U Nedjelju četvrtu po Pedestnici, kada naša Sveta Crkva proslavlja Svetog apostola Judu – brata Gospodnjeg, Prepodobnog Pajsija Velikog i Svetog Jovana Šangajskog, 2. jula 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Proti Daliboru sasluživali su protojerej-stavrofor: Dragan Mitrović, protojereji: Branko Vujačić i Nikola Pejović, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima obratio se protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji se u uvodnom dijelu pastirskog slova osvrnuo na primjer velike vjere i ljubavi za bližnjeg koje je pri susretu sa Gospodom pokazao rimski kapetan, koji je smatran za neznabošca i nekog sa kim prosto judeji nisu ni razgovarali:
,,Kapetan iz jevanđelske priče prilazi Gospodu istinskog srca, ispunjenog istinskom vjerom da mu pomogne. Gospod je odgovorio da odmah dolazi da podari iscjeljenje, što pokazuje da Gospod brzo pritiče u pomoć svima nama ako istinski ka Njemu zavapimo kao što je to učinio ovaj kapetan”.
,,Međutim, kapetan je na to odgovorio Gospodu da ima pod sobom vojnike i da slušaju njegove naredbe, njegove riječi, zapovijesti, rekavši Gospodu da je dovoljno da kaže riječ i ozdraviće sluga njegov. Gospod se istinski zadivio vjerom koju je iskazao ovaj kapetan rimske vojske, prekorevši sve izrailjce rekavši da ni u Izrailju ne nađe ovakvog čovjeka koji ima ovoliku vjeru. Dakle čovjek koga su smatrali neznabošcem, sa kojim nisu ni razgovarali, pokazao je istinsku i veću vjeru. Prišao je čistoga, iskrenog srca Gospodu za pomoć ne za sebe, već za svoga bližnjeg”. – besjedio je prota Dalibor.
U nastavku on je naglasio da je pouka današnjeg jevanđelskog začala da se naša vjera uvijek nanovo ispituje i kroz ispitivanje i iskušenja nanovo utvrđuje:
,,To je pouka današnjeg jevanđelja, koliko god da vjeru imamo braćo i sestre uvijek je potrebno iznova da se ona u nama utvrđuje i obnavlja, jer smo svi podložni grijehu i zbog toga često naša vjera oslabi. Vjerujemo istinski u ovome Hramu, međutim kad izađemo iz Hrama, nakon Svete Liturgije i naiđe na nas iskušenje da li od bližnjih naših, ili raznih situacija koje se oko nas dešavaju – naša vjera dođe na ispitivanje”.
Prota Dalibor je akcentovao koliko je važno moliti se iskreno za bližnje, naročito za one bližnje sa kojima smo u nekom sukobu ili nerazumijevanju i netrpeljivosti:
,,Ako se molimo i nemamo dovoljno vjere, pomoći će nam bližnji koji se za nas moli. Mnogo je važna molitva naših bližnjih koji su sa nama koji se mole za naše spasenje, iako često nismo svjesni toga. Onoga koga možda mrzimo ili u nekom trenutku imamo neku vrstu netrpeljivosti prema njemu, najbolje ćemo pomoći tako što ćemo se Gospodu Bogu pomoliti za njega i ako to naše srce ne želi. Možda u srcu osjećamo srdžbu i želimo da napravimo veliku pakost, ali, samo se pomolite Gospodu za njega i vidjećete kako Gospod otvara srce i naše i njegovo”.
,,Prirodno je da imamo među sobom netrpeljivosti i nerazumijevanja, ali vjerom i ljubavlju ćemo sve to prevazići. Ovo nas jevanđelje upravo tako poučava i na takav nas put Gospod poziva – da svi zajedno krenemo”. – zaključio je on.
,,Povjerujmo u Hrista kao što je povjerovao i ovaj kapetan iz jevanđelske priče, predajmo svoju nadu Gospodu, molimo se iskreno i za sebe i za bližnje jer nas Gospod na to priziva. Samo u zajednici zadobijamo spasenje, kako i kaže Gospod: ,,Gdje su dvoje ili troje sabrani u ime Moje i Ja sam među njima”. Samo tako što ćemo ljubiti Gospoda Boga svim umom svojim, svom dušom svojom i svim srcem svojim i bližnjega svoga kao sebe same, zadobićemo istinsko spasenje u zajednici ljubavi – zajednici Carstva Nebeskog, jer u Carstvu Božijem svi smo jedno, braća i sestre, baš kao i na ovoj Svetoj Liturgiji koja i jeste predukus Carstva Nebeskog”. – poručio je naposlijetku protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Boris Musić
