Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije večeras, 1. februara 2024. ljeta Gospodnjeg, kazao je na Svetosavskoj akademiji na Cetinju, da je ličnost Svetoga Save kao sunce, koja je obasjala i naš pravoslavni srpski rod i našu prošlost i istoriju, našu kulturu, naše stvaralaštvo jer on je taj koji je pokrenuo stvaralačke moći u našem narodu.
Po njegovim riječima naša istorija se može dijeliti do Svetoga Save i poslije Svetoga Save, kada vidimo jedan zamah, napredovanje našeg roda u svakom pogledu te da do Svetog Save nijesmo bili još u vjeri utvrđeni kako valja, “niti smo se dovoljno bili opredjelili da li Istoku ili Zapadu”. Ukazao je i na to da se njegov otac Stefan Nemanja – Sveti Simeon Mirotočivi izričito opredjelio za pravoslavlje, tako da poslije njega više nije bilo dileme u tom smislu jer za takvim ličnostima, kao što je Sveti Sava i Sveti Simeon, ide cio narod.
“To su Božiji ugodnici. Naravno, moramo uvijek pomenuti, on je prvi srpski arhiepiskop, osnivač samostalne autokefalne Žičke arhiepiskopije Srpske pravoslavne crkve. Osnivač njenih episkopija, među kojima je Zetska od početka zauzimala drugo mjesto, odmah poslije Žičke arhiepiskopije. Međutim, svo to nasleđe koje nam je ostavio Sveti Sava, to treba posebno naglasiti, ono živi, ono je živonosno zato što mu je Sveti Sava udahnuo duh, dušu, silu, blagodat Duha Svetoga i našoj Crkvi i našoj prosveti i našem stvaralaštvu. Tako da je on u svakom pogledu, tako ga je Bog odredio da bude naš korijen u Hristu Isusu Gospodu našem, koji mu je dao tu blagodat da bude apostol i prosvetitelj srpskoga naroda”, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Sveti Sava jeste srpski svetitelj, ali i vaseljenski i ima toliku širinu duha, tolike zasluge da se, kako je kazao, može uporediti i sa Hristovim apostolima i često se proslavlja kao ravnoapostolni.
“On je srpski narod u to vrijeme uključio u zajednicu prosvećenih hrišćanskih naroda pravoslavnih, ali i kulturnih i civilizovanih naroda Evrope i to sa punim dostojanstvom, sa dostojanstvom kraljevine i sa dostojanstvom samostalne Arhiepiskopije žičke. I toliko je snažan taj pečat Svetoga Save da se po njemu prepoznajemo i do dana današnjega i ne samo da se on i dan danas prepoznaje, nego on kako vrijeme prolazi sve više i više svijetli”, poručio je Vladika.
Naglasio je da je posebno značajno, iako to zvanično u Crnoj Gori danas nije, što smo u našoj istoriji Svetoga Savu proslavljali kao školsku slavu.
“A na neki način kroz ove duhovne akademije, gdje imamo dosta djece i omladine, i dan danas ga proslavljamo kao školsku slavu i nije to slučajno, zato što nijesmo mogli naći boljega uzora za prosvetu i za kulturu i za duhovnost. Nijesmo mogli naći kompletniju ličnost od Svetoga Save koju bismo istakli pred našu djecu koja se uče i svjetskim i duhovnim naukama, i znanju i vrlinama. On je to sve na najsavršeniji božanski način spojio u svojoj ličnosti. Hvala Bogu, iako je ova naša akademija na Cetinju skromna, ona je puna duše, puna srca, puna ljepote, ponajviše zato što zrači vjerom, ali i bratskom ljubavlju i slogom, onim što je Bogu i Svetome Savi najmilije. Na zdravlje i srećna ova svečanost”, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u svom pozdravnom slovu na Svetosavskoj akademiji na Cetinju.
Svetosavsku besjedu proiznio je Ivan Petrović Njegoš, dok su u programu učestvovali: učenici Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, guslar Mido Todorović, harmonikaš Petar Balaban, etno pojac Tijana Vučetić, hor i polaznici vjeronauke sa Cetinja, kao i polaznici muzičke škole sa Cetinja.
Po završetku Svetosavske akademije Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je djeci podijelio paketiće.
Vesna Dević
