U Nedjelju o Bludnom sinu, Svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, predstojao je protojerej Igor Balaban, arhijerejski namjenik zetski i sekretar Eparhijskog Upravnog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske. Proti Igoru sasluživali su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević i Branko Vujačić, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom Svete liturgije sabranima se obratio načalstvujući protojerej Igor Balaban koji je u uvodnom dijelu besjede akcentovao da je jevanđelsko začalo o bludnom sinu jedno od najpoučnijih i najslojevitih priča u Jevanđelju koje zapravo govori o svakom čovjeku:
„Najprije, šta je to i ko je to bludni sin? Kako smo čuli u priči, on je potrošio dio imanja, koji je dobio od oca svojega, na razvrat i blud. Ali nije samo zbog toga bludni, već je bludni i u smislu zabludjeli, zalutali, odlutali sin. Odmah možemo da pretpostavimo da je ova priča o nama. Ponašamo se u životu i kroz život nekada ovako, a nekada onako. Poželimo kao ovaj zabludjeli sin, da se odvojimo od svojega roditelja nebeskoga, od Boga našega. I onda tako odemo mi od Gospoda i zalutamo naravno u nepoznatu zemlju. I sve ono što smo dobili od Gospoda proćerdamo i ostanemo bez ičega, ostanemo, kako kaže u ovoj priči – gladni.”
U nastavku prota Igor je naglasio da nalazeći se u bespuću i stranputicama njiva gladi daleko od Boga, ostaje duša ljudska gladna i žedna Boga živoga, koji nam je dao apsolutnu slobodu, pa čak i da ga izdamo ako tako želimo:
„Bez Boga, onda ostane naša duša gladna jer ne može više da se nasiti ničim sa ovoga svijeta. Umjesto siti, ostajemo gladni Boga i onda pokušavamo da se zasitimo stvarima nedostojnima, nedostojnim čovjeka, nedostojnim čovjekovoga pozvanja i dostojanstva. I u tom bespuću, sjetimo se našeg Oca, našeg roditelja, koji nam je sve dao i želimo da se vratimo kod Njega, kod onoga koji nam je dao slobodu, čak i da ga izdamo. E takav je Gospod, takav je Bog. Bog ne uskraćuje slobodu za razliku od nas. Kada mi veoma volimo nekoga, često imamo potrebu da po malo onoga koga volimo i kontrolišemo. A Bog sami poštuje našu slobodu, ali zato traži od nas kao slobodnih i razumnih bića da budemo i odgovorni, da budemo odgovorni prema sebi, prema svojim bližnjima, prema svojome spasenju, prema svome odnosu sa Bogom i prema svome odnosu sa bližnjima”, besjedio je prota Igor.
U drugom dijelu besjede o. Igor je podsjetio da Bog zapravo od nas traži jedan mali korak ka njemu, a On će sve drugo uraditi. Ako mi napravimo mali napor, on će uraditi stostruki.
„U namjeri da se vrati Ocu, bludni sin u ovoj priči kaže: Nisam više dostojan nazvati se sinom njegovim, nego ću poći i reći mu da me primi kao najamnika, a ne kao sina, jer više to ne zaslužujem. I dođe stvarno, i ode kod njega, i šta radi otac? Šta radi Bog prema svakome od nas, kada mu se obratimo sa pokajanjem, kada shvatimo da smo zabludjeli u pustoj zemlji? I još izdaleka, kaže jevanđelist, izađe mu otac u susret.
Znači, Gospod od nas traži jedan mali korak ka njemu, a On će sve drugo uraditi. Ako mi napravimo mali napor, on će uraditi stostruki. Ako mi uradimo desetostruki, on će uraditi milijardu puta više. Ali traži od nas da se slobodno opredijelimo da budemo njegovi sinovi i Njegove kćeri.
Svi koji smo roditelji i svi koji ste djeca, a svi smo djeca, znamo, ne može roditelj više ili manje da voli. Roditelj voli jednako, tako i Bog, voli svakoga jednako. Samo je pitanje, da li ćemo mi izaći u susret Njemu ili nećemo izići i da li ćemo biti kao pokajni, bludni sin, ili ćemo biti kao naizgled pravedni, a zlobni, zavidni i sujetni, ovaj drugi sin koji je bio zavidan na radosti oca zbog pokajanja sina koji izgubljen bi i nađe se“, poručio je na kraju pastirskog slova protojerej Igor Balaban.
Boris Musić
