Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop kesarijski, rođen je u vrijeme cara Konstantina. Još dok je bio nekršten školovao se u Atini i bio je vrlo obrazovan, jer je petnaest godina učio filosofiju, retoriku, astrologiju i ostale nauke toga vremena. Školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan – kasnije car odstupnik. U zrelim godinama krstio se na rijeci Jordanu zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom.
Postavši čvrsti pobornik pravoslavlja, luča moralne čistote i vjerske revnosti, ovaj umni bogoslov se s pravom naziva Veliki. Živjeo je samo pedeset godina, ali je bio čvrsti stub Crkve i njen revnosni strojitelj. Deset godina je služio kao episkop Kesarije kapadokijske, i nazivan pčelom crkve Hristove. Sačuvana su mnogobrojna djela ovog oca Crkve, bogoslovska, kanonska, apologetska kao i služba nazvana po njegovom imenu. Ova služba se služi deset puta u godini i to: 14. januara, uoči Bogojavljenja, u sve nedelje Časnog posta, osim Cvijetne, na Veliki četvrtak i na Veliku subotu.
Sveti Vasilije mirno se upokojio i preselio u carstvo Hristovo 14. januara 379. godine.
