Praznik Svetih novomučenika prebilovačkih i svehercegovačkih danas, 6. avgusta, toržestveno je proslavljen u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima, kod Čapljine.
Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom, uz sasluženje Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, Preosvećene gospode Episkopa: diseldorfskog i njemačkog Grigorija, budimljansko-nikšićkog Metodija. zahumsko-hercegovačkog Dimitrija, humskog Jovana, sveštenstva, sveštenomonaštva i molitveno učešće velikog broja vjernog naroda.
Besjedeći poslije pročitanog jevanđelskog začala, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da su Sveti mučenici prebilovački, zajedno sa svim Svetim novomučenicima Episkopije zahumsko-hercegovačke i primorske, postradali za Hrista na ovome svetome mjestu i širom svetosavske, hristolike Hercegovine.
“Oni su izlili svoju krv za Hrista Gospoda, popeli se zajedno sa Hristom na Njegovu golgotu. Svoju krv izmješali sa Hristovom krvlju i iz ovoga privremenoga, kratkoga, varljivoga života prešli u život vječni i pridružili se svetiteljima Božijim, svetim mučenicima, svetim anđelima, tamo gdje se neprestano čuje glas anđelske pjesme: Svet, Svet, Svet je Gospod Savaot, puno je nebo i zemlja slave Njegove. I oni su kroz mučeništvo, kroz vjeru, kroz stradanje za Hrista, postali učesnici vječne i netruležne slave Božije”, besjedio je Mitropolit.
Podsjetio je da se na ovome mučeničkome mjestu ovaj sveti dan, 6. avgust, uvijek poštovao kao dan mučenika. Kako je kazao, u ratno vrijeme poslije njihovog stradanja, a i kasnije, dugi niz decenija to je bio dan plača i bola, ali i hrišćanske nade. Gospod je lagano projavljivao slavu Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika i blažio rane njihovih najbližih.
“Projavljivala se lagano slava djece postradale za Hrista. Samo u mučeničkim Prebilovcima, koliko znamo, 600 majki i djece je pobijeno. Pobacani su u jamu u Šurmance, odakle su kasnije izvađeni. Ko je imao priliku da se pokloni njihovim mučeničkim kostima, koje su mirisale na raj, dokle su prebivali u prvobitnu crkvu ovdje, on se sjeća toga, i to sjećanje ostaje na duši njegovoj kao pečat”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski i naglasio da su o tome mnogo pisali i govorili blaženopočivši Vladika Atanasije i Vladika Grigorije, koji su zajedno osmislili i podigli ovu novu crkvu poslije one stradalne, koja je minirana juna 1992. godine.
Dalje je Vladika Joanikije pojasnio da su hercegovačke vladike izabrale baš ovo mjesto za saborno mjesto novomučenika hercegovačkih jer je ovo mjesto mali Jasenovac i zato što je više puta stradalo i doživjelo Hristovu golgotu, i u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata.
“Kasnije imamo još jednu golgotu mučenika koji su ovdje našli svoj privremeni mir u prvobitnome hramu, koji je miniran, razoren, kosti spaljene, kao i mošti Svetog Save na Vračaru. Nalazimo se na znamenitom, na golgotskom mjestu, ali ovaj sveti hram svjedoči našu vjeru u Vaskrsenje Hristovo, a Vaskrsenje Hristovo je i naše vaskrsenje. Njegova pobjeda nad smrću je i naša pobjeda nad smrću. On nas je Svojim Vaskrsenjem učinio učesnicima i pričasnicima Svoje pobjede nad smrću i svoje vječne slave”, poručio je Visokopreosvećeni Mitropolit, dodavši da na ovome golgotskome mjestu, doživljavamo saborno radost Vaskrsenja Hristovoga.
Po njegovim riječima slava mučenika Hristovih, djece i nevinog naroda postradaloga za Hrista u Hercegovini, obasjala je sve danas sabrane i oplemenila njihova srca. Podsjetivši na riječi blaženopočivšeg Patrijarha srpskog Germana, da moramo da praštamo, ali da ne zaboravljamo, Mitropolit je kazao da tu riječ blaženopočivšeg Patrijarha, “danas ponavljamo ovdje zajedno i ispunjavamo se slavoslovlja u slavu Krsta Hristovoga i Njegovog Vaskrsenja, nadom vječnoga života i besmrtnosti u Hristu Gospodu, zajedno sa svima Njegovim svetima, gdje su djeca iz Hercegovine i ostali mučenici sigurno našli svoje mjesto oko prestola Božijeg”.
“Zato, svi mi, osjećamo izuzetnu čast i povlasticu što smo postali učesnici ove današnje službe, koja je služba slave Božije, koja obuhvata nebo i zemlju, kao što su govorile vladike hercegovačke, sa ovoga golgotskoga mjesta da ponesemo radost vaskrsenja kao kad cjelivamo grob Hristov. Jer i ovo sveto mjesto ima silu vaskrsenja i silu groba Hristovoga, koji je zapravo vjesnik Vaskrsenja Hristovoga i novoga života i nove radosti. Zato pjevamo pobjednu pjesmu, radujemo se i slavimo Svete mučenike, klanjajući se Krstu Hristovome, klanjajući se njihovome stradanju i njihovoj žrtvi, ali i pjevamo pjesmu Vaskrsenja Hristovoga”, zaključio je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Nakon blagosiljanja slavskog kolača i otpusta, sabranima se obratio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom, koji je, čestitajući praznik, kazao da su Prebilovci mjesto golgote, mjesto stradanja te da je danas ovo prvi sabor sveštenomučenika i novomučenika i prepodobnomučenika prebilovačkih i svehercegovačkih.
