još se pominju Jevstatije, Jakov, Danilo, Sava III, Grigorije II episkop raški, Kirilo I, Jovan, Maksim i Nikon. Mnogi od njih su se podvizavali na Svetoj gori Atonskoj.
Boris Musić
