Slikar Predrag Dragović: ,,Na Kosovu smo bili, tu smo poginuli. Za Kosovo ćemo još ginuti i dok budemo ginuli za njega mi ćemo postojati“
„Pepeo je ostatak neke vatre, poslednji trag da je nešto izgorelo i nestalo u vatri. Ali pepeo je i čuvar žara, čuvar neke buduće vatre i nekog života koji može nastati iz te vatre. Cijela istorija srpskog naroda je tragična i ta priča o pogromu nije samo kosovska. Ako bi grafički mogao da se ugradi neki novi heraldički znak u simvoliku trajanja srpskog naroda i identiteta najbolji znak bi bio pepeo.
Naš identitet se ne može mjeriti bez Kosova, Kosova kao zaloga našeg identiteta i postojanja.
U cijelom kosovskom mitu, pa od Njegoša, do narodnih pjesama i zapisa, smrt je ostala ostala nerazdvojiva od našeg postojanja i imena.
Ta zgarišta u srpskom narodu nisu samo nad popaljenim Svetinjama, ona se protežu na sve prostore gdje je živio i živi srpski narod, od Jasenovca, Dalmacije, hercegovačkih jama i svih drugih stradanja kroz koja je naš narod prošao kroz svoju istoriju.
Boravak na Kosovu je meni, kao slikaru i umjetniku, veoma važan. Odavno sam prisutan na Kosovu, još kao student sam dolazio i bavio se restauracijom fresaka gdje sam se prvi put sreo sa tim našim nasleđem. Čovjek se na Kosovu osjeća kao na krilima sa ,,suncem u naručju“. Nesreća je i nešto nerazumljivo za našu pamet da su, u poslednje, savremeno vrijeme ovoga vijeka i uzrasta, na Kosovu to veliko dobro, te velike svetinje, javno palili.
Svetinje su paljene po danu, demonstrativno je uništavana kultura i dobro koje nije važno samo za nas i za naš identitet, već i za evropski identitet i za svjetsku istoriju. Pravo je čudo da ni Evropa ni svijet to nisu prepoznali kao nešto svoje, dozvolivši da se unništava kulturna baština takve vrijednosti zbog mnogo manjih interesa“- kazao je, između ostalog, u emisiji ,,Kosmetska kandila“ slikar, vajar i grafičar Predrag Dragović koji je sa nama podijelio svoje utiske koje nosi sa izložbe ,,Preko pepela“ koju čini šezdeset pet slika i šest skulptura, koje su, kako nam je rekao, ,,nastajale cio život“.
Dragović nam otkriva šta ga je inspirisalo da svoju izložbu nazove ,,Preko pepela“, kao i šta sve staje u taj pepeo…pepeo kosmetskog pogroma koji vaskrsava.
Nedavno je u organizaciji Galerije umjetnosti Priština i Doma kulture „Gračanica“ otvorena izložbe slika i skulptura Predraga Dragovića „Preko pepela“ sa prevashodno kosovskim motivima koja je realizovana u okviru proslave jubileja sedam vijekova postojanja manastira Gračanica i sedamsto godina od upokojenja Svetog kralja Milutina pod pokroviteljstvom Kancelarije za Kosovo i Metohiju Vlade Republike Srbije.
Dragović slika Kosovski zavjet i istorijsko blago, dijeli dobro od zla a građu za svoje nove slike traži u kosovsko-metohijskim svetinjama. Istinu traži na Kosovu i otkriva nam šta nalazi. On Njegoša vidi kao neodvojivog od Kosovskog mita i kosovske priče. Priča nam da „Likovno čita Gorski vijenac“ jer ne umije da sve to blago opiše riječima.
Mitropolita Amfilohija je sreo sedamdesetih godina u Beogradu kada je, kao student, radio konzervaciju fresaka.
,,Upoznao sam ga sedamdesetih godina u Beogradu, a kada je postao Mitropolit crnogorsko-primorski počeo je da mi daje poslušanja od popravke crkve u mom selu Dragovića polju u Gornjoj Morači, do proslave 750 godina Morače 2002. pa redom…“- sjeća se Dragović.
U Beogradu je upoznao i blaženopočivšeg Vladiku Danila (Krstića), a rado se sjeća i blaženopočivšeg oca Luke (Anića).
Dragović, koji likovno čita Gorski vijenac, dodaje da ne bi slikao kad bi umio riječima da iskaže to što osjeća.
,,Dugo sam radio na svom ciklusu ,,Likovno čitanje Gorski vijenca“ koji je nastajao u Gornjoj Morači, gdje sam, iz Pariza i Barselone, dolazio da njegujem starog oca. U tim dugim noćima, pored svog oca, pravio sam te skice iz kojih je ciklus nastao. U to vrijeme sam se suočio sa stvaranjem i nastavcima stvaranja hibridne istorije i novog crnogorskog identiteta. Čudilo me da to prolazi na državnim medijima i partijskim programima, sa tako malo pameti i tako jeftinim obrazloženjima. Time sam bio iniciran. To je bio moj odgovor na stanje u Crnoj Gori. Želio sam da napravim izložbu na Cetinju 2013. godine što mi nije dozvoljeno, uz obrazloženje da je ,,tu mnogo ćirilice“ što je bila besmislica.
2017. godine izlagao sam u Kotoru na poziv oca Momčila Krivokapića. Skoro dva sata je Mitropolit Amfilohije pregledao tu izložbu i komentarisao je. To je bila najveća lekcija koju sam dobio od nekog ko kritički gleda na to i sve to dobro razumije i ko, iz novog ugla, gleda na likovnost i tu priču. Rado se toga sjećam“- kaže Predrag Drahović.
Slikar Predrag Dragović naglašava da je Kosovo naš identitet.
,,Na Kosovu smo bili, tu smo poginuli. Za Kosovo ćemo još ginuti i dok budemo ginuli za njega mi ćemo postojati“- kaže Dragović koji se trudi da svojom umjetnošću, prenese dio nacionalnog bića, dio Kosova, dio Njegoša, mladim naraštajima.
Slobodanka Grdinić
