Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas na praznik Svetih Kirila i Metodija – 24. maja, sa sveštenstvom i vjernim narodom, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Ćirilovac u Rečinama kod Kolašina, povodom slave ove svete obitelji.
Na kraju Svete službe Božije, manastirski hram je ophodila praznična litija, nakon koje su osveštani slavski prinosi i prelomljen kolač.
Čestitajući slavu sestrinstvu ove svete obitelji i svima praznik Svetih ravnoapostolnih Metodija i Kirila, učitelja slovenskih, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je pojasnio da kada govorimo da su neki od vaseljanskih učitelja i ravnoapostolni, onda to podrazumjeva da je njihovo djelo, u pogledu propovjedi Jevanđelja Božijega i svjedočenja vjere pravoslavne, ravno djelu apostolskom. Podsjetio je kako su se Sveti apostoli spremili na propovjed Jevanđelja Hristovoga, kada im je Gospod, pošto ih je sabrao poslije svoga vaskrsenja, rekao da se ne razilaze iz Jerusalima nego da se zajednički Bogu mole dokle se ne obuku u silu sa visine. I na Trojčindan, u pedeseti dan poslije svoga vaskrsenja, Gospod je izlio blagodat Presvetoga Duha na svoje Svete apostole i obukao ih u silu sa visine – silu Božije istine, pravde, ljubavi, dobrote i milosrđa. I tek tada su apostoli, budući prosvjećeni blagodaću Presvetoga Duha u vidu ognjenih jezika, ispunivši se ognja Božanskoga, ognja Božije ljubavi i Božije revnosti, istine i pravde, postali sposobni da propovjedaju Jevanđelje Božije. Da svjedoče Hristovo ovaploćenje i Njegovu propovijed i djela, a naročito kao očevici djela Božijih, da propovjedaju Hristovo raspeće, Njegovu žrtvu prinesenu na krstu i Njegovo preslavno vaskrsenje iz mrtvih i Njegovu pobjedu nad smrću. A Hristova pobjeda nad smrću bila je takva da je i nas učinio saučesnicima i učesnicima Njegove pobjede i vječne slave, i Njegovoga vječnoga života.
„Tako su i Sveta braća Kirilo i Metodije spremali svoje duše i svoja srca za stan Bogu živome od najranijeg njihovog djetinjstva, učeći se riječi Božjoj, učeći se Božanskom naukom. I ispunivši se Božije ljubavi i Božije mudrosti, oni su pošli na propovjed Jevanđelja Božijega, po blagoslovu Svete crkve da propovjedaju našim precima koji su do tada živjeli u tami neznaboštva, paganstva, vračanja i gatanja. Da propovjedaju riječ Božiju i da sve, kao što smo danas čitali u Jevanđelju, krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha i da privedu do tada neznabožne narode u Hristovo naručje.“
U nastavku je Arhiepiskop cetinjski istakao da je Sveti Kirilo išao ranije i na Istok da propovjeda muslimanima, pa kad se raspravljao sa njima, oni su ga pitali: Kako vi to kažete da vjerujete u jednoga Boga a govorite da je vaš Bog Otac i Sin i Sveti Duh? Kako je to jedan Bog a pominjete Trojicu. Onda im je on, pošto nijesu mogli dobro da razumiju da je naš Bog jedan Bog, uporedio to sa Suncem koje ima svoje tijelo, koje liči na loptu:
„I ono je jedno, ali ono ima i svjetlost – rađa svjetlost i daje toplotu. Vidimo Sunce, vidimo svjetlost, a toplotu ne vidimo, ali osjećamo. I kao što to jedno Sunce daje i svjetlost i toplotu, tako Bog rađa svoga Sina kao vječnu svjetlost živonosnu i proishodi Svetoga Duha, koga ne možemo vidjeti ali možemo doživjeti i osjetiti u svome srcu. Tako je on raskidao te zablude i prigovore… propovjedao među Saracenima, Tatarima, Hazarima. A onda su dvojica braće krenuli na propovijed Jevanđelja Hristovoga među Slovenima 863. godine.“
Ističući značaj njihove propovijedi Jevanđelja Hristovoga među Slovenima, kazao je da je to osnovna lekcija iz istorije, naročito za nas slovenske narode, jer od tada kako smo primili svetu vjeru pravoslavnu, primili smo i azbuku slovenskoga jezika.
„Od tada se opismenismo. Od tada počinje i naša duhovnost i naša kultura, a duhovnost i kultura su najdublji korijen svakoga naroda – to je živonosni korijen iz koga crpimo žive sokove vječnoga života“, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.
Osvrnuo se i na susret Svete braće sa latinskim misionarima u Panoniji koji su im govorili da se ne može služiti služba na slovenskom jeziku, jer su samo osveštani jezici: jevrejski, grčki i latinski, te da su slovenski narodi neprosvećeni, a jezik neupodobljen da izrazi slavu Božiju. Sveti Kirilo je pobijao njihove prigovore i zablude, govoreći im da boluju od trijezične jeresi i da u psalmima car David kaže da svi narodi treba da slave Boga, a ako svi narodi treba da slave Boga, treba da Ga slave na svome jeziku, ne na tuđem.
