Na praznik Svetog Justina Ćelijskog, Visokopreosvećeni Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije služio je Svetu liturgiju u manastiru Mrkonjići, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske (ZHiP).
Povod sabranju u Mrkonjićima bilo je proslavljanje slave vjeroučitelja Eparhije ZHiP, a kao naročitog gosta dočekali su oca Gojka Perovića, koji nakon Liturgije održao predavanje.
Besjedeći po Jevanđelju Vladika Dimitrije skrenuo je pažnju sabraniha na avu Justina, rekavši da je on nešto najbliže među svetiteljima, posebno onima koji su odrasli blizu Vladike Atanasija. Otac Justin im je kao djed, kao najbliži i najprisniji svetitelj među svetiteljima. Oduvijek je bilo tako, i prije nego što je on uvršten u kalendar, osjećali su ga kao svoga zbog velike ljubavi koji su njegovi učenici imali prema njemu i koju su prenijeli na druge. Vladika je naglasio da je otac Justin sav bio radost. Sav je bio Bogu predan i sav je bio molitva. Na molitvi je sazdan čitav njegov život, sva njegova propovijed, svo njegovo ispovjedništvo, sva njegova nauka hrišćanska je na molitvi sazdana i molitvom vođena. Sve u njegovom životu bilo je dar Duha Svetoga, bilo je dar blagodati Božije, bio je plod Duha Svetoga.
Podsjećajući na pročitane riječi iz poslanice apostola Pavla o raznim darovima u crkvi i raznim službama, Vladika je poučio da je najveća počast koju ljudi imaju, to da budu pričasnici Tijela Hristovog. Govoreći o darovima i plodovima Duha Svetoga, Vladika je pojasnio da hrišćanin u svom srcu treba da primi riječ Božiju i da iz njegovog srca ta riječ, urodivši plodom, razraste u njemu plodove Duha Svetoga.
Proslavljajući praznik oca Justina i opraštajući se od praznika Pedesetnice potrebno je podsjetiti se oca Justina i apostola i svih svetitelja u crkvi Božijoj. Svi su oni Duhom Svetim služili u crkvi, svi su sve svoje darove polagali na Boga i tražili da On blagoslovi njihovo djelo. Sva njihova služba, sva njihova propovjed, sva njihova nauka, sva njihova mudrost došla je kao dar Duha Svetoga. Oni su spremali srce svoje, čitav svoj život, da bi kao u onoj gornjici na Pedesetnicu sišao Duh i blagoslovio njihovo djelo.
Slavski kolač i žito osvetio je otac Momčilo Pejčić, koji je zatim pozdravio sve sabrane i čestitao slavu.
Izvor: Eparhija ZHiP