“Neka danas molitve naših sveštenomučenika i prepodobnomučenika otaca i svih mučenika budu sa nama, da nas oni danas pred Gospodom prepoznaju kao svoje, kao što smo mi prepoznali njih. Divno je govorio Vladika Joanikije, ovo mjesto je zaista jedan poseban Jasenovac u malome, ovo je mjesto strave i užasa, gdje su nevini ljudi stradali, gdje je čovjek ubijen dva puta. Nije bilo dovoljno 1941. što su tako mučenički postradali nego 1992. su ih minirali, po drugi put ih stavili na muke. Ali Gospod je kazao, ko god je spreman da ide za mnom, taj mora biti spreman na krst i biti prikovan na krstu, na golgoti, mora stradati isto kao što je Gospod stradao. Ali, Gospod sve naše muke i stradanja sabira u Svoje ruke i čuva ih za Strašni sud, koji će doći i kada će Gospod po svom istinskom sudu suditi svakome.”
Dalje je istakao da je Crkva naša upravo Crkva mučenika, ali mučenika koje Gospod proslavlja, jer svi oni koji život svoj izgube Hrista radi, sačuvaće ga, što svjedoči i današnji dan i ovaj sabor:
“Mi se ovdje danas kod njih molimo i njih molimo da budu naši posrednici, i to je upravo ona slava koju je Gospod obećao hrišćanima.Zato, draga braćo i sestra, danas se radujmo i veselimo, jer ovo je upravo pobjeda naših mučenika da si oni istorijski pobijedili sve one koji su im takve muke i nesreće učinili, mučeći ih 1941, ali još gore 1992. godine. Danas neka njihov blagoslov bude na svima nama, a posebno na selima iz svih krajeva i srednje i južne i zapadne i istočne Hercegovine, da Gospod sve danas mučenike primi i prepozna”, besjedio je Mitropolit Hrizostom.
Podsjetivši da u svakom tom selu postoji stratište, ali da je od ove godine, odlukom Sabora, ovo centralni Sabor svih sveštenomučenika, mučenika i novomučenika hercegovačkih, Mitropolit dabrobosanski g. Hrizostom je poručio da smo se zato danas ovdje sabrali sa svih strana, da iskažemo crkveno, ali i mučeničko sabranje naše Crkve, da budemo svi jedno danas sa njima:
“Neka je danas slava mučenicima, a nama neka Gospod da zdravlja, sreće i blagoslova i svakog napretka njihovim molitvama!”
Na ovom divnom sabranju Vladika Dimitrije je zablagodario Bogu, Svetim novomučenicima prebilovačkim i svim mučenicima hercegovačkim i svim svetiteljima iz roda našega, kao i braći arhijerejima i narodu Božijem, koji su došli na ovo mjesto našeg stradanja i vaskrsenja, podsjetivši da se u crkvenim pjesmama pjeva, da je mjesto stradanja, mjesto golgote, postalo raj:
“Tako neka bi molitvama svih svetih i ovo mjesto postalo naše mjesto utjehe, mjesto jačanja u vjeri, a to kad ovako se okupimo zajedno, kad nam dođu braća sa svih strana, kada ovako zajedno i saborno proslavimo Boga, zaslužuju molitve Vladike Atanasija, zaslužuje trud Vladike Grigorija, zaslužuje poslušanje i postojanost oca Marka, naravno, i trud i molitve svih vas zaslužuju da se ovdje na ovom mjesto okupljamo. Pošto ste vi vašim molitvama i trudom i postojanošću, vašom vjerom, vašim poslušanjem i obnovili ovo mjesto. I hvala vam za to i neka ono bude naše mjesto okupljanja dok Gospod ponovo ne dođe. Amin, Bože daj!”
Nakon Svete službe Božije, predstavljena je izložba pod nazivom „Prebilovci“ autora Predraga Loza i Dragoslava Ilića, a potom je zajedničarenje nastavljeno uz trpezu ljubavi.
Ovogodišnja proslava Svetih novomučenika prebilovačkih i donjohercegovačkih započela je u petak, 29. jula 2022. godine služenjem akatista Novomučenicima prebilovačkim i svehercegovačkim u Hramu Vaskrsenja Hristovog, te projekcijom filma „Prebilovci – tamo i kamen ima ožiljak“, autorke Sanje Dragićević Babić, koja je potomak mučenika Dragićevića postradalih u Prebilovcima. U navečerje praznika, 5. avgusta, služeno je praznično večernje sa petohljebnicom.
Hram Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima sagrađen je u znak sjećanja na 4.000 Srba iz Donje Hercegovine stradalih od ustaša u Drugom svjetskom ratu i bačenih u jame, a čije su kosti minirane 1992. godine u Spomen-kosturnici koja se nalazila na mjestu današnjeg hrama, koji je, 8. avgusta 2015. godine, osvještao blaženopočivši Patrijarh srpski Irinej.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
