Povodom praznika Prepodobnog Teodora Ušakova, danas, 15. oktobra, crkva na Savinskoj dubravi u Herceg Novom, koja je posvećena ovom Božijem ugodniku, proslavila je svoju slavu
Svetom liturgijim je načalstvovao protojerej-stavrofor Đorđe Orović, dugogodišnji hergenovski paroh koji je u penziji, uz sasluženje sveštenstva hercegnovskog namjesništva i bratstva manastira Savine, a u molitvenom prisustvu velikog broja vjernog naroda.
Nakon zaamvone molitve hram je ophodila litija, a potom su osveštani slavski darovi i prelomljen slavski kolač.
Takođe, odslužen je i parastos povodom četrdeset dana od upokojenja male Mirke, kćerke o. Jovana Vasića.
Prigodnom besjedom sabranima se obratio i praznik čestitao protojerej Nikola Todorović, podsjećajući da je Sveti Teodor bio vojnik i vojvoda ruski koji je početkom 19. vijeka učestovao u bitkama protiv Napolena, braneći Boku od francuskih osvajača, ali i veliki ugodnik Božiji.
“Teodor Ušakov je bio onaj koji je krst nosio, onaj koji je vojevao i oslobađao zemlje pravoslavne i ovdje, i našu Boku zajedno sa Svetim Petrom Cetinjskim, i njemu danas je slava i čast i to će biti u vjekove vjekova. Čestitamo našem o. Obrenu, njegovim parohijanima, današnjim svečarima, na ovom predivnom danu i prilici da se Bogu pomolimo, da se pričestimo Svetinjom, da se saberemo u Svetinji i oko Svetinje.”
Podsjetivši da u Jerusalimu postoji ulica Via Dolores – Ulica plača, kojom je Hristos nosio Krst svoj do golgote, otac Nikola je kazao da je život upravo taj put i da je to drugi povod današnjeg sabranja – da se poklonimo i pomenemo nedavno upokojenu malu Mirku i da se poklonimo žrtvi roditelja i srodnika i svih onih koji saosjećaju u bolu.
Otac Nikola Todorović je kazao da nema čovjeka da živi, a da ne greši, da nema čovjeka čija sudba nije da svoj krst ponese do kraja. Neko izdaleka ropće i buni se kako je dobio težak krst, ali kad dođe ispred golgote i vidi na Krstu razapetog Gospoda našeg Isusa Hrista, onda shvati, kazao je otac, da je taj njegov put ustvari bio osmišljen put, put spasenja, ne put stradanja.
“Put koji vodi kroz vaskrsenje u život vječni. Ono što su riječi Gospodnje: Ne branite djeci da dolaze k meni, ja sam do juče mislio da to važi samo za hram, a ustvari to važi upravo da privedemo i djecu svoju, kao što je Avram prinio svoga sina jedinca Isaka, i time pokazao pravu vjeru i pravo dostojanstvo čovjeka i dao nam primjer šta je ljubav, a šta je žrtva, i da prave ljubavi nema bez žrtve. I ako damo onaj svoj prinos, ako damo srce svoje na Oltar sveti, onda je logično da damo najbolje, najljepše, najsvetije, najblagoslovenije. Bog ne traži od svakoga isto, ali tražio je i dobio je od našeg divnog oca Jovana i naše divne Mare, i ne samo od njih, od svih srodnika i od svih nas, dobio je anđela Božjega.”
Ističući da su roditelji dobili zastupnika nebeskoga, anđela Božjeg na nebesima, otac Nikola je pozvao sve prisutne da se u današnjem danu poklone Krstu Gospodnjemu i na njemu vaskrslom Gospodu, da se poklone stradanju našega Spasitelja:
“Ali da ne zaboravimo da se poklonimo i poklanjamo svima onima koji su krenuli tom ulicom Via Dolores na putu do golgote. I kad vidimo da čovjek pati, da strada, da ga ne osuđujemo. Ako mu je krst težak da priđemo da mu pomognemo, da priđemo kao što bi Hristos prišao, kao što bi Bog pomogao svakome od nas. Hristos raspeti, ali vaskrsli je pobijedio smrt i nama dao novu nadu, nama pravoslavnima, utemeljenu na tom opštem vaskrsenju, opštem optimizmu da je Bog pobijedio smrt, i naša Mirka je na nebesima. Naša Mirka čedo Božije, anđeo Božiji i danas sa nama pjeva: Slava Gospodu na visini i na zemlji mir.”
Na kraju svog obraćanja protojerej Nikola Todorović kazao je da je Mirka našla pokoja i spokoja, 40 dana je prošlo, i da ostaje jedno divno poslušanje da taj krst i otac Jovan i Mara i srodnici i svi drugi ponesu do kraja, a na tom kraju stoji Hristos:
“I da mi kažemo našem Gospodu: Evo, Gospode, i mi smo izdržali do kraja! Neko je prije došao, naša Mirka prije, ali i mi hodimo tim putem. Blagoslovi sve nas, blagoslovi našu Mirku, blagoslovi ovaj sabor i Gospode, raspeti i vaskrsli, ti nas blagoslovi sve blagoslovom Tvojim: Oca i Sina i Duha Svetoga!”
Sabranje je blagoslovio starešina crkve otac Obren Jovanović koji je kazao da je sabor oko Crkve Božije uvijek sabor svih i oni koji su ovdje na zemlji i onih koji su na nebesima:
“Jer pred Gospodom nema mrtvih, ima samo onih koji su ovdje na zemlji privremeno i onih koji su u vječnom Carstvu nebeskome. I to je ključ našeg života. I kad se radujemo da govorimo Hristos voskrese i kad tugujemo da govorimo Hristos voskrese, i ako nije tako onda nam je uzalud i radovanje i tuga naša”, poručio je otac Obren.
Podsjetivši da je 40 dan od upokojenja Mirke baš na praznik Sv. Teodora Ušakova u čijem je hramu poslednju Liturgiju zemaljsku odslušala, otac je kazao da i ona u Carstvu nebeskome, zajedno sa Sv. Teodorom Ušakovim i sa svima Svetima, služi i sluša Božiju Liturgiju koja se neprestano služi u Carstvu nebeskome.
“A ovu ovdje koju mi služimo je da bi se i mi kroz nju spojili sa njima i jednog dana bili zajedno u Saboru svih Svetih. Dan je i radostan i tužan, ali Hristos Voskrese radost donese i tugu odnese. Moramo to da uvijek imamo na srcu i kada nam je najteže i da znamo da je Gospod vaskrsao i da je pobjedio našeg najvećeg neprijatelja – smrt.
Mirki neka je Carstvo nebesko, a vama svima hvala što ste došli u ovako lijepom velikom broju. Neka ste svi blagosloveni”, kazao je protojerej-stavrofor Obren Jovanović, arhijerejski namjesnik hercegnovski.
Sabranje u slavu Božiju, a u čast Prepodobnog Teodora Ušakova, nastavljeno za trpezom ljubavi.
Vesna Dević
