Sveti Mardarije Lješansko-libertviliski i sveamerikanski
BESJEDA NA NOVU GODINU 1911. g.
„Pomolimo se prije svega danas za to, da nam Gospod oprosti sva naša sagrešenja, koja smo počinili u prošloj godini, kako bi od nas odvratio sav svoj pravedni gnjev.“
Besjeda izgovorena u crkvi Kišinjevske Mitropolije 1. januara 1911. godine.
Pozdravljam te voljeni pravoslavni rode, srećna Nova godina. Još jedna godina ode u vječnost. Zauvijek je nestala u prostoru vječnosti, kao kap u moru, nikada se više neće vratiti, neće se pojaviti.
Prođe godina, ali zapitajmo se, voljena braćo i sestre, da li je sve prošlo i nestalo ono što smo mi radili u toku prošle godine? Nije, braćo, nije! Prođe godina, ali sva naša dobra djela i grijesi ostadoše, žive i živeće do samog Suda Hristovog. Kako mogu da nestanu i isčeznu naša djela, kada ih je zapisao Anđeo u vječnoj knjizi pravde Božje, po kojoj ćemo se na strašnom sudu sjećati svega što smo učinili i dobro i loše.
Još jedna godina je otišla u more vječnosti, a još je u istoriji dodat dokument po kome će Pravedni Sudija svakoga nagraditi po djelima njegovim.
Na dan Nove godine, kao obilježavanja linije između odlazeće u vječnost prošle i nastupajuće Nove Godine, neophodno postoji potreba da se udubimo u unutrašnji smisao upravo proživljene godine i u njoj potražimo lekcije koje bi nam mogle biti korisne u budućnosti.
Najdublji smisao praznika, koji je Crkva ustanovila, jeste da oni, označavajući granice između pojedinih perioda, pružaju priliku svakoj duši, koja još nije sasvim propala i izgubila se u moralnom grobu sujete, čak i na trenutke oslobodivši se od životnog jarma da slobodno diše i da se sa olakšanim srcem okreće neiscrpnom Izvoru istinskog života i svake obnove, kako bi iz njega zadobio onu živu vodu, koja će mu, osvježavajući čitav duhovni život čovjekov, dati snagu za zdravu i nepristrasnu ocjenu njegove prošlosti, tako i za ponovno buduće duhovno rođenje.
Zato, zavirimo u svoju dušu i dajmo izvještaj za proteklu godinu. Prije svega upitaću bogataša. Šta si dobro uradio prošle godine? Vidio si jadnog komšiju, jesi li mu pomogao? Imao si dužnika koji je usred nesreće pao u krajnju nuždu i siromaštvo, da li si mu oprostio dug, ili bar polovinu duga? A ako je nekom drugom dugovao, a ne vama, da li si mu pomogao da vrati dug? Da li si vidio prolaznika, hodočasnika ili bogomoljca, ili običnog putnika, da li si ga pitao i pozvao da ti dođe u kuću? Da li si mu ponudio svoj obrok? Da li si u teškom trenutku života pomogao siromašnoj udovici ili siročetu sa leptom u teškim minutima života? Čuo si da je tvoj komšija bolestan, da li si otišao kod njega i pitao ga da li mu nešto treba i šta želi? Da li si mu pružio bilo kakvu utjehu?
A, ti, siromašni, primivši milostinju od bogatog, da li si mu zahvalio? Da li si se pomolio Bogu? Da li si gunđao u nuždi protiv Gospoda, i da li si trpeljivo nosio svoj životni krst?
Ti oče, da li si djecu svoju učio hrišćanskom životu? Da li znaju da se mole Bogu i idu u crkvu i poštuju svoje starešine?
Ti mati, da li si naučila svoju kćerku hrišćanskoj pobožnosti, blagočešću i smirenosti? A vi, sinovi i kćeri, da li ste poštovali svoje roditelje i slušali ih?
Da ih niste uvrijedili vašom neposlušnošću i grubošću?
A vi, mužu i ženo, da li ste sačuvali sveto i poštovali zakon bračne zajednice, da li ste bili vjerni velikoj tajni braka?
I ako postoji među nama takav, koji je u prošloj godini, u sve dane i noći, sate i minute primjenjivao samo grijehe na grijehe, bezakonje na bezakonje, neka se takav opomene, i urazumi, neka se osvrne unazad na svoj protekli život koji je prošao u grijesima, i neka pogleda unaprijed na blisku smrt, neka pogleda pred strašnog i pravednog Sudiju, neka pronikne u ponor otvorenog pakla i razmisli o svojoj budućnosti, o sudbini koja ga čeka tamo u zagrobnom životu. Mač gnjeva Božjeg visi nad tobom, vječna vatra već bukti pod tobom. Ustraši se, voljeni brate!
Odmah se obrati Hristu Spasitelju sa pokajanjem i molitvom. Uzeće na sebe sve tvoje grijehe, iako su bili mnogobrojniji od pijeska morskoga; On će te naučiti da činiš dobro, naučiće te da se moliš, da se trudiš i da voliš; Smilovaće se na tebe i poslaće ti svoju blagodat s nebeskih visina. Kada, konačno, svi shvatimo da naša svrha i naznačenje nije ovdje na zemlji, ni u ovom grešnom svijetu, jer mi: „nova nebesa i novu zemlju, po obećanju Božjem očekujemo, gdje pravda Božija obitava“ (2. Petr. 3, 13).
