Na dan kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Teodorovu subotu, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa. Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina crkve, uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića.

Za pjevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Crkve Svetog Đorđa.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, sabranima se slovom pouke obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Mirčeta Šljivančanin, koji je istakao da smo otpostili prvu sedmicu Vaskršnjeg posta, ušli u pučinu posta da bismo doplivali do Praznika nad praznicima:

„Počeli smo post molitvom i pokajanjem, a da Bog da da ove dane koji nam predstoje, provedemo u istinskom trudu, da živimo po Bogu, sa Bogom i u Bogu. U tom našem putu i trudu, koji je blagosloven i potreban svakoj ljudskoj duši, naročitu pomoć nam daju Sveti — njihov primjer i njihove molitve. Danas, u prvu subotu posta, vršimo spomen Svetog velikomučenika Teodora Tirona, zbog onog čudesnog istorijskog događaja iz davnih vremena. Naime, car Julijan Otpadnik, koji je bio hrišćanin pa otpao od vjere, htio je da oskrnavi vjerujući narod tako što bi im dao hranu poprskanu krvlju idolskih žrtava. Mislio je da će time prekinuti njihov blagosloveni podvig posta. Međutim, Bog nije ostavio narod svoj. Sveti Teodor Tiron se javio tadašnjem episkopu i rekao da hrišćani tih dana jedu kuvanu pšenicu zaslađenu medom, kako ne bi uzimali hranu sa pijaca koja je bila oskrnavljena. Tako je Bog sačuvao narod, a Crkva je ovaj događaj prihvatila i zato se u prvu subotu Časnog posta sjećamo da Bog uvijek spasava one koji se u Njega uzdaju. To je i za nas pouka — da nas Bog nikada neće ostaviti ako se trudimo da živimo po Njegovoj volji, ma koliko okolnosti života bile teške.“

Prota je podsjetio da danas vršimo i spomen Svetog Kirila Solunskog, koga zajedno slavimo sa njegovim bratom Metodijem Solunskim, čij praznik je 27. februara ali kada padne u strogi post, Crkva blagosilja da se praznovanje prenese. Slično je i sa praznikom Svetog Simeona Mirotočivog, oca Svetog Save i ktitora Hilandar, kada njegov praznik padne u prve dane posta, takođe se premešta, jer se ne mogu istovremeno slaviti slava i strogo postiti.

Takođe je poučio sabrane da po primanju Svetog pričešća ne cjelivaju ikone i Krst jer su se već kroz Pričešće, sjedinili sa samim Hristom.

„I ništa više od toga ne možemo primiti. Posle Pričešća treba da se povučemo na svoje mjesto i u tišini blagodarimo Bogu što nas je udostojio tog velikog dara“, kazao je protojerej Mirčeta Šljivančanin.

Potom su sveštenoslužitelji osveštali koljivo u čast Sv. Teodora Tirona.

Po primanju Svete tajne pričešća, blagosiljani su slavski prinosi onima koji slave Sv. Kirila Slovenskog.