U Mediteranskom sportskom centru u Budvi je 28. januara 2024. godine, u organizaciji Arhijerejskog namjesništva budvanskog, održana Svetosavska akademija.
Na samom početku, okupljene je pozdravio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, čestitajući praznik i svetosavske svečanosti koje se održavaju u našoj Mitropoliji više dana. Podsjetio je da su vrsni književnici, hilandarski duhovnici i monasi, Domentijan i Teodosije, napisali po jednu biografiju Svetog Save. ”Obojca su se trudili da otkriju tajnu Savine ličnosti i iako su mnogi posle njih pisali o Svetom Savi, niko od njih nije ovo dostigao”, rekao je i dodao da su oni svaku njegovu vrlinu i osobinu potanko izučavali i opisali, duboko ušavši u psihologiju njegove ličnosti. Vladika je iz ovih žitija posebno istakao mir i bogočežnjivost Svetog Save, od njegovog djetinjstva do upokojenja. ”Ova čežnja je Savu kao mladića odvela na Svetu Goru i dovela ga do pustinje, Karejske isposnice, koja ga je navodila da se osamljuje da bi se nasamo sa Bogom razgovarao”, rekao je i dodao da se Sveti Sava uvijek vraćao isposništvu, u Kareji i Studenici, a obično se ljudi pod teretom službe umore i reklo bi se da se bogočežnjivost zamorila, ali to se kod Save ne vidi i to je nešto neizrecivo.
”Nema riječi da se opiše Savina žeđ za Bogom i njegova žrtva, ljubav prema Bogu”, rekao je, naglasivši da je to prva Savina osobina, a druga je rodoljublje i to je interesantno, da se jedan asketa i podvižnik, vraća u svijet i sa istom takvom energijom žrtvuje se za svoj narod.
”Najprije pominjemo osnivanje samostalne Žičke Arhiepiskopije, Srpske autokefalne Crkve, ali naravno ne možemo izostaviti i osnivanje Hilandara, ukrašavanje manastira Studenice, zidanje manastira Žiče i ostalih svetinja zajedno sa Stefanom Prvovjenčanim, te njegov književni rad, njegovo milosrđe, koje je nekako ukrasilo ne samo njegovu ličnost nego se prenijelo i na cijelu Crkvu, a u tome pogledu svi imaju Svetog Savu kao uzor, jer u djelima milosrđa, dobrote, ljubavi i čovjekoljublja njega niko nije prevazišao”, rekao je Vladika.
Mitropolit je takođe naglasio da je Sveti Sava spojio ove dvije vrline i aktivnosti, a obje su od izuzetno važnog značaja, a bez ove prve nema ni one druge. ”Sveti Sava je ugradio sebe u svoj narod, svoju državu, svoju otadžbinu, oduhovio, objedinio i duhovnom silom osnažio svoj narod, udahnuo život svojoj Crkvi i duh Svetoga Save je postao sastavni dio našeg života i naše duhovnosti, a to je živonosni Božiji Duh, koji nas neprestano nadahnjuje”, rekao je i dodao da cio narod ide njegovim putem, sa nekim odstupanjima i lutanjima, ali koliko god bio dinamičan, on ima zlatnu svetosavsku nit. ”Ovo se potvrđuje i danas, koliko god se potiskuje Sveti Sava u našim školama, koliko god se potiskuje njegovo nasleđe i nasleđe Nemanjića kroz državni sistem, naš narod ne skreće sa puta Svetog Save, a ovo vidimo u cijelom srpskom narodu i što nas posebno raduje, to vidimo u Crnoj Gori. Evo svetosavske svečanosti u Crnoj Gori traju najmanje nedelju dana”, rekao je i naglasio da je najvažnije što Svetoga Savu slavimo kroz Sveta bogosluženja zajednički se moleći Bogu, ali isto tako i ovim svenarodnim svečanostima koje su prožete duhovnošću i kulturom, prožete svetosavskim duhom i svakako vidimo da je njegov duh pokretač svega što je dobro iz naše prošlosti, sadašnjosti, a daće Bog da će tako biti i u budućnosti. ”Neka pomogne Bog i Sveti Sava, blagoslov njegov da bude na svima vama”, zaključio je Mitropolit Joanikije.
Nakon Mitropolitovog pozdravnog slova i pastirskog blagoslova, besjedio je Živojin Rakočević, knjižnjvnik i novinar, a prije svega svjedok-martir nastavka raspeća našeg naroda na njegovoj zavjetnoj zemlji. Kako se ove godine navršava tačno 20 godina od poslednjeg velikog stradanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, martovskog pogroma, njegovo prisustvo na akademiji je bilo veoma značajno.
Uslijedio je bogat kulturno-umjetnički program u kome su učestvovali: Hor ”Prepodobna mati Angelina” iz Nikšića, Bojana i Nikola Peković, ansambl ”Đurđevdansko kolo”, dječiji hor budvanske Muzičke škole, Milica Radović, kao i djeca, polaznici škola vjeronauke Arhijerejskog namjesništva budvanskog.
Tijana Lekić
Foto: Jovica Popović
