Na sedmu godišnjicu od upokojenja nezaboravnog Raše Popova, razgovarali smo sa njegovim bliskim prijateljima i kolegama – gospodinom Todom Nikoletićem i gospodinom Ljubivojem Ršumovićem. U srdačnom razgovoru, prisjetili smo se dragih trenutaka provedenih sa legendarnim umjetnikom čiji duh i dalje živi u srcima mnogih.
Gospodin Nikoletić i gospodin Ršumović podijelili su sa nama duboke trenutke prisjećanja na njihovog dragog prijatelja i kolegu. “Raša je bio živa enciklopedija. Od njega ste mogli da naučite sve ono što apsolutno nije bilo ponuđeno u našoj leksici. Ne bismo lako mogli doći do tih informacija. Osim toga naravno ono što je najvažnije za dijete u njegovom odrastanju je da mu je potrebna takva čarolija potrebni su mu uzorni ljudi koji mogu da ih upute u tajne odrastanja i saznanja” sjetno je govorio Nikoletić.
Nikoletić, koji je sa Popovom dijelio dugogodišnje prijateljstvo i saradnju, sa osmijehom je podsjetio na nezaboravne trenutke provedene zajedno. “Interesantno je što je on znao u običnom govoru ma koliko god da znate vi ne možete u potpunosti donijeti tu uvjerljivost. Imao je specifičan način svoje interpretacije kada bi bilo šta govorio, zapravo on je bio živi teatar. Od tuda je privlačio, magnetno, pažnju, i onih koji su imali afiniteta i sluha za kulturu, i oni koji apsolutno nisu imali. E to je bio naš Raša.“
Raša Popov nije samo bio poznat po svom humoru već i po dubokom osjećaju humanosti. Njegova đela nosila su poruke ljubavi, razumijevanja i solidarnosti. „Sve što je Raša dotakao to se u zlato pretvaralo, zato što je on bio jedinstven. Prije svega jedan erudita, čovjek koji je puno znao, a onda čovjek koji je na svjetski način nekako umjeo da prilagodi svoj lik i svoj nastup najmlađim gledaocima odnosno slušaocima, ali ne ono ‘buji paji’ i ‘macama’ maminim i tetkinim nego kako razgovaramo najozbiljnije sa sebi doraslima.”, dodao je Ršumović.
Raša Popov je bio duboko pobožan čovjek čiji je odnos s Bogom bio ključan dio njegove ličnosti. On je često isticao važnost vjere u teškim vremenima kroz koja je narod prolazio. Njegova vjera nije bila samo lična, već je imala dubok uticaj na njegov odnos sa djecom i način na koji je prenosio svoje vrijednosti. Kroz svoje djelovanje, Raša je pokazao da je vjera ne samo oslonac u teškim trenucima, već i putokaz ka ljubavi i empatiji prema drugima.
Dok se prisjećamo života i nasljeđa Raše Popova, ne možemo a da ne osjetimo zahvalnost što smo imali priliku biti svjedoci njegove umjetnosti i doprinosa kulturi. Neka njegova duhovitost i toplina i dalje osvjetljavaju naše dane.
