U Nedjelju po Pashi – Nedjelju Tominu, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici kojom je načalstvovao protojerej Ostoja Knežević, sekretar Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija i arhijerejski namjesnik cetinjski, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojerejâ: Miladina Kneževića, Branka Vujačića, Igora Balabana, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, sabranima se obratio načalstvujući protojerej Ostoja Knežević.
„U svjetlosti divne i preslavne Pashe Gospodnje, prazniku svih praznika i toržestvu nad svim toržestvima, dolazi nam i ovaj dan koji je nedjelja prva po Vaskrsu, odnosno po bogoslužbenim tekstovima Nedjelja druga, nedjelja koju nazivamo Nedjeljom Antipashe – umjesto Pashe ili Nedjeljom Tominom, pošto je centralna ličnost u današnjem Jevanđelju Sveti apostol Toma“, podsjetio je o. Ostoja.
U nastavku prota Ostoja je naglasio da je Sveti apostol Toma želio ne samo da čuje, nego i da vidi i svojim prstima dodirne vaskrsloga Spasitelja, baš kako zapravo čini i želi svako od nas:
„Ovo je možda jedini događaj u istoriji roda čovječanskoga kada se opjevava i opisuje nečije nevjerje, zato što je Sveti apostol Toma, kao što je poznato, kada je čuo o Vaskrsenju Hristovome, rekao: Dok ne vidim i dok ne metnem prste u ranje Njegove, ja neću vjerovati. Ali Sveti apostol Toma, isto kao i drugi apostoli, bio je uzbuđen i radostan, srećan zbog te vijesti da je Spasitelj vaskrsao i ushićen tako on je želio ne samo da čuje, nego i da vidi i da svojim grešnim rukama i svojim prstima dodirne vaskrsloga Spasitelja – što samo po sebi nije grijeh. I mi svi hrišćani poslije njega danas čemu težimo i zašto živimo, nego za taj susret sa Gospodom i za vječno obitavanje sa Njime.“
Prota Ostoja je zaključio da je Gospod ustrojio da ovaj događaj bude opisan radi utvrđenja u vjeri, ali i zbog toga što on jeste jedno veliko svjedočanstvo toga da je Hristos vaskrsao:
„Gospod je tako ustrojio da ovaj događaj bude opisan upravo radi onih koji su došli poslije i koje treba utvrditi u vjeri, istini i pravdi, između ostalog, radi nas, radi našega vjerovanja. Jer ovaj događaj je bio još jedno krupno i veliko svjedočanstvo toga da je Hristos vaskrsao i zato govori crkveni pjesnik da je blaženo Tomino nevjerovanje. A opet u današnjem jevanđelju Spasitelj kaže: Blaženi oni koji ne vidješe, a povjerovaše! Takvi blaženi možemo postati i mi danas koji Hrista Spasitelja vaskrsloga treba da sretnemo u svojim srcima, u svojim molitvama, u svojim mislima, da kroz takav susret mi koji ovim našim propadljivim zemaljskim očima nijesmo vidjeli Vaskrsenje, ali ga tako snažno doživljavamo u vjeri našoj, u susretu sa Bogom kroz Svete tajne Tijela i Krvi Njegove, kroz Svetu tajnu evharistije“, besjedio je protojerej Ostoja Knežević i poručio:
„Kako kaže Sveti apostol Pavle: Ako Hristos ne vaskrse uzalud i vjera i nadanje naše! Jer sva naša praznovanja i svi naši praznici, svi naši trudovi i stremljenja, oni upravo dobijaju krunu i krunišu se u prazniku Vaskrsenja Hristovoga, koje ujedno i znamenuje i označava vaskrsenje svakoga čovjeka i koje označava iscjeljenje i pobjedu nad svakom tugom, nad svakom boli i nad svakom nepravdom, kojih je tako ispunjen ovaj svijet u kojem mi živimo. Neka bi dao Gospod da uvijek i svakoga trena u našem životu prizivamo, promisao Božiji i da vidimo u srcima našim Gospoda svakoga dana i da na takav način postanemo blaženici, kako nas poziva danas Gospod u Svetom jevanđelju. Amin. Bože, daj!“
Tekst, foto: Boris Musić
