Saopštenje za javnost
Cetinje, 18. oktobar 2021.
”Zakon je za svakoga zakon.” Opšti imovinski zakonik Crne Gore
Osporavanje legitimnih i zakonskih prava Mitropolije crnogorsko-primorske je duži niz godina bilo normalizovano u Crnoj Gori, pa se danas svaki korak kojim se neko neprikosnoveno pravo priznaje Crkvi, kod jednog dijela javnosti posmatra kao nekakvo naročito privilegovanje Mitropolije. Kriminalizovanje svakog zahtjeva Mitropolije u pogledu ostvarenja njenih prava je ništa drugo nego diskriminacija i širenje vjerske netrpeljivosti.
Rješenjem nadležne Komisije za izlaganje KO Cetinje I br. UP I 05-915 od 11.4.1996. godine je utvrđeno da je Cetinjski manastir (odnosno, kako je tamo navedeno, Manastir Sv. Petar) nosilac prava svojine nad svim objektima u Listu nepokretnosti 915, u kojem je vodi i sam manastir. Međutim, to pravo nikad nije unešeno onako kako je utvrđeno rješenjem, već je upisano samo pravo korišćenja bez oznake nosioca prava svojine. Uprava za katastar i državnu imovinu je na naš nedavni zahtjev za ispravku greške, donijela, po našem mišljenju, zakonito i pravedno rješenje i naložila da se u tom Listu evidentira pravo svojine, utvrđeno rješenjem iz 1996.
Novo rješenje uopšte nije tretiralo pitanje vlasništva nad zemljištem, na kojem i dalje, neustavno, Prestonica Cetinje figurira kao nosilac prava svojine, dok je nosilac prava korišćenja Manastir Sv. Petar. To stanje je novijeg datuma, tek od 2005. godine, što je prvi put u istoriji da se Prestonica Cetinje pojavljuje kao nosilac prava svojine na zemljištu na kojem se nalazi manastir, ali i na HILJADAMA parcela privatnih vlasnika na Cetinju.
Sve u svemu, ovim rješenjem nije ostvareno niti stečeno nikakvo novo pravo, već je samo ispravljena greška unosa podataka iz rješenja u katastarsku evidenciju.
Oni koji javno negoduju protiv legitimne i zakonite odluke donijete u zakonskoj proceduri, podsjećamo da ova zemlja ima svoje institucije i propise. Ovo rješenje koje im smeta, kao uostalom i svako drugo, podložno je provjeri drugostepenih organa, a potom i nadležnih sudova. Mitropolija je u prethodnom periodu bila prinuđena da vodi postupke i više godina da bi dokazala svoja nesporna prava. U velikoj mjeri je u tome i uspjevala, blagodareći nezavisnim i pravdoljubivim pojedincima u državnim organima i sudovima, koji su odoljevali pritisku režima donoseći odluke po pravdi i sopstvenoj savjesti. Nažalost, bilo je mnogo onih koji su za Mitropoliju imali posebne i, po nju, nepovoljne aršine.
Mitropolija ne traži niti dobija bilo kakve privilegije u odnosu na sve bilo kojeg nosioca prava svojine. Zahtijevamo i očekujemo samo ravnopravnost sa ostalim Crkvama i vjerskim zajednicama, kao i sa svim drugim nosiocima prava svojine.
Ekstremizam koji bi prijetio nasiljem samo zato što neko ostvaruje svoja legitimna i Ustavom i zakonima garantovana prava, kao što je pravo svojine u ovom slučaju, potpuno je neprihvatljiv za Mitropoliju.
”Pravdi je nasilje najgori protivnik.” Opšti imovinski zakonik Crne Gore
IZ MITROPOLIJE CRNOGORSKO-PRIMORSKE
