U Šipovu je, uz blagoslov Njegovog Preosveštenstva Episkopa bihaćko-petrovačkog gospodina Sergija, održan ovogodišnji susret generacije Prizrenske bogoslovije sa Kosova i Metohije, koja je svoje bogoslovsko obrazovanje sticala u periodu od 1995. do 2000. godine.
Domaćin ovogodišnjeg susreta bio je, uz blagoslov nadležnog Episkopa protoprezviter -stavrofor Saša Crljić, paroh prvi šipovački a ove godine skupu su se odazvali :jeromonah Metodije Kragulj, Raško Stjepanović, Aleksandar Stjepanović, Dušan Bjelošević, Dragan Stević, Dragan Ilić, Dragan Stefanović, Zvonimir Živković, Aleksandar Kuzmanović, Vladimir Lučar, Dalibor Ratnik, Bojan Mitrić, Vladimir Ranđelović sa svojim porodicama. Radost susreta dodatno je upotpunila činjenica da se, poslije svih godina i životnih puteva koji su nas odveli na različite strane, ponovo sabiramo oko iste Svetinje, istih uspomena i bratske ljubavi koja nas povezuje još iz vremena provedenog u Prizrenskoj bogosloviji.
Sabranje je započelo Svetom Liturgijom, koju su služili sveštenici i nekadašnji bogoslovi iste generacije: Raško Stjepanović iz Kragujevca – eparhija Šumadijska; Aleksandar Stjepanović iz Užica i Dragan Stević iz Arilja. – eparhija Žička i đakon šipovački Darko Bubnjević. Apostol na Svetoj Liturgiji pročitao je Vladimir Lučar. U molitvenom zajedništvu sa sveštenoslužiteljima i sabranim vjernim narodom, uznijeli smo Gospodu blagodarnost za sve darove kojima nas je kroz protekle godine obdario, kao i molitve za naše pokojne profesore, vaspitače, prijatelje i sve one koji su bili dio našeg zajedničkog puta.
Poslije Svete Liturgije uslijedio je zajednički doručak i nastavak druženja. U želji da upoznamo i ljepote ovoga kraja, obišli smo manastir Mednu i Janjske otoke, gdje smo, kroz razgovor i zajedničko vrijeme, obnavljali uspomene na dane mladosti, bogoslovske dane i godine koje su ostale duboko utkane u naše živote.
Susret je završen zajedničkom trpezom ljubavi, uz pjesmu i muziku, u atmosferi iskrenog bratstva i radosti. Bilo je to još jedno lijepo svjedočanstvo da istinsko prijateljstvo, rođeno u zajedničkom življenju i sazrijevanju, ne poznaje granice vremena ni udaljenosti.
Ovakvi susreti imaju poseban značaj. Oni nisu samo prilika da se sretnemo i prisjetimo prošlosti, već i da zablagodarimo Bogu za sve ono što smo kroz život primili, za ljude koje nam je Gospod podario i za zajedništvo koje, uprkos godinama i različitim životnim putevima, i dalje traje.
Neka Gospod blagoslovi sve učesnike ovog susreta, podari zdravlje i mir njihovim porodicama i sačuva naše bratstvo i ljubav. Sa nadom i radošću očekujemo naredni susret, moleći se da se ponovo okupimo u još većem broju, na radost jedni drugima i na slavu Božiju.
Na mnogaja ljeta i do novog susreta!
Dušan Belošević