„Na svom rođenom jeziku ćete najbolje proslaviti ime Božije. I uspjeli su Sveti Kirilo i Metodije da pronesu riječ Božiju. Kao i Sveti apostoli nekada, što su obišli kao orlovi Duha Svetoga svu vaseljenu, tako su i ovi novi potomci Svetih apostola kao orlovi razvili svoja krila i oblećeli slovenske zemlje, propovjedali Jevanđelje Hristovo. I priveli naše pretke u naručje Božije – u naručje Božije ljubavi“, kazao je Vladika.
Podsjetio je da su tada svi slovenski narodi (Srbi, Bugari, Rusi, Česi, Slovaci, Poljaci manje jer su bili pod većim uticajem Rima i latinskih propovjednika) čuli riječ Božiju te da je od tada počelo bogosluženje na slovenskom jeziku, jer su oni preveli Sveto pismo i bogoslužbene knjige.
„I ovo što danas čitamo u crkvama, to je u suštini taj jezik stari – slovenski, koji uz malo nauke, razumiju svi slovenski narodi. To je nama zajednički korijen. Nažalost, dosta smo se otuđili i udaljili jedni od drugih iako imamo zajednički korijen i zajedničke učitelje, zajedničke istorijske i duhovne i kulturne početke i zajedničke svece“, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Ukazao je i na Božiji promisao da smo Jevanđelje Božje primili od braće Grka, iako se govorilo da su i oni možda bili Sloveni. Sveta braća solunska Kirilo i Metodije u djetinjstvu su se mješali sa Slovenima, tako da su znali slovenski jezik od svoje mladosti, kasnije su ga usavršili i dali slovensko pismo: prvo glagoljicu, pa onda ćirilicu.
„Ali su ipak nama učitelji bili Grci. Međutim, nema u Crkvi Božijoj podjele na Grka, Jevrejina, Srbina, Rusa, bilo koje nacije kada smo u Crkvi Božijoj. Iako pripadamo svojim narodima, mi te podjele na narode prevazilazimo i postajemo jedan Božji narod u Crkvi Božijoj. Evo, Sv. Kirila i Metodija, iako su Grci, više slave Sloveni nego sami Grci. I tako i treba da bude jer su oni imali svoje veliko djelo među nama Slovenima, i zato je bio Božiji promisao.“
Naglasivši da smo mi narod koji nije dovoljno iskazao blagodarnost Svetoj braći Kirilu i Metodiju, da ih više slave i Bugari i Rusi od nas, Vladika je podsjetio da je zato naš otac Joil, sa blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija u mjestu zvanom Ćirilovac, osnovao manastir i posvetio ga Svetoj braći Kirilu i Metodiju:
„I to je jedan znak blagodarnosti, prije svega Bogu za Njegovu ljubav, za Njegovu milost, za onu milost kojom nas je milovao kroz vjekove i sačuvao i našu vjeru i naše poštenje, i našu slobodu i naše duše, ali i znak blagodarnosti Svetoj braći Kirilu i Metodiju. Neka Bog blagoslovi trud našega oca Joila i sestara monahinja i njegovih duhovnih čeda monaha i monahinja, i vjernog naroda koji se ugrađivao u ovu novoosnovanu svetinju koja je propojala, hvala Bogu, i evo živi punim životom. Ovdje sestre monahinje mole se Bogu, neprestano uznose svoje molitve za sve nas, pale kandilo slavi Božijoj i zato nam je svima milo ovdje doći, dobijamo utjehu i radost i snagu i ukrepljenje. Hvala mati igumaniji i svima vama koji pomažete ovaj manastir. Bog vas blagoslovio! Svima srećan praznik i molitve Sveti braće Kirila i Metodija da budu sa svima vama“, poručio je Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
***
Manastir Ćirilovac je prvi manastir u osmovjekovnoj istoriji Mitropolije crnogorsko-primorske koji je posvećen divnim ugodnicima Božjim Ćirilu i Metodiju – prosvjetiteljima slovenskim.
Podignut je blagoslovom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i ljubavlju i trudom blaženog spomena shiarhimandrita Joila (Bulatovića), njegovog brata Janka i bogoljubivih ljudi. O. Joil je manastir sagradio na svom imanju, koje je predao Crkvi, u mjestu Ćirilovac kuda je, po drevnom predanju, prohodio Sveti Kirilo sa svojim učenicima polovinom 9. vijeka, idući među slovenske narode da pronese i usadi blagovijest Svetog jevanđelja.
Manastir Svetih slovenskih ravnoapostola i prosvetitelja Kirila i Metodija osveštao je, 19. septembra 1999. godine, Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, kome je pored ostalih sasluživao i blaženopočivši arhimandrit o. Tadej iz manastira Vitovnica. Manastirska crkva sa tri zvona podignuta je u starom stilu po uzoru na studeničke crkve.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
