U emisiji pričamo o filosofiji, hrišćanstvu te pojavama u savremenom društvu sa docentom dr Dušanom Krcunovićem, profesorom na Filozofskom fakultetu u Nikšiću gdje predaje Filosofsku antropologiju i Modernu ontologiju i vježbe iz Antičke filosofije.
Na Agori gradimo mali azbučnik duhovne kulture i životno važnih savremenih fenomena.
Praznik Blagovijesti su povod za razgovor na Agori.
Kao vijest o ovaploćenju Riječi Božije radi čovjekovog spasenja i oboženja, Blagovijesti su najveća vijest u ljudskoj istoriji.
To nas navodi na razmišljanje o prijemu Blage vijesti u svijetu u kome živimo, u trenutku kada u savremenim masovnim medijima apsolutnu dominaciju imaju loše vijesti. Činjenica da danas primamo samo loše vijesti iz zemlje i svijeta ne bi bilo samo jedno rutinsko, gotovo samorazumljivo zapažanje kada ne bismo znali da se masovni mediji nalaze na trećem mjestu, odmah iza rada i sna, u pogledu vremena koje im svakodnevno posvećujemo. Taj podatak govori o našoj motivisanosti da čitamo i slušamo vijesti – kao svakodnevnom religijskom ritualu svoje vrste, kako je Hegel vidio čitanje novina –, ali taj frapantni podatak govori posredno i o uticaju koje loše vijesti mogu imati na nas.
Uprkos ili upravo zbog loših vijesti koje nas stalno opsjedaju iz masovnih medija, praznik Blagovijesti nas iznova, tiho i blago podsjeća da imamo razloga za nadu. Nada je zasnovana na Božijem obeću spasenja, zasnovana je na Božijoj Riječi koja nam je zadata tako što nam je data Hristovim ovaploćenjem, dakle događajem koji je blagoviješten najvećim i najvažnijim obavještenjem koje je čovjek ikad primio. To blagovještenje je istinski primljeno samo onda kada je vlastitim životom posvjedočeno, kada se blagovještenje primilo cijelim bićem. Tada Blagovijest (evangelismos) prelazi u „evangelističnost“, kako će reći savremeni teolog Serafim Rouz, kao način postojanja, stalnog samorazumijevanja i mijenjanja sebe i svijeta u duhu Blage vijesti. Utoliko se može reći da su pravoslavni hrišćani dobro obaviješteni.