Pogledajmo prošlu godinu sa najviše tačke gledišta, sa koje se zaklanjaju svi sitni, vječito protivrečni interesi i projavljuje se nešto zajedničko, što je jako važno za čitav tok života, tada stavimo ruku na srce, onda najiskrenije, i s pravom recimo da nam je protekla godina donijela bar malo dobra i utjehe.
U protekloj godini Rusija je uživala pogodnosti spoljnog i unutrašnjeg svijeta, u kako tako mogućim za današnje vrijeme postojećim uslovima. Crkva Hristova je mirno sprovodila u život sveto-javanđelsko učenje i bila je, kao i uvijek riznica i čuvarka istine i znanja. Gospod je podario narodu i obilan rod, obilnu žetvu.
U javnom životu primjetan je uspon duhovnih snaga i sila, usmjerenih ka liječenju onih dubokih bolesti i tegoba koje su nam ostale u nasleđe iz prehodnih godina.
Istina, zajedno sa tako svijetlim crtama život nije oskudijevao ni u mračnoj strani. Bilo je bezbožnika, ateista, hulitelja vjere i pobunjenika, kao i uvijek manje više i prošle godine. Duše mnogih ljudi u svojim dubinama, u dubinama svoga bića, prošle godine nisu zapalile sveti oganj vjere, nade i ljubavi. Bilo je pljački, ubistava, požara i samoubistava. Očevi su ubijali sinove, a sinovi su ubijali očeve i majke. Majke su ubijale malu djecu, djeca su ubijala roditelje. Grešni i gorki svijet, kao i gotovo uvijek, pokazivao je strašnu sliku.
O, bezumni ludi svijete, dokle ćeš divljati, dokle ćeš se boriti i ratovati protiv Boga? Ustani iz svog duhovnog slepila i ne gubi sveti zavjet našeg Boga. Zašto se bezumno predaješ strastima, zašto u tebi tako toržestvuje gen zlobe i bijesa, nevjerja i žestoke nemilosrdnosti, zašto te je obuzela surova gordost, zašto tražiš nova učenja, kada je učenje Hristovo pobijedilo i osvojilo čitav svijet? Znaj onda, grešni svijete, da nikada nećeš naći druge uzvišene puteve, osim puta koji je prokrčen i izvučen Hristom, osim Hristovog puta. Zašto vjerujete i zanosite se riječima i govorima novih lažnih proroka i neznavenih učitelja koji plivaju i kupaju se u krvi zlikovačkoj i u blatu poroka?
Znaj, o grešni svijete, da mimo Gospoda Hrista nećeš naći mira ni spokoja za sebe, bez Njega ćeš zauvijek lutati i bludjeti. On jedino, samo On, Gospodar umova i nemirnih srca može biti tvoj Iscjelitelj. Zemlja, vjekovna bludnica, još uvijek nije prokleta od Boga, još uvijek On nije podigao svoju osvetničku desnicu nad njom, pokaj se i smiri se i vjeruj u Sina Božjeg.
Naučnici, publicisti utvrđuju uzrok svih zločina u svijetu u nizu nepovoljnih političkih i scojalno-ekonomskih uslova.
Kako ovi savremeni naučni autoriteti grdno griješe?
Ipak, istina je, naša politička i socijalno-ekonomska situacija još uvijek nije savršena. I u kulturnom pogledu nismo postigli puni razvoj , no zavirite u istoriju i vidjećete prve hrišćane, koji nisu imali ni politički ni socijalno-ekonomski položaj. Bili su progonjeni, potlačeni, kao niko od sadašnjih koji plaču nad svojom sudbinom, a njihov moralni život je bio mnogostruko bolji od našeg. Uspjeli su da razgore žarki oganj vjere i morala i u svojim katakombama tokom gonjenja, pogubljenima i pri svoj oskudnosti svoje kulture. Znali su da budu visokomoralni u političkim i kulturnim uslovima mnogo gorim, nego u onim pod kojim mi živimo.
Neka nam služe za primjer u našem životu u nastupajućoj novoj godini, na čijem početku neka nam Gospod podari da se obnovimo i neprestano sjećamo, da smo hrišćani i da smo prema pozvanju i prizvanju dužni da budemo ispunitelji zakona Hristovog, da ispunjavamo zakon Hristov.
„Bori se dobrim povigom vjere, hvataj se za život vječni u koji si i pozvan, i ispovijedio si dobro ispovijedanje pred mnogim svjedocima“ ( 1 Tim, 6, 12).
Odrecimo se od sveobuhvatnog egoizma, kvarne gordosti, i od privezanosti ka zemaljskom životu. „Ištite najprije Carstvo Božije i pravdu Njegovu, i ovo će vam se sve dodati“ (Mat. 6, 33), zapovijeda nam Gospod.
Pomolimo se prije svega danas za to, da nam Gospod oprosti sva naša sagrešenja, koja smo počinili u prošloj godini, kako bi od nas odvratio sav svoj pravedni gnjev.
Uznesimo srdačnu iskrenu molitvu i za našeh Hristoljubivog Gospodara, i za čitav Carski Dom, za sve koji su na vlasti, za Crkvu, i čitav pravoslavni svijet, za dobrobit voljenoj Rusiji, da tiho i mirno poživimo u svakoj pobožnosti i čistoti. Amin.
Jeromonah Mardarije Uskoković
Po blagoslovu Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, sa ruskog jezika preveo Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore, iz knjige „Zavjet ruskom narodu“; str. 183-189; Odesa, 1912.g; izdanje „Društva Bratoljubivog“.
