Senka Durutović, predsjednica „Kola srpskih sestara“ iz Nikšića, dugogodišnji himanitarni radnik i aktivni učesnik crkvenog života na ovim prostorima, imala je priliku i blagoslov da često bude uz blaženopočivšeg Vladiku zahumsko-hercegovačkog Atanasija, duhovno-teološku gromadu naše Crkve i pravoslavlja uopšte, velikog molitvenika za cio srpski narod o čijoj ličnosti i zaslugama će da se govori, piše i sagledava u vremenu koje je pred nama.
U razgovoru za Radio Svetigoru Senka Durutović kaže da je veoma teško govoriti o Vladici Atanasiju, ali da je to dugogodišnje prijateljstvo za nju bilo neviđena radost, bogatstvo i Božji dar.
„Volio je djecu, volio je narod, volio je vojsku, sirotinju, a svojim prepoznatljivim odijevanjem i ponašanjem prikrivao je vrline i samo čovjek koji ga je dobro poznavao znao je šta se krije iza svega toga. Često bi ga mogli zateći sa suzom u oku, u molitvi. Ja nikad u životu nijesam čula jednostavnije, a veće stvari, nego od njega. To svjedoče i njegova predavanja na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na kojima je počinjao da priča od Mesija, i Barselone, a završavao sa najvećim tajnama, o Svetoj Trojici, Svetom Vasiliju Velikom, kao najveći patrolog ovog vremena“, navodi, između ostalog, Senka Durutović, govoreći o Vladici Atanasiju.
Evocirala je brojne uspomene na susrete sa Vladikom Atanasijem u njenom domu u Nikšiću, na ratne `90-ih godine, zajedničke posjete Kritu, Grčkoj, Kosovu i Metohiji, vezanost sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem i njihovim duhovnim ocem Avom Justinom Popovićem.
Sa Senkom Durutović je razgovarala Senka Čolović Šumić
Fotografije: Privatna arhiva
