Pored groba cara Dušana vjerili se Nikšićani Nemanja i Nađa
„Svi treba da idemo na Kosovo! Sad! Odmah! Sad je najpotrebnije!“ – poručuju poklonnici
U dvodnevnoj posjeti našoj Svetoj zemlji Kosovu i Metohiji u subotu i nedelju 31. decembra i 1. januara, u organizaciji Bratstva Svetog Dimitrija iz Nikšića, bilo je pedesetoro mladih ljudi. Sa njima su bili sveštenici Vasilije Brborić i jeromonah Amfilohije kao i monahinje Teofanija i Agripina.
„Stazama radosti“ od Nikšića do Zočišta, od Zočišta do Orahovca, od Orahovca do Prizrena, pa dalje od Prizrena do Dečana i Pećke patrijaršije poklonike je vodila želja da obiđu svetinje i daju podršku srpskom narodu koji opstaje na ovim svetim stradalnim prostorima.
Nikšićane su u Orahovcu dočekala djeca okupljena ispred crkve Uspenja Presvete Bogorodice sa parohom orahovačkim ocem Milanom. Samo par minuta po dolasku iz crkvene porte začula se pjesma, preplitali su se glasovi djece sa glasovima Nikšićana, a zaigralo se i kolo oko crkve.
Jedan od organizatora ovog pokloničkog putovanja Marinko Jovanović dao je izjavu za Radio „Svetigoru“, koju je snimila naša sestra Olivera Radić novinar i profesor iz Orahovca.
Svoje utiske je sa Oliverom podijelila i Darija Koleci iz Nikšića, koja nije krila svoje emocije.
U nedjelju 1. januara Svetu liturgiju u manastiru Svetih Arhangela u Prizrenu služili su oci Vasilije i Amfilohije sa igumanom ove Svete obitelji arhimandritom Mihailom i zamjenikom rektora Prizrenske bogoslovije jeromonahom Isidorom, uz pojanje sabrane Crkve. Svi sabrani su pristupili Svetoj tajni pričešća.
Iguman Mihailo je ovom prilikom kazao da su ovi mladi ljudi svoju vjeru pokazali i time što su, u danima kada njihovi vršnjaci slave „najluđu noć“, došli da obiđu svetinje na Kosovu i Metohiji, i da tu noć provedu u manastiru, da porane na liturgiju i pričeste se Tijelom i Krvlju Hristovom.
Pjesma se čula i za trpezom ljubavi i manastirskoj trpezariji, dok se u manastirskoj porti zaigralo i kolo.
Na grobu cara Dušana, po blagoslovu oca Vasilija, Nemanja je zaprosio svoju djevojku Nađu. Kako su vjerenici rekli Oliveri Radić nisu planirali vjeridbu, ali se jednostavno desilo.
„Vjeridba se desila na našoj Svetoj zemlji. Bilo je neočekivano, a ispalo je lijepo. Nisam ponio ni prsten, ali imamo ikonu cara Dušana i Božji blagoslov“-kaže Nemanja i dodaje da za je njega u Orahovcu neopisiv osećaj, poseban trenutak i posebna emocija.
„Šta da kažem? Osjećam se veličanstveno. Vjeridba se desila po promislu Božijem. Nisam očekivala da će me Nemanja zaprositi. Sve je ovo udesio Bog, što bi naš narod rekao, da se naša vjeridba desi upravo ovdje pokraj groba cara Dušana“- kazala je Nađa.
Radost što su u posjeti kosovskometohijskim svetinjama nisu krile ni monahinje Teofanija i Agripina.
Teofanija je starija monahinja, prešla je sedamdesetu godinu, ali je, na molbu organizatora, pristala da sa njima krene na pokloničko putovanje svetinjama Metohije i Kosova. Putovanje joj je blagoslovio i Preosvećeni Vladika Budimljansko-nikšićki Metodije.
Monahinja Agripina je, u razgovoru sa Oliverom, između ostalog, predstavljajući se kazala da trenutno svoje monaško poslušanje provodi u Eparhijskom dvoru u Nikšiću, kod preosvećenog Vladike Metodija.
„Šta reći? Kakve emocije možemo imati kada dođemo na Kosovo koje je u srcu svakoga od nas.Potičem iz bratstva Kosovčića. Moja porodica slavi Svetog Savu, tako da nema tu mnogo šta da se doda i opiše. Kosovo je u nama. Kosovo je naše. Kosovo je moja kuća i ja to osjećam“- kaže monahinja Agripina.
Po dolasku u Orahovac, dok smo prilazili, djeca, koja su bila na igralištu, počela su da skaču i da uzvikuju: „Ovo su naši“. Zadržali smo se sa njima da bi pomirili dvojicu dječaka koji su se posvađali oko lopte.
Otac Milan, vidno dirnut, nam je rekao da su već dolazili poklonici iz Podgorice, i mnogo ljudi iz Crne Gore ali da nisu igrali kolo oko crkve.
Poruka ovoga sabranja je: Svi treba da idemo na Kosovo. Sad. Odmah! Sad je najpotrebnije!
Prije nego što su poklonici svoj put nastavili ka Visokim Dečenima, Olivera je razgovarala i sa Dragutinom Lalatovićem.
Dragutin je kazao da je kolo, koje omladina igra oko crkava, simvol vječnosti što simvolizuje i pjesma koja se najčešće pjeva koja kaže: ,, Veseli se srpski rode do slobode“.
„U Orahovcu smo vidjeli djecu koja su siromašna materijalno ali duhovno bogata“-kazao je Dragutin.
Na prilogu, fotografijama i tonskim zapisima blagodarimo ljubavi sestre Olivere Radić.
